Stručnjaci upozoravaju da djeca imaju pravo na odmor. Mozak, baš kao i tijelo, treba vrijeme za oporavak nakon intenzivne školske godine. Upravo u periodima odmora učvršćuju se mnoga znanja, razvija kreativnost i raste unutrašnja motivacija za novo učenje
Za većinu djece ljetni raspust predstavlja najiščekivaniji dio godine. Nakon mjeseci ispunjenih nastavom, domaćim zadaćama, testovima i obavezama, konačno dolazi vrijeme za igru, putovanja, kupanje i bezbrižne dane. Međutim, gotovo svako ljeto među roditeljima se ponovo otvori isto pitanje – treba li dijete tokom raspusta ipak nešto učiti ili je najbolje da se potpuno odmori od škole?
Neki roditelji smatraju da djeca moraju svakodnevno rješavati zadatke kako ne bi zaboravila gradivo, dok drugi vjeruju da je raspust upravo vrijeme kada knjige treba skloniti i pustiti djecu da budu djeca.
Istina je, kao i obično, negdje između.
Mozak se odmara, ali i zaboravlja
Pedagozi već godinama upozoravaju na pojavu poznatu kao “ljetni gubitak znanja” ili summer learning loss. Riječ je o tome da djeca tokom dužeg perioda bez učenja mogu zaboraviti dio gradiva koje su usvojila tokom školske godine.
To je posebno izraženo kod: matematike, pravopisa, čitanja, stranih jezika.
Kod mlađih osnovaca, koji tek razvijaju osnovne vještine čitanja, pisanja i računanja, nekoliko mjeseci bez ikakvog vježbanja može značiti da će početkom nove školske godine trebati određeno vrijeme da se vrate u radni ritam.
Ipak, stručnjaci naglašavaju da cilj nije pretvoriti raspust u produženu školsku godinu.
Nižim razredima najviše treba igra
Djeca od prvog do petog razreda najbolje uče kroz iskustvo, istraživanje i igru. Njihov razvoj ne zavisi samo od školskih zadataka nego i od slobodne igre, kretanja, druženja, maštanja i razgovora.
Ljeto pruža priliku za upravo takvu vrstu učenja.
Kada dijete pomaže roditeljima u kuhinji, ono nesvjesno uči mjere i razlomke.
Kada broji školjke ili kamenčiće na plaži, vježba matematiku.
Kada posmatra insekte, biljke ili oblake, razvija znanja iz prirode.
Kada priča s bakom i djedom ili opisuje događaje s izleta, bogati svoj rječnik i razvija komunikacijske vještine.
Drugim riječima, učenje ne mora uvijek izgledati kao školski čas.
Koliko je dovoljno?
Većina pedagoga smatra da je za djecu nižih razreda sasvim dovoljno između 15 i 30 minuta dnevno aktivnosti koje uključuju razmišljanje, čitanje ili rješavanje nekoliko zadataka.
To ne mora biti svaki dan. Važnije je održati kontinuitet nego provoditi sate uz radne sveske.
Ako dijete nekoliko puta sedmično pročita nekoliko stranica knjige, napiše kratku priču ili riješi desetak matematičkih zadataka, ono će zadržati radne navike bez osjećaja da je raspust pretvoren u školu.
Čitanje je vjerovatno najbolja “ljetna zadaća”
Ako bi učitelji i psiholozi morali izdvojiti samo jednu aktivnost koju preporučuju tokom raspusta, to bi bilo čitanje.
Redovno čitanje: razvija vokabular, poboljšava razumijevanje pročitanog, jača koncentraciju, razvija maštu, olakšava kasnije učenje svih školskih predmeta.
Važno je pritom ne insistirati isključivo na lektiri. Dijete će mnogo više naučiti ako čita ono što ga zaista zanima – avanturističke priče, enciklopedije o dinosaurima, stripove, knjige o životinjama ili svemiru.
Cilj nije broj pročitanih stranica nego razvijanje ljubavi prema čitanju.
Matematika kroz svakodnevni život
Roditelji često misle da matematiku mogu održavati samo kroz zbirke zadataka. Međutim, svakodnevica je prepuna prilika za računanje. Na primjer, dijete može izračunati koliko će novca potrošiti u prodavnici, izmjeriti sastojke za kolač, brojati kilometre tokom putovanja, slagati puzzle ili društvene igre koje razvijaju logičko razmišljanje.
Na taj način matematika postaje dio života, a ne obaveza.
Priroda je najbolja učionica
Ljetni mjeseci idealni su za upoznavanje prirode. Tako se može, bez lekcija i gledanja u knjigu učiti o drveću, cvijeću, pticama, insektima, rijekama, vremenskim prilikama, zvijezdama…
Posjeta šumi, planini, jezeru ili čak obična šetnja gradskim parkom može biti vrijednija od sata provedenog uz udžbenik.
Roditelji mogu postavljati jednostavna pitanja: “Zašto listovi imaju različite oblike?”, “Kako nastaje duga?”, “Zašto neki insekti izlaze samo noću?”
Takvi razgovori podstiču dječiju radoznalost, koja je jedan od najvažnijih temelja za kasnije učenje.
Pisanje ne treba zaboraviti
Tokom raspusta djeca mnogo manje pišu nego tokom školske godine. Zbog toga može biti korisno da povremeno napišu dnevnik s odmora, razglednicu, pismo prijatelju, kratku priču, opis izleta.
Pisanje na ovaj način razvija pravopis, izražavanje i kreativnost, a ne djeluje kao školski zadatak.
Strani jezici kroz zabavu
Engleski ili drugi strani jezik mogu se održavati bez udžbenika. To je najlakše kroz gledanje crtanih filmova na stranom jeziku, slušanje muzike, igranje edukativnih igara, imenovanje predmeta…
Na taj način učenje ostaje spontano i zanimljivo.
Ono što je možda važnije od gradiva
Ljeto nije samo prilika za očuvanje školskog znanja.
To je period kada djeca razvijaju brojne životne vještine koje se u učionici ne mogu naučiti.
Iskoristite ovaj raspust da dijete pomogne u pripremi ručka ili nauči voziti bicikl.
Neka se ovoga ljeta vaš osnovac brine i o kućnom ljubimcu ili nauči zalijevati cvijeće, a razmislite i je li vrijeme da sam počne raspolagati džeparcem.
Sve su to znanja koja doprinose razvoju samostalnosti i samopouzdanja.
Kada roditelji pretjeraju
Iz želje da dijete ne zaostane, pojedini roditelji organizuju raspust gotovo jednako kao školsku godinu.
Radne sveske, privatni časovi, dodatni zadaci i svakodnevno višesatno učenje mogu dovesti do suprotnog efekta.
Dijete postaje umorno, gubi motivaciju i razvija negativan odnos prema učenju.
Stručnjaci upozoravaju da djeca imaju pravo na odmor. Mozak, baš kao i tijelo, treba vrijeme za oporavak nakon intenzivne školske godine. Upravo u periodima odmora učvršćuju se mnoga znanja, razvija kreativnost i raste unutrašnja motivacija za novo učenje.
Svako dijete je drugačije
Ne postoji univerzalno pravilo koje vrijedi za svu djecu.
Dijete koje je tokom godine imalo poteškoća s čitanjem ili matematikom možda će imati koristi od malo više vježbe tokom raspusta. S druge strane, učeniku koji je bez problema savladao gradivo vjerovatno će biti dovoljno povremeno čitanje i aktivnosti koje podstiču razmišljanje.
Važno je pratiti potrebe i interesovanja djeteta, a ne upoređivati ga s drugima.
Raspust nije utrka, već prilika za razvoj
Ljetni raspust ne bi trebao biti izbor između potpunog zaboravljanja škole i svakodnevnog sjedenja nad knjigama. Mnogo je korisnije pronaći ravnotežu – omogućiti djetetu da se odmori, igra, istražuje i provodi vrijeme s porodicom, ali i da kroz kratke, zanimljive aktivnosti održava vještine koje je steklo tokom godine.
Na kraju, najvažnije je da dijete u novu školsku godinu ne uđe samo sa sačuvanim znanjem iz matematike ili jezika, nego i odmorno, radoznalo, samopouzdano i spremno za nove izazove. Upravo takav početak školske godine često je vrijedniji od desetina stranica riješenih radnih listova tokom ljeta.
