Kako se bliži jesen, a s njom i najavljivani povratak najmlađih u školske klupe i vrtiće, roditelji se sve češće pitaju što će biti s njihovom djecom; treba li ih držati u kući ili pustiti da se socijaliziraju? Vijesti poput onih koje su početkom tjedna stigle iz Sjedinjenih Američkih Država samo unose dodatnu nervozu.
“Nije pošteno reći da koronavirus ne škodi djeci. Već smo u imali 90 smrtnih slučajeva djece u samo nekoliko mjeseci”, rekao je u ponedjeljak dr. Sean O’Leary, potpredsjednik Odbora za zarazne bolesti Američke akademije za pedijatriju. U posljednja četiri tjedna broj zaražene djece narastao je za enormnih 90 posto, a broj hospitaliziranih se udvostručio, prenosi tportal.
Obrazac je globalno isti: djeca su u početku pandemije bila kod kuće, pažena i mažena, pa ne čudi što je broj zaraženih bio malen.
‘Djeca jednostavno nisu imala toliko kontakata. Kako se u posljednje vrijeme sve više druže, tako raste i broj zaraženih’, rekao je dr. Sanjay Gupta, zabrinut što će se dogoditi kad se djeca vrate u škole i vrtiće.
Kako prepoznati simptome
Simptomi su kod djece i odraslih manje više isti: kašalj, groznica, gubitak mirisa, poteškoće s disanjem, osip, slabost, pospanost… No mnoga, naročito mala djeca ne pokazuju nikakve znakove da su zaražena i da prenose virus drugima. Super za mališane, ali oni tako postaju hodajuće tempirane bombe.
“Djeca mogu biti iskra, a mi ne želimo da se vatra širi”, upozoravaju pedijatri. “A najbolji način da se riješimo požara jest da gorivo držimo podalje od šume.”
Jedini način na koji roditelj mogu posumnjati na asimptomatsku bolest jest da u svakom trenutku znaju što se događa s njihovom djecom.
Treba li testirati asimptomatsku djecu na koronavirusnu infekciju, ovisi o tome koliko su često djeca izložena drugim ljudima i sposobnosti testiranja u njihovim zajednicama. Najvažnije je pritom pridržavati se mjera koje utječu na smanjenje prijenosa virusa – nošenje maski, pranje ruku, održavanje razmaka…
Rijetka, ali teška bolest povezana s covidom-19
Roditelje su uplašile i vijesti o pojavama multisistemskog upalnog sindroma u djece. MIS-C je rijetka i neobična pojava koja se može manifestirati nekoliko dana, pa čak i tjedana nakon što je dijete bilo izloženo koronavirusu.
Taj je rijedak sindrom, nalik Kawasakiju, zabilježen u Sjedinjenim Državama i Velikoj Britaniji češće nego u drugim zemljama svijeta, a nitko zasad ne zna zašto. Američki centri za kontrolu i prevenciju bolesti dosad su potvrdili su 570 slučajeva MIS-C širom zemlje, uključujući i deset 10 smrtnih slučajeva. Prosječna dob oboljelih bila je osam godina i uglavnom je bila riječ o pripadnicima etničkih manjina.
Liječnici ne isključuju mogućnost predisponiranosti imunološkog sustava određenih društvenih grupa, no smatra se da krivca za povećani broj oboljelih među pripadnicima latino i afroameričke zajednice prvenstveno treba tražiti u lošijim socio-ekonomskim i zdravstvenim uvjetima u kojima žive ove zajednice.
Tragovi ovog rijetkog sindroma MIS-C karakterizira trajna groznica bez jasnog uzroka, a među simptomima se navode i bol u trbuhu, proljev, natečene žlijezde, crvenilo, natečeni udovi, ispucale usne, konjunktivitis. Mogući su i respiratorni problemi, a najraširenije su razne probavne smetnje koje su prijavljene kod 80 do 90 posto malih pacijenata.
Djeca koju zahvati MIS-C mogu pasti u stanje šoka, organi im otkazuju, a krvna slika pokazuje visoku razinu upale. Većina djece završit će u bolnici, a neka i na odjelu intenzivne njege.
Stručnjaci poput dr. Kevina Friedmana, kardiologa iz Dječje bolnice u Bostonu, vjeruju da postoji i blaži oblik MIS-C-a, da je ono što vidimo samo vrh ledenog brijega; da se ispod površine nalaze brojni blaži slučajevi ove bolesti. MIS-C se, kaže, može spriječiti na isti način na koji sprečavamo širenje koronavirusa: nošenjem maski, pranjem ruku, održavanjem razmaka…
Kako znati je li dijete bolesno ili je pod stresom?
Kako prepoznati je li dijete bolesno ili možda tek izbjegava rano ustajanje i dnevne obaveze? Stručnjaci kažu da je u vrijeme pandemije bolje pretpostavljati da dijete ne lažira simptome.
“Mnoga djeca na pandemiju reagiraju depresivnim stanjima ili promjenama raspoloženja, pa i to može utjecati na razinu energije i motivaciju”, kaže dr. Jenny Radesky sa Sveučilišta u Michiganu. “Ako je vaše dijete sklono glavoboljama ili ih zbog stresa i inače boli trbuh, nemojte odmah podizati paniku.”
Uostalom, svi danas skladištimo stresove u svoja tijela. Stoga, kaže ona, kad se kod djeteta raspitujete o simptomima, ne postavljajte izravna pitanja o grlobolji i bolovima u trbuhu. Djeca će na takva pitanja automatski odgovarati s da ili ne.
“Umjesto toga, pitajte ih: Gdje ti nije dobro; pokaži. Kako se osjećaš?”, savjetuje Radesky. “A ako niste sigurni, nazovite liječnika; on će znati razlikovati organske simptome od psihosomatskih reakcija.”
Zarazno dijete u školi
Bez obzira na sve, nikad nećete biti sigurni šaljete li u školu dijete s asimptomatskim covidom-19. Stoga pedijatri sa Sveučilišta Stanford školama preporučuju da se drže tri zlatna pravila koja uključuju testiranje svih koji pokazuju simptome bolesti, nasumično testiranje učenika i osoblja kako bi se identificirali asimptomatski bolesnici te češće testiranje učenika iz rizičnijih skupina.
To je, kažu, jedini način da se zaraza drži pod kontrolom, piše tportal.
(N1, Kidsinfo.ba)
