Jesu, druga su vremena. Ali postoje pravila koja nikada ne ostare. Prije svega ona koja nas uče ljubaznosti, pokazuju kako smo odgojeni, postaju primjer poštovanja i uvažavanja ne samo drugih oko nas, već i životnih okolnosti
Lijepo ponašanje je nešto što moramo usvojiti. Nešto što mora dolaziti do izražaja svakog dana i u svakom aspektu naših života. Ipak, svi smo svjesni tog da uistinu ne pretjerujemo kad primijetimo da se bonton sve češće gubi i ne dolazi do izražaja onda kad bi trebao. Ili, ako to kažemo onako kako to govorimo u nekim našim usputnim razgovorima, djeca se više ne znaju lijepo ponašati. I iako je nezahvalno generalizirati, činjenica je da to i nije tako daleko od istine…
Zašto je to takoje ipak neka druga tema. No, isto tako je činjenica da se život donekle promijenio i da djecu danas treba učiti nekim novim pravilima. I sve to na pravi način, kako bi se ta pravila stvarno i usvojila.
Šta se uvijek mora znati?
Evo i kako:
Vježbajte kod kuće: Djecu treba unaprijed pripremiti na različite situacije kako se ne bi iznenadila u trenutku kad se nađu u toj situaciji. Prilagodi očekivanja dobi. Važno je znati što je dijete sposobno naučiti i učiniti u svakoj fazi života.
Daj dobar primjer: Djeca su najbolji oponašatelji, stoga vodi računa o vlastitom ponašanju, čak i ako misliš da ne gledaju.
Preskoči prijetnje i kazne. Oni ne djeluju i pozitivno potkrepljenje dugoročno je učinkovitije.
Razgovaraj: Neka djeca znaju da ti se uvijek mogu obratiti s pitanjima.
Moraš znati kada isključiti telefon: Većina djece, sve mlađe, ima vlastiti telefon, što znači da moraju usvojiti i određena pravila u vezi korištenja telefona. Za početak, moraju znati kada ga isključiti ili utišati i maknuti ga iz vidokruga. Na primjer – u kinu, u crkvi, na rođendanskim zabavama i obiteljskim večerama, na druženjima.
Moraš znati reći “nema na čemu”: One četiri čarobne riječi učimo od vrtića, ali često zaboravimo na to da mormao djecu naučiti kako pristojno prihvatiti zahvalu, odnosno reći „nema na čemu“. I ne, „kako god“ ili „OK“ nije dovoljno. Ispravno je reći „nema na čemu“.
Mala dobra djela
Mala dobra djela: Odmah nakon čarobnih riječi, važno je naučiti da smo svi bitni sudionici društva. Da, i djeca mogu pridržati vrata, podignuti nešto što je nekom ispalo, pustiti nekog ispred sebe, znati kako se ulazi i izlazi iz zgrade ili vozila javnog prometa. Moraš znati kad ustupiti mjesto Važno je ustati i ustupiti sjedalo starijoj osobi ili trudnici. Djeca mogu stajati, osim ako su vrlo mala ili bolesna. Važno je uvijek iskoristiti priliku da se to napomene i usvoji. Ne želiš da ti jednom netko kaže kako je vidio tvog tinejdžera kako sjedi u tramvaju sa slušalicama u ušima tik do trudnice, zar ne?
Odgovori na poziv na događaj: Ako te netko pozove na neki događaj, proslavu, druženje ili bilo što slično, moraš mu na vrijeme javiti dolaziš li. Puno je razloga zbog kojih bi dijete moglo zaboraviti ili željeti izbjeći odgovor na to, ali važno je da zna da je to pristojno i da to mora napraviti – prije ili kasnije, ali na vrijeme, kao znak poštovanja i zahvalnosti za poziv.
Čekaj s jelom dok svi ne sjednu i dobiju svoje: Bez obzira jedete li doma ili u restoranu, i dalje je važno pravilo bontona – čekati da počnete jesti dok svi ne budu posluženi. Mnogi smatraju da bi djeca trebala jesti odmah, ali čak i vrlo mala djeca mogu naučiti pričekati nekoliko minuta sve ostale.
Koristi primjernu glasnoću govora: Djeca mogu biti vrlo glasna. Vrlo, vrlo glasna. Važno ih je naučiti kako smanjiti razinu svog glasa s obzirom na situaciju. U crkvi ne možeš vikati. U školi moraš biti tiši nego inače.
Moraš znati kad govoriti: Djeca žele našu pažnju, žele pažnju odgojiteljica i pažnju učiteljica kasnije. Prvo čime će pokušati to dobiti jest govorom, bez obzira na to govori li netko drugi. Važno je naučiti dijete da strpljivo čeka dok nije njegov ili njezin red za govor. Ako nekog prekinu, važno im je dati do znanja da je to nepristojno i da će doći na red. I nemoj ti prekidati dijete kad počne pričati!
Lako je biti pristojan
Pristojno iznosi zapažanja: Nije lako djetetu objasniti da ne može uvijek reći ono što mu je na umu ili što primijeti. Ne, nije u redu reći ujaku da je debeo, niti pitati bratića zašto ima točkice po licu ako ima akne. Moraju naučiti da njihove riječi utječu na druge i da mogu povrijediti nekog. Komplimenti su u redu, ali razgovor o izgledu drugih ljudi u javnosti trebao bi biti zabranjen. Kad im nije jasno je li u redu nešto reći ili ne, možda bolje da pričekaju i savjetuju se s tobom.
Napiši zahvalnice: Voliš primiti poklon? A voliš li znati da se tvoj poklon sviđa nekom i da ti se zahvaljuje na njemu? Ovo je sve više zaboravljena praksa, ali ustvari vrlo važna. Danas su to sasvim drukčije zahvalnice, pa su uglavnom u obliku poruke na mobitelu ili maila. Za one manje ćeš ti zahvaliti, ali neka sudjeluju u tom, da bi u nekoj predtinejdžerskoj dobi znali to i sami napraviti.
A u virtualnom svijetu
Bonton vrijedi i u virtualnom svijetu Bez obzira komuniciramo li na mobitelu, jesmo li na chatu, na društvenim mrežama… To je danas uistinu važno naučiti djecu. Tu govorimo o objavljivanju fotografija, podataka, korištenju ružnih riječi, vrijeđanja, ne davanja osobnih podataka…
Predstavi se: To je jedna stara, stara navika koja se danas sve manje prakticira. Kad dođeš u neko društvo, predstavi se, pruži ruku za upoznavanje, nasmiješi se. Ako se dijete ne voli rukovati, može kimnuti glavom.
Dođi na vrijeme: Kad djeca počnu sama ići u školu, na treninge, rođendane, druženja – važno je da znaju da je pristojno i važno doći na vrijeme. Ne samo da će tako bolje proći i neće se morati boriti oko pravdanja satova, nego je to ujedno znak poštovanja.
Nauči razgovarati telefonom: Koliko god bili vješti u baratanju pametnim telefonima, aplikacijama, igricama, tehnologijom – oni ne znaju razgovarati na telefon. Nauči dijete da se na poziv javlja s „halo“ ili „molim“ ili pozdravom. Isto tako, na kraju razgovora treba izgovoriti pozdrav, a ne samo poklopiti slušalicu. Važno je isto tako i znati kako započeti razgovor s nekim kog oni zovu, a možda ne poznaju najbolje. Važno ih je naučiti i koja su pravila primjenjiva i za videopozive – gledati u kameru, ne odugovlačiti razgovor, ne ometati osobe oko sebe, paziti što se snima kamerom…
