Toplotni valovi, sve manje hlada u gradovima i sve češća upozorenja ljekara mijenjaju način na koji djeca provode raspust. Da li su naša igrališta, škole i gradovi spremni za ljeta koja će, prema procjenama stručnjaka, biti još toplija?
Nekada je raspust značio cjelodnevnu igru na ulici, bicikle, lopte i skrivanja do kasno uvečer. Danas roditelji djeci sve češće govore da ostanu u kući jer su temperature opasno visoke.
Posljednjih godina Bosna i Hercegovina sve češće bilježi toplotne valove, dane s temperaturama iznad 40 stepeni i upozorenja meteorologa da se boravak na otvorenom između 11 i 17 sati izbjegava. Šta to znači za djecu? Da li klimatske promjene mijenjaju način na koji odrastaju?
Nekada je ljetni raspust bio sinonim za cjelodnevnu igru na ulici, vožnju bicikla, fudbal na školskom igralištu i povratak kući tek kada padne mrak. Danas roditelji djecu sve češće upozoravaju da ne izlaze između 11 i 17 sati, kada temperature prelaze 35, pa i 40 stepeni.
Posljednjih godina Bosna i Hercegovina sve češće bilježi duge toplotne valove, rekordne temperature i crvene meteoalarme. Ono što je nekada bio izuzetak postaje novo ljetno pravilo. Dok odrasli uglavnom razmišljaju o rashlađivanju i računima za klima-uređaje, stručnjaci upozoravaju da su djeca među najosjetljivijim grupama na posljedice ekstremnih vrućina.
Zbog toga se postavlja pitanje koje će biti sve važnije u godinama koje dolaze – kako klimatske promjene mijenjaju djetinjstvo?
Sve manje vremena za igru na otvorenom
Djeca tjelesnu temperaturu regulišu drugačije od odraslih. Brže gube tečnost, osjetljivija su na dehidraciju i toplotni udar, a simptomi se mogu razviti mnogo brže nego što roditelji očekuju.
Pedijatri posljednjih ljeta gotovo svakodnevno upozoravaju da se boravak na direktnom suncu u najtoplijem dijelu dana izbjegava. To praktično znači da je veliki dio dana, upravo kada su djeca najaktivnija, igra na otvorenom nepoželjna ili čak opasna.
Posljedica nije samo manje fizičke aktivnosti. Djeca više vremena provode u zatvorenim prostorima, ispred televizora, računara ili mobilnih telefona. Raspust, koji bi trebao biti vrijeme slobodne igre i druženja, sve češće postaje vrijeme provedeno u klimatiziranim prostorijama.
Parkovi bez hlada
Dovoljno je obići nekoliko dječijih igrališta usred ljeta.
Metalni tobogani postaju užareni, gumene podloge dosežu temperature na kojima se ne može hodati bosim nogama, dok je na mnogim igralištima gotovo nemoguće pronaći prirodan hlad.
Koliko su gradovi zapravo prilagođeni djeci u uslovima klimatskih promjena? Da li se prilikom uređenja novih naselja planira dovoljno drveća? Imaju li igrališta česme s pitkom vodom? Razmišlja li se o materijalima koji se manje zagrijavaju? Ili se i dalje grade prostori koji su već u podne praktično neupotrebljivi?
Urbanisti posljednjih godina sve češće upozoravaju na fenomen “urbanih toplotnih ostrva” – dijelova grada u kojima beton, asfalt i nedostatak zelenila dodatno povećavaju temperaturu. Djeca su među onima koji posljedice osjećaju najviše.
Klimatske promjene postaju pitanje javnog zdravlja
Toplotni valovi više nisu samo meteorološki fenomen. Oni postaju pitanje javnog zdravlja.
Pedijatri upozoravaju da ekstremne temperature povećavaju rizik od dehidracije, iscrpljenosti, toplotnog udara i pogoršanja hroničnih bolesti kod djece. Posebno su ugrožene bebe, mala djeca i djeca koja se intenzivno bave sportom.
Roditelji često ne prepoznaju prve znakove problema – umor, glavobolju, vrtoglavicu, razdražljivost ili mučninu – pripisujući ih običnoj vrućini.
Upravo zato zdravstvene ustanove posljednjih godina sve češće izdaju preporuke da se fizičke aktivnosti organiziraju rano ujutro ili predvečer, uz redovnu hidrataciju i zaštitu od sunca.
Škole i vrtići pred novim izazovima
Iako se ova priča otvara tokom raspusta, ona se ne završava posljednjim danom ljeta.
Već početkom septembra djeca se vraćaju u učionice koje često nisu prilagođene visokim temperaturama. Mnoge škole nemaju klima-uređaje, a nastava se odvija u prostorijama koje se tokom dana značajno zagrijavaju.
Slična situacija je i u vrtićima. Dvorišta bez hlada, mali broj stabala i nedovoljno rashlađenih prostora predstavljaju izazov za odgojitelje koji moraju pronaći način da djeci omoguće siguran boravak na otvorenom.
Na žalost, samo se u rijetkim situacijama kod nas obrazovni planovi bave ovim pitanjem, a tek rijetko se dogodi da se mijenjaju protokoli za dane koji su temperaturno rizični za djecu.
Međutim, to su pitanja koja će se, vrlo vjerovatno, postavljati sve češće.
Djeca već primjećuju promjene
Možda najvažniji sagovornici u ovoj priči upravo su djeca.
Mnogi će reći da više ne mogu igrati fudbal u podne kao njihovi roditelji. Da bicikl voze tek navečer. Da se igrališta isprazne čim sunce postane prejako. Da više vremena provode u zatvorenim prostorima jer “napolju nema gdje da se sakrije od sunca”.
Njihova iskustva pokazuju da klimatske promjene nisu apstraktan pojam o kojem govore naučnici. One su dio njihove svakodnevice.
Raspust budućnosti
Stručnjaci upozoravaju da će toplotni valovi biti sve češći i intenzivniji. To znači da će gradovi morati razmišljati drugačije nego do sada.
Više drveća i zelenih površina, igrališta u prirodnom hladu, dostupna pitka voda, materijali koji se manje zagrijavaju, prilagođeni rasporedi sportskih aktivnosti i bolje opremljene škole više neće biti luksuz, nego nužnost.
Jer klimatske promjene nisu samo pitanje okoliša. One postaju pitanje zdravlja, obrazovanja, urbanizma i dječijih prava.
