Ne treba ih već sada pretvoriti u školarce, ali nije loše posljednje dane ljeta iskoristiti za male promjene koje će im olakšati povratak u školu
Još dvije i pol sedmice. Toliko je, za većinu školaraca, ostalo do kraja ljetnog raspusta. I baš u tom trenutku ljeto počinje dobijati pomalo neobičan osjećaj. Djeca bi još da spavaju do podne, provode sate napolju, igraju igrice, gledaju filmove i ne znaju koji je dan u sedmici. Roditelji, s druge strane, već počinju razmišljati o školskim torbama, priboru, odjeći, rasporedu i onom neizbježnom pitanju: kako ćemo se vratiti u normalu?
Dobra vijest je da posljednje dvije sedmice raspusta ne moraju biti ni produžetak potpune anarhije, ali ni prerani početak škole.
One mogu biti – prijelaz.
Jer djeci je od odmora potreban odmor, ali im je potrebna i rutina. Problem nastaje kada se rutina vraća preko noći.
Ako je dijete tokom ljeta išlo spavati poslije ponoći, ustajalo kasno, doručkovalo kada ogladni i provodilo veliki dio dana pred ekranom, teško je očekivati da će prvog dana škole jednostavno ustati u sedam ujutro, koncentrisati se nekoliko sati i bez problema prihvatiti obaveze.
Zato posljednje dane ljeta možda vrijedi iskoristiti drugačije.
Ne počinjite od alarma
Najveća greška bila bi da se dvije sedmice prije škole uvede vojni režim.
Nema potrebe da dijete već sutra ustaje u 6.30 samo zato što će to morati za nekoliko sedmica.
Mnogo je korisnije postepeno pomjerati vrijeme odlaska na spavanje i buđenja. Svakih nekoliko dana pomjeriti ga za 15 do 30 minuta može biti sasvim dovoljno da se organizam polako vrati u školski ritam.
Isto vrijedi i za obroke.
Ljeto dopušta improvizaciju. Doručak se nekad pretvori u kasni brunch, ručak se jede na plaži ili izostane jer je dijete pojelo sladoled, a večera se pomjeri do kasno.
U posljednjim sedmicama raspusta nije loše vratiti nekoliko stabilnih tačaka dana: doručak, ručak, vrijeme za igru, vrijeme za odmor i približno isto vrijeme odlaska u krevet.
Ne zato što „škola počinje“, nego zato što djeci predvidiva struktura daje osjećaj sigurnosti.
Napravite još nekoliko pravih ljetnih dana
Možda je najvažnije da roditelji ne naprave grešku i posljednje dane raspusta pretvore samo u pripremu za školu.
Još uvijek je ljeto. Ako postoji mogućnost, posljednje dvije sedmice treba ispuniti stvarima kojih će se dijete sjećati. To ne moraju biti skupa putovanja. Izlet u prirodu. Kupanje na mjestu na kojem dijete još nije bilo. Vožnja biciklom. Veče provedeno na otvorenom. Piknik. Odlazak u kino. Dan bez unaprijed napravljenog plana. Posjeta baki i djedu. Pravljenje palačinki zajedno. Društvena igra. Fotografisanje zalaska sunca. Čitanje knjige ispod drveta.
Ponekad je djeci potrebno mnogo manje nego što odrasli misle.
I možda je baš sada pravi trenutak da ih pitamo: „Šta bi još volio/voljela uraditi ovog ljeta?“
Odgovori bi mogli iznenaditi roditelje.
Jer ono što odraslima izgleda kao običan dan, djetetu može biti uspomena.
Sedmice bez ekrana? Ne.
Još jedan pokušaj koji obično izazove više konflikta nego koristi jeste naglo oduzimanje telefona, tableta ili računara.
Nakon sedmica ljetnog ritma teško je očekivati da će dijete odjednom prihvatiti: „Od sutra nema mobitela jer počinje škola.“
Mnogo je korisnije napraviti dogovor o vremenu pred ekranima.
Još važnije – ponuditi alternativu.
Ako se djetetu kaže da ugasi igricu, a nakon toga nema nikakvog drugog sadržaja, teško je očekivati oduševljenje.
Ako se, međutim, dio dana pretvori u vrijeme za bicikl, bazen, sport, društvene igre, kuhanje, crtanje, čitanje ili druženje s prijateljima, ekran će prirodno zauzeti nešto manje prostora.
Cilj nije „pobijediti“ dijete u borbi protiv telefona.
Cilj je pokazati mu da dan može biti zanimljiv i kada ekran nije njegov glavni sadržaj.
Jedna mala obaveza dnevno
Raspust ne mora biti potpuno bez obaveza. Ali ne mora biti ni predškolski kamp.Jedna mala odgovornost dnevno može biti sasvim dovoljna. Pospremiti sobu. Namjestiti krevet. Otići po hljeb. Pomoći oko ručka. Zaliti cvijeće. Prošetati psa. Složiti svoje stvari. Očistiti bicikl.
Takve sitnice imaju jednu važnu funkciju: vraćaju osjećaj da dan ima početak, sredinu i kraj.
A onda, nekoliko dana pred početak škole, može se polako uvesti i 20 do 30 minuta neke mirne aktivnosti koja traži koncentraciju.
Čitanje nekoliko stranica knjige. Crtanje. Slagalica. Pisanje. Matematika kroz igru. Neka aplikacija za učenje jezika. Pravljenje nečega rukama.
Ne treba djeci praviti „ljetnu nastavu“.
Poenta je samo da se pažnja polako vrati na aktivnosti koje zahtijevaju koncentraciju.
A šta ako dijete kaže da mu je dosadno?
Možda upravo tada ne treba odmah ponuditi rješenje.
Današnja djeca imaju gotovo neograničen broj sadržaja dostupnih u svakom trenutku. Video, igrica, društvene mreže, YouTube, televizija – dovoljno je nekoliko dodira prstom i dosada nestaje.
Ali dosada nije nužno neprijatelj. Iz dosade često nastaju igra, mašta i kreativnost. Zato na rečenicu „Dosadno mi je“ roditelj ne mora uvijek odgovoriti sa deset prijedloga. Može reći: „Dobro. Razmisli šta bi mogao/la uraditi.“
Naravno, mlađoj djeci ponekad treba pomoći. Ali nije loše ostaviti im malo prostora da sami smisle šta žele.
Možda će se prvo buniti. A onda će pronaći nešto.
Vrijeme je i za razgovor
Posljednje dvije sedmice raspusta mogu biti dobar trenutak za razgovor o školi – ali ne u formi ispitivanja.
Ne: „Jesi li spreman za školu?“
Ne: „Hoćeš li ove godine biti bolji učenik?“
Ne: „Ove godine nema zezanja.“
Bolje je pitati: „Čemu se raduješ?“, „Šta ti je prošle godine bilo najteže?“, „Imaš li nešto zbog čega si zabrinut/a?“, „Šta bi volio/voljela da ove godine bude drugačije?“.
Takav razgovor može roditelju otkriti mnogo više od pitanja o ocjenama. Posebno kod djece koja mijenjaju školu, prelaze u viši razred, ulaze u pubertet ili se vraćaju među vršnjake s kojima su tokom ljeta manje komunicirala.
Povratak u školu nije samo povratak knjigama. To je i povratak društvu, pravilima, očekivanjima i odnosima.
Nemojte posljednje dane potrošiti na kupovinu
Školski pribor svakako treba nabaviti, ali ni to ne mora postati višednevna operacija. Dijete može učestvovati u kupovini. Može samo izabrati sveske, pernicu ili neki detalj koji će mu učiniti povratak zanimljivijim. Za mlađu djecu to može biti mali ritual. Za starije možda nije. Ali i njima može značiti da imaju osjećaj kontrole nad onim što dolazi.
Jer povratak u školu predstavlja jednu od onih situacija u kojima odrasli često donose sve odluke, dok dijete samo treba da ih izvrši.
A mnogo je bolje kada može učestvovati.
Jedno pravilo za posljednje dane: ne pokušavajte nadoknaditi cijelo ljeto
Ako je dijete većinu ljeta provelo kod kuće, nije potrebno u posljednje dvije sedmice napraviti raspored kao turistička agencija.
Izlet u ponedjeljak, bazen u utorak, kino u srijedu, planina u četvrtak, rođendan u petak…
I djeca se mogu umoriti od „zabave“.Ponekad je najbolji kraj raspusta upravo sporiji. Jutro bez žurbe. Doručak. Malo igre. Odlazak vani. Ručak. Odmor. Veče s porodicom.
Jer djeca ne pamte samo velike događaje. Pamte atmosferu.
Pamte da je mama tog dana pravila palačinke. Da je tata odveo biciklom do rijeke. Da su svi zajedno gledali film. Da su se smijali za stolom. Da su ostali budni malo duže jer je bilo ljeto.
Povratak u školu ne treba početi posljednjeg dana raspusta
Možda je najbolji način da se posljednje sedmice raspusta iskoriste upravo kombinacija dvije stvari.
Sačuvati ljeto – i polako vratiti ritam.
Ne treba djecu već sada opteretiti školom, ali nije loše postepeno vratiti vrijeme spavanja, obroke, kretanje, koncentraciju i male svakodnevne obaveze.
I ostaviti dovoljno vremena za ono zbog čega raspust uopće postoji. Za igru. Za dosadu. Za prijatelje. Za porodicu. Za vrijeme provedeno vani. Za dane koji nemaju poseban razlog.
Jer posljednje edmice raspusta nisu samo odbrojavanje do prvog školskog zvona. One su posljednje sedmice ljeta.
I možda ih upravo zato ne treba potrošiti na pripremanje djece za ono što dolazi, nego im pomoći da još malo uživaju u onome što upravo traje.
