Šta sve može da se krije iza ocjena vašeg deteta, bilo da se radi o dobrim ili lošim rezultatima? U kakvom odnosu je školski uspjeh i odnos našeg djeteta prema znanju i obrazovanju? Da li su stvari baš onako kako izgledaju ili treba drugačije posmatrati ocjene
Svaki roditelj je ponosan kada njegovo dijete ima dobre ocjene u školi i dobija pohvale od nastavnika.
Dio naših strahova time je umiren. Jer ispodprosječne, da ne kažmo slabe ocjene i roditeljima i nastavnicima sigurno daju signal da nešto nije u redu. A kad su ocjene dobre, efekat je postignut. Mislimo, sve je u redu. Makar što se škole tiče.
No, stručnjaci nisu baš istog mišljenja. Oni navode da bi se usudili tvrditi da školske ocjene nemaju nikakve veze s odnosom našeg djeteta prema znanju.
– Odličan učenik može da ima (a ne mora) izuzetno loš stav prema sticanju znanja, a loš đak vrlo zdrav stav – navode.
Ocjene nisu mjerilo
Također, time niko ne želi omalovažiti odlične učenike, posebno i zato jer su mnogi odlikaši izrazito svestrani, vole učiti, napredovati, imaju zdrave ambicije za sticanje znanja, prirodno jaku želju da razumiju ono što se oko njih dešava.
No, treba imati razumijevanje i za onu djecu, koja unatoč slabijim ocjenama nisu nezainteresirana, nisu lijena. Već naprotiv veoma su radoznala i puna života.
Većina roditelja je usvojila školske ocjene kao mjerilo djetetovog odnosa prema obrazovanju.
No, to, reći će vam stručnjaci, naprosto nema veze jedno s drugim. Jer, tvrde, u svojoj praksi susreli su se s mnogo djece koja imaju odlične ocjene i veoma rigidan stav prema znanju.
Djecu koja imaju takav pristup sticanju znanja nekad smo zvali „štreberi“. I odnosila se uglavnom na učenike koji doslovno uče napamet.
Sjetite se i sami, “štreberi” nisu bili sretni što ih tako zovemo. Uglavnom im je nedostajalo povjerenja u sopstvene zaključke, učili su, a nisu naučili, a mnogi od njih imali su suhe petice.
Tu su i djeca koja uče s razumijevanjem, no, nisu ni radoznala niti zainteresirana za nova znanja. Uče za peticu iz straha.
S druge strane su učenici čiji je pristup znanju fascinantan, no, nisu najbolji učenici. Oni imaju izraženo samopouzdanje tokom školovanja i veoma jaku moć da regulišu sami svoja osjećanja, znaju da se pouzdaju u svoj unutrašnji kompas i ne brinu mnogo za autoritete.
Njih ne motivira strah, ti učenici sve žele probati, saznati i naučiti.
Takvi učenici imaju izražene životne vještine, a prema mišljenju stručnjaka, imaju velike šanse da se snađu u životu i to na potpuno legalan i pošten način.
Ne odustajati
No, najvažnije je da roditelji znaju da ne treba brinuti za dijete ako je dijete sretno i radoznalo, dobro uklopljeno u društvo, ako njime ne vlada strah.
U suprotnom, mora uslijediti ozbiljan razgovor. Ocjene nisu sve, potaknite dijete da se okuša u drugim vještinama, osloni na svoje snage.
Najvažnije je da ne smijete odustajati. Ni dijete ni vi. Trebate smanjiti ili povećati očekivanja. Sukladno onome što dijete želi, ali i može.
Da podsjetimo još jednom, najvažnije je ako je dijete sretno i radoznalo. Ali i aktivno, vrijedno i zainteresirano.
