Savjeti za preživljavanje “porodičnog rata” čim ustanete
Ako vam jutra počinju sa: Ustani! Gdje su ti patike? Zar još nismo spremni? Koliko ti treba da se obučeš? Zašto se ne spremiš navečer… niste jedini.
Povratak u školsku rutinu nakon ljeta često znači da se cijela porodica mora ponovo uskladiti s budilnikom, doručkom, oblačenjem, školskom torbom i izlaskom iz kuće u tačno određeno vrijeme.
Problem je što djeca ne prelaze iz ljetnog u školski ritam pritiskom na dugme. A kada je svako jutro ispunjeno požurivanjem, naredbama i nervozom, dan često počne svađom prije nego što je dijete uopće stiglo do škole.
Dobra vijest je da se jutarnji haos može smanjiti. Ne tako što ćemo od djeteta napraviti malog vojnika, nego tako što ćemo dio jutarnjih problema riješiti – večer prije.
Večer prije odlučuje kako će izgledati jutro
Najjednostavnije pravilo glasi: što manje odluka ujutro, manje je prostora za nervozu.
Torba može biti spakovana navečer, odjeća pripremljena, a obuća i jakna ostavljene na dogovorenom mjestu. Kod mlađe djece roditelj može pomoći, dok starije dijete može preuzeti odgovornost za većinu pripreme.
To nije samo stvar praktičnosti. Dijete tako postepeno uči da školske obaveze nisu nešto što roditelj organizira umjesto njega.
Ne budite dijete deset puta
„Ustaj!“ „Hajde, ustani!“ „Jesi li čuo?“ „Opet ležiš!“
Ako se jutro sastoji od deset podsjećanja, dijete vrlo brzo nauči da na prvo ne mora reagirati.
Bolje je napraviti predvidljiv sistem. Isto vrijeme buđenja, isto mjesto za alarm i nekoliko jasnih koraka koji se ponavljaju svakog dana.
Kod mlađeg djeteta može pomoći jednostavna rutina, napisana ili nacrtana na papiru: ustani – idi u toalet – oblačenje – doručak – zubi- torba – obuća – škola.
Djeci je često lakše pratiti redoslijed nego slušati deset odvojenih naredbi.
Dajte izbor, ali ne beskonačan
Jutarnje pitanje „Šta ćeš obući?“ može završiti desetominutnim pregovorima. Zato je bolje ponuditi izbor koji je stvaran, ali ograničen: „Hoćeš plavu ili sivu majicu?“
Isto vrijedi za doručak. Dijete može birati između dvije mogućnosti koje ste vi već odabrali.
Na taj način dijete dobija osjećaj samostalnosti, ali roditelj ipak zadržava okvir.
Doručak ne mora biti savršen
Nema potrebe da svako školsko jutro izgleda kao reklama za zdravu prehranu.
Ako dijete nema vremena za veliki doručak, bolje je imati nekoliko jednostavnih opcija koje se brzo pripremaju nego svako jutro voditi novu bitku oko hrane.
Jogurt i voće, sendvič, jaje, zobene pahuljice ili nešto drugo što dijete inače jede mogu biti sasvim dovoljni za početak dana.
I jedno važno pravilo: ne pretvarajte doručak u još jedno bojno polje.
Ako dijete odbija jesti zato što je nervozno ili mu se žuri, vrijedi istražiti zašto. Ponekad problem nije u hrani nego u cijeloj jutarnjoj atmosferi.
Ne počinjite dan kritikama
Ovo je možda najvažniji korak.
Ako dijete ujutro čuje samo: „Opet kasniš.“ „Nikad ništa ne možeš na vrijeme.“ „Koliko puta ti moram reći?“ „Uvijek si neorganiziran“… ono u školu ne odlazi samo s ruksakom. Odlazi i s osjećajem da je jutro počelo tako što je nešto pogriješilo.
Naravno, djeca moraju učiti odgovornost. Ali odgovornost se ne gradi stalnim posramljivanjem.
Umjesto „Opet si zaboravio torbu“, probajte: „Šta još trebaš provjeriti prije nego što krenemo?“
Umjesto „Požuri, uvijek kasniš“: „Imamo još deset minuta. Šta ti je ostalo?“
Cilj nije da roditelj sve radi umjesto djeteta. Naprotiv. Cilj je da dijete postepeno nauči samo pratiti svoje obaveze.
A šta ako je dijete tinejdžer?
Kod tinejdžera vrijede druga pravila.
Možda će vas nervirati činjenica da je do ponoći na telefonu, a ujutro jedva ustaje. Ali jutarnja svađa nije najbolje vrijeme za veliku raspravu o ekranima, spavanju i odgovornosti.
Takve razgovore bolje je voditi popodne ili navečer, kada nema pritiska da se za deset minuta mora izaći iz kuće.
Tinejdžeru treba više autonomije, ali i jasna očekivanja: vrijeme odlaska na spavanje, vrijeme ustajanja i odgovornost za vlastite školske stvari.
Roditelj nije jutarnji komandant
Djeca će zaboraviti svesku. Prosut će mlijeko. Neće pronaći čarape koje su im cijelo vrijeme ispred nosa. Nekad će zakasniti.
To je dio odrastanja.
Naš zadatak nije da svako jutro spriječimo svaku njihovu grešku. Naš zadatak je da ih postepeno naučimo kako da ih sami rješavaju.
Zato možda vrijedi uvesti jedno jednostavno pravilo za cijelu porodicu: Večer priprema. Jutro prati. Roditelj pomaže – ali ne radi sve umjesto djeteta.
Jer cilj nije savršeno jutro.
Cilj je da dijete jednog dana samo ustane, obuče se, spakuje torbu, pogleda na sat i izađe iz kuće – a da roditelj shvati da ga cijelo jutro nije morao nijednom pitati: „Jesi li spreman?“
