Ako vas vaš trogodišnjak ili četverogodišnjak pita hoćete li ikad više moći ići u trgovački centar da tamo posjeti trgovinu s igračkama, ili ostane u igraonici dok vi obavljate šoping, imajte na umu da je to njegovo pitanje vrlo ozbiljno. Dok mi odrasli znamo (barem većinu vremena smo toga svjesni i možemo to prihvatiti) da trenutno i nemamo drugog izbora nego da živimo uz dozu neizvjesnosti, našim mališanima ipak trebaju jasni odgovori.
Na ovo sve upozorava psihologinja Rebecca Schrag Hershberg, na portalu Psychology Today.
Mnogi savjetnici kažu kako u ovoj situaciji trebamo biti posve iskreni prema djeci, ali da odgovori trebaju biti primjereni njihovoj dobi. Ističe se kako treba biti iskren, ali ne opterećivati dijete svojim negativnim emocijama, no što to zapravo znači?
Evo nekoliko pitanja koja su roditelji postavili Hersheberg, s molbom da im da konkretan primjer rečenice koju treba izgovoriti, s tim da ona ističe kako njene riječi doista treba uzeti samo kao prijedlog, jer ssvako od nas najbolje znate što i koliko njegovo dijete razumije.
Dakle, ovi prijedlozi roditeljima mogu biti dobra osnova za razmišljanje:
1. Kad će se sve ovo završiti?
Ne znam, dušo. Niko to ne zna. Ova je potpuno nova situacija. Ali čak i sada, dok pričamo, toliko je ljudi – doktora, medicinskih sestara, naučnika – koji rade na tome da bismo bili sigurni i da se vratimo u školu i na posao, da što prije počnemo slaviti rođendane i ići u igraonice, koji će sigurno pomoći da to bude što je prije moguće.
2. Hoćemo li dobiti korona virus?Činimo sve što možemo kako bismo bili sigurni da ne dobijemo virus. Često peremo ruke i ostajemo kod kuće. Kad trebamo izaći van, nosimo maske i držimo se daleko od drugih ljudi. Sve te stvari čuvaju nas, kao i mnoge druge ljude, na sigurnom. Ako dobijemo korona virus, on se možda neće razlikovati od prehlade ili gripe. Ako nam treba pomoć, postoje nevjerojatni liječnici i medicinske sestre koji će se znati pobrinuti za nas.
3. Zašto moramo nositi maske?
Nošenje maski pomaže nam da se sjetimo da ne dodirujemo lice, što je važno u slučaju da na našim rukama ima mikroba (virusa). Kad smo kod kuće, ruke su nam uglavnom čiste jer ih često peremo, tako da nije problem ako dodirnemo lice. Ali, kad smo vani, rukama možemo dodirnuti površine gdje ima virusa, pa oni mogu prijeći na ruke. Maske nam pomažu da se sjetimo ne dirati lice i da spriječimo da virusi uđu u nos ili usta. Također, tako možemo zaštititi druge ljude, u slučaju da možda imamo virus.
4. Zašto je sve tako dosadno?
Trenutno su stvari dosadne jer postoji puno pravila koja ne smijemo kršiti. Ne možemo ići u školu ili na posao, izaći i igrati se u parku, ili ići na mjesta koja su zatvorena, poput biblioteke, muzeja, ili neke dvorane. Zbog toga će nam dani biti dugi, ali, ponekad se osjećamo kao da nam je dosadno, a zapravo smo tužni i frustrirani. Ponekad nam treba samo zagrljaj i nešto što će nas nasmijati.
5. Ako si kod kuće, zašto se ne možeš više igrati sa mnom?Stvarno želiš da obratim malo više pažnje na tebe, je li? Shvaćam to. Kod kuće mi treba malo više vremena da se fokusiram na posao, zbog čega inače idem u ured, gdje se mogu baviti samo poslom. Znaš, samo zato što sam cijelo vrijeme kući ne znači da je moj posao – i sve ostale stvari koje radim tijekom dana – nestao. Još uvijek moram raditi sve te stvari, samo ih moram raditi dok sam kod kuće. I mene to dosta zbunjuje, ali, možemo se potruditi da se svako jutro malo poigramo, pa me onda pustiš da radim. I kad završim, opet se možemo dobro zabaviti, čak i ako budemo radili nešto po kući.
6. Zašto si vikao/vikala na mene prije?
Bio sam stvarno frustrirana zbog toga što si prosuo svoju vodu, iako sam znala da se dogodilo slučajno. Nisam htjela vikati, ali sam počela i prije nego što sam se uspjela zaustaviti. Žao mi je. Znam da se to zna dogoditi. Ova situacija mi je malo teška, jer se puno toga promijenilo, pa se ponekad bez razloga istresem na tebe
(24sata.hr, kidsinfo.ba)
