Ne morate odgovoriti na svaku poruku, ne morate se složiti sa svima, a posebno ne morate svaku nesuglasicu pretvoriti u javnu raspravu
„Je li neko znao da sutra nema nastave?“ „Zašto učiteljica ovo nije ranije javila?“ „Moje dijete kaže da su dobili previše zadaće.“ „Meni je ovo stvarno bezobrazluk.“ „Ne slažem se.“ „Pa vi uvijek nešto imate protiv učiteljice.“ „Molim vas, nemojmo sada o tome.“ „A zašto ne bismo pričali? Ovo je grupa svih roditelja.“
I tako, od jedne obične informacije, roditeljska Viber grupa za deset minuta može postati mjesto na kojem se vode rasprave o obrazovanju, odgoju, pravima djece, radu nastavnika, domaćim zadaćama, izletima i tome ko je kome šta rekao.
Roditeljske grupe mogu biti izuzetno korisne. Omogućavaju da se brzo podijeli informacija, organizuje zajednička aktivnost, podsjeti na obavezu ili pomogne roditelju koji nije stigao dobiti neku važnu informaciju.
Problem nastaje kada grupa prestane biti kanal za dogovor, a postane prostor za beskrajno komentarisanje svega.
A posebno je nezgodno što iza ekrana lako zaboravimo da se s druge strane nalazi stvarna osoba – roditelj kojeg ćemo sutra sresti ispred škole.
Ne morate biti online roditelj 24 sata
Prvo i najvažnije pravilo: ne morate čitati i odgovarati na svaku poruku.
Roditeljska Viber grupa nije dežurna služba i nije obaveza da se na svaku poruku odgovori u roku od dvije minute.
Ako se u grupi tokom dana nižu poruke, sasvim je u redu utišati obavijesti i pročitati ih kada imate vremena.
Još važnije – ne morate komentarisati svaku temu.
Nekada je najbolja poruka upravo ona koju niste poslali.
Ako je neko napisao da je dijete zaboravilo svesku, da je sutra kontrolni ili da treba donijeti novac za izlet, informacija je dovoljna. Nije potrebno nakon toga deset roditelja da potvrđuje: „I moje.“ „I kod nas.“ „Da, tačno.“ „I ja sam čula.“ „U redu.“
Grupa se tako za nekoliko minuta pretvara u 50 notifikacija koje zapravo sadrže jednu informaciju.
Prije nego što pošaljete poruku – pitajte se treba li je baš cijela grupa vidjeti
Ovo jednostavno pitanje može spriječiti veliki broj nesporazuma: Da li ova informacija zaista treba svim roditeljima?
Ako se tiče samo vašeg djeteta, nastavnika ili jednog konkretnog problema, vjerovatno nije potrebno da cijela grupa bude publika.
Posebno oprezni treba biti kada se govori o drugoj djeci.
Nije u redu u grupu pisati ime djeteta koje je napravilo problem, dijeliti njegovu fotografiju, prepričavati njegove porodične okolnosti ili iznositi zaključke o tome kako je odgojeno.
Roditeljska grupa nije mjesto za javno „prozivanje“ djece.
Neslaganje je dozvoljeno. Napad nije
Roditelji se neće uvijek slagati.
Jedni će smatrati da djeca imaju previše domaće zadaće. Drugi će misliti da je zadaće premalo. Nekome će izlet biti preskup, drugome sasvim opravdan trošak. Jedan roditelj će podržavati neku odluku škole, drugi neće.
I sve je to normalno.
Problem nastaje kada se neslaganje pretvori u lični napad.
Umjesto: „Vi uvijek pravite problem.“ može se napisati: „Ja ovo vidim drugačije. Mislim da bi bilo dobro da prvo provjerimo informacije prije nego što donesemo zaključak.“
Umjesto: „Neki roditelji očigledno nemaju pametnijeg posla.“ bolje je: „Mislim da ovu temu nećemo riješiti prepucavanjem u grupi. Predlažem da se konkretno dogovorimo šta želimo pitati školu.“
I umjesto: „Učiteljica nema pojma šta radi.“ može se reći: „Nisam sigurna da razumijem razlog ove odluke. Možemo li prvo pitati učiteljicu da pojasni?“
Razlika je ogromna.
U prvom slučaju napadamo osobu. U drugom razgovaramo o problemu.
Ne pišite ljuti
Jedno od najkorisnijih pravila za Viber grupe moglo bi stati u jednu rečenicu: Ako ste ljuti, nemojte odmah pritisnuti „Pošalji“.
Napišite poruku ako morate. Pročitajte je. Ostavite telefon.
Deset minuta kasnije možda ćete shvatiti da nije potrebno ništa poslati.
A ako jeste potrebno odgovoriti, vjerovatno ćete to učiniti drugačijim tonom.
Ono što je napisano u afektu može ostati u grupi mnogo duže nego što traje razlog zbog kojeg ste bili ljuti.
Ne pretvarajte grupu u mjesto za rješavanje svakog školskog problema
Ako vaše dijete ima problem s nastavnikom, drugim djetetom, ocjenom ili određenom situacijom, roditeljska grupa uglavnom nije najbolje mjesto da se problem rješava.
Grupa može biti mjesto za pitanje: „Da li je još neko dobio ovu informaciju?“
Ali nije dobro mjesto za javno suđenje: „Je li još neko primijetio kako se učiteljica ponaša prema mom djetetu?“
Takva poruka može otvoriti deset novih tema, uključiti druge roditelje i djecu u konflikt i stvoriti atmosferu u kojoj više niko ne zna šta je činjenica, a šta nečiji dojam.
Za konkretan problem bolje je razgovarati direktno s osobom koja ga može riješiti.
Ne morate braniti svoj stav do posljednje poruke
Jedna od najčešćih zamki grupnih razgovora jeste potreba da se ima posljednja riječ.
Neko napiše mišljenje. Vi odgovorite. On odgovori. Vi ponovo odgovorite.
Ubrzo više niko ne raspravlja o početnom problemu, nego o tome ko je kome šta rekao.
Ponekad je sasvim dovoljno napisati: „Razumijem da imamo različita mišljenja.“
I stati.
Ne mora svaka rasprava imati pobjednika.
Kako kulturno reći „ne“?
Roditelji često osjećaju pritisak da pristanu na sve – od zajedničkih poklona i aktivnosti do dodatnih organizacija i troškova.
Ali sasvim je legitimno reći: „Hvala na prijedlogu, ali ovaj put ne bih učestvovala.“ I ne morate napisati roman objašnjavajući zašto.
Ako se radi o novcu: „Meni ovaj iznos trenutno ne odgovara, pa ne bih učestvovala. Nadam se da razumijete.“
Ako se ne slažete s prijedlogom: „Ja bih ipak podržala drugu opciju, ali naravno poštujem odluku većine.“
Kulturno neslaganje ne znači odustajanje od vlastitog mišljenja.
Ne tražite od grupe da potvrdi ono što već mislite
Još jedna česta situacija:„Samo ja mislim da je ovo bezveze?“
Nakon toga slijedi deset odgovora, pa se formiraju „strane“.
Ako zaista želite provjeriti mišljenje roditelja, bolje je postaviti konkretno pitanje: „Da li vam odgovara da se sastanak održi u četvrtak u 18 sati? Molim vas da se izjasnite do sutra.“
Što je pitanje konkretnije, manje je prostora za svađu.
Administrator nije roditeljski policajac
Ako ste administrator grupe, vaš posao nije da presuđujete ko je u pravu.
Dobro je unaprijed dogovoriti nekoliko osnovnih pravila: grupa služi za informacije vezane za djecu i školu, ne dijele se fotografije i podaci o drugoj djeci bez pristanka, ne vrijeđa se i ne proziva, a konflikti se ne rješavaju javnim prepucavanjem.
Administrator može podsjetiti na pravila, ali ne treba postati „šef grupe“.
A šta ako vas grupa jednostavno opterećuje?
I to je legitimno. Utišajte obavijesti. Pročitajte grupu jednom ili dva puta dnevno. Ako postoji važna informacija, zamolite da se u hitnim slučajevima jasno označi.
Možete čak predložiti da se važne informacije pišu kratko i jasno, bez deset dodatnih komentara. Nije cilj da svi roditelji budu jednako aktivni.
Neko će organizovati izlet, neko će pratiti informacije, neko će se uključiti kada je potrebno. Sudjelovanje ne mora značiti stalnu dostupnost.
I možda najvažnije pravilo: sjetite se djece
Roditelji se mogu posvađati oko ocjene, zadaće, izleta ili toga ko je šta napisao u Viber grupi.
Djeca će se sutra zajedno igrati u školskom dvorištu.
Zato vrijedi razmisliti prije nego što napišemo nešto što će možda biti teško povući.
Roditeljska Viber grupa nije mjesto na kojem moramo pobijediti u raspravi. Ona je alat koji treba pomoći da djeca, roditelji i škola lakše komuniciraju.
Ako nakon svake poruke ostaje više ljutnje nego korisne informacije, možda nije problem u Viberu.
Možda je vrijeme da svi malo promijenimo način na koji ga koristimo.
I za kraj pravilo: Pišite kao da ćete istu rečenicu sutra morati izgovoriti roditelju oči u oči – jer vrlo vjerovatno hoćete
