„Sviđa mi se nastava u prirodi jer je zrak čišći i ovako više naučim“, rekla je tiho Dženita (12) uživajući u prvim jutarnjim zrakama sunca i pažljivo prateći čas biologije u školskom amifiteatru
na otvorenom.
Djeca širom svijeta se postepeno po posebnim režimima vraćaju u školske klupe. Pandemija Covid-19 prouzrokovala je nezapamćen prekid u obrazovanju, a preko 1.6 milijardi učenika, širom svijeta, mjesecima je izbivalo iz svojih učionica. Ovog septembra nista nije bilo kao prije – škole u Bosni i Hercegovini susrele su se sa potpuno novim izazovima u prenošenju znanja i odvijanju nastave, ali to ih nije spriječilo da nađu originalne načine i metode učenja i prilagode ih djeci.
Jedan od takvih primjera je i Osnovna škola „Kaćuni“ kod Busovače, čiji su nastavnici i direktor učinili korak više, zasukali rukave i napravili svojim učenicima amfitetar i učionicu na otvorenom.
Ovo je naš multifunkcionalni amfiteatar, dječije igralište i botanički vrt“, ponosno kaže Đenan Hodžić , direktor škole. „Ovdje planiramo predstave za djecu i ovo će biti otvorena scena koja će biti na raspolaganju široj zajednici. Želimo organizovati pozorišne i kino predstave. Naša namjera je da ovdje imamo djecu glumce, lutkarste i pozorišne predstave. U našoj botaničkoj bašti imamo 239 stabala, čak i endemskih vrsta, a pored svakog će pisati i latinski naziv. Mi ćemo imati ovdje više vrsta biljaka nego botanički vrt Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Nastavnici i učenici mogu biti opušteni jer ne moraju strahovati i razmišljati koliko su koraka napravili i koliko su kome prišli. Ovo nije gradska sredina i ovdje dišete punim plućima i upijate vitamin D.“
Neizostavna dječija graja kroz školske hodnike ovaj put je izostala, a zvukovi su dopirali tek iz poneke učionice. Razlog tome je modalitet kombinovane nastave. Dok je pola jednog odjeljenja na nastavi, druga polovina je kod kuće, budući da su oni časove slušali sedmicu prije.
Nastavnici učenike dočekaju pola sata ranije, učenici dezinfikuju ruke i ulaze u školu jedno po jedno uz poštivanje rastojanja. Prvi razredi su raspodijeljeni po odjeljenjima koja su poprilično malobrojna. Samim tim škola ima mogućnost istovrenemo ispoštovati sve higijensko epidemiološke mjere, istovremeno omogućivši prvačićima da budu zajedno. Tako prvačići pohađaju tri časa po pola sata i bude ih do maksimialno 18 u razredu.
„Volim više nastavu uživo nego online jer mi je ovako lakše učiti i ovako nam nastavnici bolje objasne komplikovanije stvari“, kaže Vedad, učenik šestog razreda.
Škole u Bosni i Hercegovini su se tokom pandemije Covid-19 morale prilagoditi online učenju. Ministarstva obrazovanja su pokušala brzo reagovati i uspostaviti mehanizme učenja na daljinu, s više ili manje uspjeha.
Prema zakonskim okvirima je svakom nastavniku 70% nastavnog plana i programa obavezno, ali 30% trebaju kreirati sami. To je ono što mi ovdje pokušavamo. Ovo je novo vrijeme, ali mi ne tjeramo učenike da napredne tehnologije izučavaju cjelodnevno. Ovo vrijeme traži i da mala djeca usavršavaju motoričke vještine, razgovaraju i razvijaju svoj govorni aparat“, zaključuje direktor Hodžić.
Nakon Osnovne škole „Kaćuni“ posjetili smo i Srednju tehničku školu u Zenici. Na ulazu su nas dočekali dežurni učenici sa savremenim toplomjerom, sredstvima za dezinfekciju, te posteri sa grafičkim prikazom uputa ponašanja za vrijeme Covid-19 pandemije, kao i jasno obilježene putanje kretanja kroz školu.
Ova škola većinu svoje nastave zasniva na praksi i susreli su se sa mnogobrojim izazovima prilikom izvođenja online nastave.
„Kod nas se nalazi laboratorija sa mašinama sa računalno numeričkim upravljanjem (CNC), radionice, ali je najveći problem što djeca nisu imala pristup tome. Uspjeli smo se prilagoditi novoj situaciji pa su učenici radili simulacije u softverskim programima, gledali dokumentarce i tako učili procese. Izradili bi softverski prikaz ili prezentaciju procesa kojeg bi inače radili u praktičnom dijelu nastave“, kaže Maja Hadžisalihović, direktorica škole.
U školi ističu da je manjkavosti današnjeg obrazovnog sistema to što se još uvijek oslanja na klasična sredstva, poput table, krede i spužve, kao i da je Covid-19 donio dosta posljedica za praktičnu nastavu.
„Jedan učenik mora osjetiti, steći vještinu i znanje o stroju, materijalu i obradi. Možemo mi govoriti o najboljim tehnologijama, ali je ručni rad i dalje najmoćniji. Online se jako lijepo može raditi kada govorimo o predmetima poput historije i biologije ukoliko se uspostavi jednad lijepa razredna atmosfera“, kaže Enes Grabovica, pomoćnik direktorice.
Kao još jedan od problema istaknuta je i motivacija učenika.
„Ne bih volio da se online nastava nastavi jer nije lako motivirati djecu da rade samostalno od kuće. Praktična je nastava gotovo nemoguća, budući da radimo dosta na terenu i provodimo dosta vremena vani na školskom poligonu“, dodaje Enes Grabus, nastavnik geodetske grupe predmeta.
Učenici drugog razreda ove škole imali su podijeljena mišljena po pitanju online nastave. „Ja ipak više volim online nastavu jer imam više vremena za treninge i druge aktivnosti“, kaže Aladin. Ajna, njjegova drugarica iz klupe, se ipak ne slaže sa tim: „Meni je mnogo lakše kada sam učionici jer mi profesor sve množe fino objasniti“.
UNICEF u Bosni i Hercegovini pruža stručnu i finansijsku podršku svim nadležnim obrazovnim vlastima u osiguranju pristupa i unapređenju kvaliteta učenja za svu djecu. UNICEF podržava nadležne obrazovne vlasti u sprovođenju preporuka Okvira za ponovno otvaranje škola, što uključuje oporavak, obnovu i rekonceptualizaciju obrazovnih sistema u zemlji.
(unicef.org, Kidsinfo.ba)
