Ostati sam kod kuće prvi put veliki je korak i za dijete i za roditelje. Djeca tada uče odgovornost, samostalnost i donošenje odluka, dok roditelji uče postepeno puštati kontrolu
Ne rade ni škole, vrtići će uskoro na raspust, baka i deda su daleko, a vi morate na posao.
Mnoge porodice nemaju mogućnost da tokom cijelog raspusta organizuju čuvanje djece, pa se prije ili kasnije postavi pitanje – može li dijete ostati samo kod kuće?
Na to ne postoji univerzalan odgovor. Stručnjaci ističu da nije presudno koliko dijete ima godina, nego koliko je emocionalno zrelo, odgovorno i sposobno reagovati u različitim situacijama.
Godine nisu jedino mjerilo
Roditelji često traže “pravu dob”, ali zakoni i preporuke razlikuju se od zemlje do zemlje. Ono što je mnogo važnije jeste može li dijete slijediti dogovorena pravila, ostati mirno ako se dogodi nešto neplanirano, nazvati roditelja ili drugu odraslu osobu kada mu je potrebna pomoć, razlikovati svakodnevne situacije od onih koje predstavljaju opasnost.
Neko dijete od 11 godina može biti vrlo odgovorno, dok drugo ni sa 13 ili 14 godina još nije spremno ostati samo duže vrijeme.
Postavite sebi nekoliko pitanja
Prije nego što prvi put ostavite dijete samo kod kuće, iskreno odgovorite na nekoliko pitanja.
Prije svega, da li dijete zna zaključati vrata, zna li da ne smije otvoriti nepoznatim osobama, može li koristiti telefon i zna li napamet broj jednog od roditelja, zna li šta treba uraditi ako nestane struje, osjeti dim ili čuje da neko pokušava ući u stan?
Ako na većinu ovih pitanja odgovor nije sigurno “da”, možda još nije vrijeme za samostalan boravak kod kuće.
Počnite postepeno
Prvi put ne mora značiti nekoliko sati.
Mnogo je bolje početi s desetak ili dvadesetak minuta dok ste u blizini, zatim produžavati vrijeme kako dijete stiče sigurnost i samopouzdanje.
Na taj način i roditelji mogu procijeniti kako se dijete osjeća kada ostane samo.
Napravite jednostavan plan
Djeca se osjećaju sigurnije kada znaju šta ih očekuje.
Prije nego što izađete iz kuće, recite im kada se vraćate, kako vas mogu kontaktirati, ko je najbliža odrasla osoba kojoj se mogu obratiti ako vas ne mogu dobiti, šta smiju raditi, a šta ne.
Jasna pravila smanjuju nesigurnost i kod djece i kod roditelja.
Dogovorite kućna pravila
Neka pravila trebaju biti jednostavna i jasna.
Prije svega vrata ostaju zaključana, “vježbajte” kako da dijete ne dođe u dilemu da otvori vrata bilo kome osim roditeljima, odnosno ako već dogovorite možda i komšijama ili nekom od rodbine.
Važno je da od najranijeg djetinjstva djeca uče da se pećnica, štednjak i drugi uređaji koriste se samo ako je to unaprijed dogovoreno.
Među prioritete spada i pravilo da nema izlazaka iz stana ili kuće bez dogovora.
Ovo je isto važno, mada stalno govorimo da telefon treba ostati sa strane. No, kada je dijete samo u kući telefon obavezno treba biti pri ruci i napunjen.
Dijete treba znati da pravila nisu kazna nego način da ostane sigurno.
Razgovarajte o mogućim situacijama
Umjesto da plašite dijete, zajedno prođite kroz različite scenarije.
Vježbajte kako će se ponašati ako neko pozvoni na vrata, ako razbije čašu, uplaši se zbog grmljavine…
Takvi razgovori razvijaju osjećaj sigurnosti i pomažu djetetu da unaprijed razmisli kako bi reagovalo.
Ne opterećujte dijete velikom odgovornošću
Ako kod kuće ima mlađe braće ili sestara, nije dobro očekivati da starije dijete preuzme ulogu odrasle osobe.
Povremeno pomoći mlađem bratu ili sestri jedno je, ali višesatno čuvanje male djece velika je odgovornost koju većina tinejdžera nije spremna nositi.
Tehnologija može pomoći, ali nije zamjena za povjerenje
Danas mnogi roditelji koriste mobilne telefone, videopozive ili pametne uređaje kako bi provjerili je li sve u redu.
To može pružiti dodatni osjećaj sigurnosti, ali stručnjaci upozoravaju da pretjerana kontrola može kod djece stvoriti osjećaj da im roditelji ne vjeruju.
Mnogo je važnije izgraditi odnos u kojem će dijete samo nazvati roditelja kada mu nešto zatreba.
Kada dijete još nije spremno?
Ako dijete pokazuje izražen strah od samoće, teško donosi odluke, paniči u nepoznatim situacijama ili često zaboravlja osnovna pravila, vjerovatno mu treba još vremena.
U takvim slučajevima bolje je pronaći alternativno rješenje nego požurivati proces.
Samostalnost se uči
Ostati sam kod kuće prvi put veliki je korak i za dijete i za roditelje. Djeca tada uče odgovornost, samostalnost i donošenje odluka, dok roditelji uče postepeno puštati kontrolu.
To nije trenutak kada dijete preko noći postaje odraslo, nego prilika da uz podršku roditelja razvija vještine koje će mu koristiti cijelog života.
Na kraju, najvažnije pitanje nije: “Koliko moje dijete ima godina?”, nego: “Da li mu vjerujem da će znati šta učiniti ako se dogodi nešto neočekivano?”
Ako je odgovor potvrdan, a priprema je bila postepena i temeljita, prvi samostalni sati kod kuće mogu biti važan korak prema odrastanju.
