Maštanje nam pomaže da se opustimo, poboljšamo svoje raspoloženje i na momenat pobjegnemo od naše svakodnevne rutine. Međutim, kada se maštanje počne otimati kontroli i počne uzimati sve više našeg vremena, prelazi u „neprilagođeno“ ili opsesivno maštanje.
„Neprilagođeno“ maštanje karakterišu zavisnost, jaka potreba za bježanjem u imaginarni svijet i osjećaj iritantnosti i nervoze, ako se osoba ne može trenutno upustiti u maštanje ili ako je neko u tom maštanju prekine. Iako osoba koja ima simptome „neprilagođenog“ maštanja, u svoj imaginarni svijet ulazi i izlazi kada ona to želi, s godinama postaje sve teže kontrolisati potrebu za maštanjem. Maštanje uzima sve više vremena u životu osobe i ona počinje zanemarivati svoje obaveze u školi, poslu, vezi i prijateljstvu.
„Neprilagođeno“ maštanje najčešće počinje u ranom djetinjstvu, kada dijete pokušava pobjeći od nekog traumatičnog događaja ili stvarnosti u kojoj živi. Maštanje se koristi kao mehanizam odbrane ili kopiranja sa negativnim emocijama. „Neprilagođeno” maštanje nekad prati druge poremećaje ličnosti i probleme mentalnog zdravlja, poput: ADHD-a, anksioznosti, depresije i opsesivno-kompulzivnog poremećaja.
Obzirom na to je „neprilagođeno“ maštanje nedovoljno istraženo ponašanje u psihologiji, vrlo često se osobi dijagnosticiraju drugi poremećaji ličnosti što dovodi do dodatnog stresa, nervoze, osjećaja sramote i potrebe za izoliranosti od društva. Mladi ljudi koji imaju simptome „neprilagođenog“ maštanja, informacije i siguran prostor za sada jedino nalaze na online platformama i društvenim mrežama.
Iako se na istraživanju i identificiranju simptoma „neprilagođenog“ maštanja u psihologiji još uvijek radi, sve više tinejdžera i mladih ljudi otvoreno govore o tome i dijele svoja iskustva na društvenim mrežama ohrabrujući i edukujući jedni druge.
