Roditeljima koji muče muku da razumiju svoje tinejdžere, mogu pomoći novi podaci do kojih je došlo nedavno istraživanje, kako bi bolje pronikli u njihov svijet
Nije sramota priznati da se ponekad čini da naši tinejdžeri pričaju na potpuno nerazumljivom jeziku. Ali, pomalo nas je stid kad shvatimo da često mislimo da naše cure i momci, koji tegobno guraju kroz pubertet osim škole i čišćenja sobe nemaju ama baš nikakvih problema.
Izazovi današnjeg vremena
Na žalost, to nije istina, a dokazuje to i istraživanje Pew Research Center, koje je pokazalo da se tinejdžerke i tinejdžeri suočavaju s mnogim probblemima i traže različite vrste podrške.
– Jedan od glavnih ciljeva istraživanja bio je pokušaj da razumijemo izazove sa kojima se tinejdžeri suočavaju u današnje vrijeme, a posebno kako oni doživljavaju školu i da li se ove stvari razlikuju po polu – navodi Kim Parker, direktorica istraživanja društvenih trendova Pew Centra.
Ona ističe da je prošlogodišnje istraživanje, koje je trajalo od 18. septembra do 10. oktobra obuhvatilo 1.391 tinejdžera uzrasta od 13 do 17 godina.
Podaci su pokazali da razlike u brigama ima. Djevojčice ističu veći pritisak da se uklope u društvo i izgledaju dobro, dok su dječaci rekli da osjećaju da bi trebalo da budu snažni i dobri u sportu.
Prema dobijenim rezultatima, bez obzira je li riječ o djevojčicama ili dječacima – brige se odnose i na to da li će pronaći poziv u kome će uživati, zarađivati novac i njegovati prijateljstva u budućnosti.
– Skloni smo negativnom stereotipiziranju tinejdžera kao površnih i nezaineresovanih, a ovi rezultati su odličan podsjetnik da su tinejdžeri ozbiljni u vezi sa školskim obavezama i da razmišljaju o svojoj budućoj karijeri– napominje psihologinja Lissa Damur.
Pritisak da budu uspješni
Prema podacima,tinejdžeri su izjavili da su pod pritiskom da budu uspješni u školi. Svi su se složili da djevojčice dobijaju bolje ocjene i da su favorizirane. Ova njihova percepcija se poklapa sa postojećim podacima koji govore da djevojčice imaju u proseku bolje ocjene od dječaka.
Ali ocjene nisu jedino mjerilo.
– Uspeh djevojčica u školi ne mora da znači da su dječaci lošiji – napominje psihologinja Anny Mahu, docentkinja na Univerzitetu Sjeverne Karoline.
Ona dodaje da bi disparitet mogao biti znak da nešto u organizaciji školstva ne funkcioniše za dječake onako kako bi trebalo.
– Škole su ustrojene tako da će djeca koja mirno sjede i koja su manje impulsivna biti bolje ocjenjena, a znamo da postoji velika razlika u razvoju mozga u ranoj adolescenciji i da se dio mozga koji se koristi za kontrolu impulsa i kritičko razmišljanje razvija kasnije kod dječaka nego kod djevojčica – navodi Michelle Icard, porodična terapeutkinja.
Podrška prijatelja
Postoje dobre i loše vijesti kada je u pitanju ono što su tinejdžeri rekli o svojim prijateljstvima.
Prema izvještaju samo dva posto tinejdžera je reklo da nemaju prijatelja.
I dok bi u idealnom slučaju broj onih bez prijatelja bio nula, manji je od očekivanog i djeluje kao pozitivan rezultat. Prijateljstva su posebno važna u adolescentskom dobu.
– Tinejdžeri su u godinama kada je manje vjerovatno da će se obratiti odrasloj osobi za podršku. Oni će se prirodno lakše obratiti svojim vršnjacima prije nego što potraže odraslu osobu, a vršnjaci po potrebi mogu biti sjajni vodiči odraslima. Ali ako nemate nekoga ko kaže: ’Hej, ovo je problem o kome bi trebalo da razgovaraš sa nekim starijim“, onda to može biti opasno“ – navodi Icard.
Iako je većina dječaka izjavila da imaju bliskog prijatelja kome mogu da se obrate za podršku, taj broj je bio manji (85%) u poređenju sa djevojkama (95%) koje su rekle da mogu da se obrate prijateljima za podršku, pokazuju podaci.
– Moramo pokušati da se oslobodimo mita o tome da dječaci ne sklapaju bliske odnose. Ali u isto vrijeme, treba da shvatimo veoma ozbiljno činjenicu da socijalizujemo dječake tako da žive u ubjeđenju da je ranjivost neprihvatljiva. I sve dok to radimo, imaćemo dječake i odrasle muškarce koji ne uživaju snažnu društvenu podršku koju zaslužuju – navodi Damur.
Različiti izrazi mentalnog zdravlja
Postojala je razlika u načinu na koji su dječaci i djevojčice doživljavali svoje unutrašnje borbe: i jedni i drugi su rekle da su djevojčice češće iskusile anksioznost i depresiju, a kod dječaka je bila veća vjerovatnoće zloupotebe supstanci, sukoba i fizičkih obračuna sa vršnjacima.
Međutim, ovi nalazi ne znače da jedna grupa ima problema sa mentalnim zdravljem, a druga samo sa problemom ponašanja, napominje Damurova.
– Pod mentalnim zdravljem, trebalo bi da razmotrimo nalaz da dječaci češće učestvuju u fizičkim tučama. Jedno od naših dobro utvrđenih stavova kao kliničara je da kada su djevojke u nevolji, one su socijalizovane da se povuku u sebe – i zato je veća vjerovatnoća da će doživjeti anksioznost i depresiju. Kada su dječaci u nevolji, veća je verovatnoća da će se ponašati nasilno i upadati u nevolje – dodaje ona.
Iako bi disciplinske mjere mogle biti prikladne kada tinejdžer zloupotrebljava supstance ili se ponaša nasilno, važno je da takva kazna bude praćena razumijevanjem da ponašanje potiče od patnje, čime se takođe treba pozabaviti.
– Kada vidimo bijes kod tinejdžera, pomislimo: ’Pa, to nije depresija,’ ali može biti. Ili ako vidite dječaka koji se ponaša nepromišljeno, možda ćete pomisliti: ‘Oh, on je hrabar’. To ponašanje je odraz osjećaja nevezanosti za druge ljude. Dakle, ne bih tako lako zaključila da se dječaci osećaju manje anksiozno i manje depresivno – zaključuje Icard.
