Neki roditelji odlučuju se da dijete od ranih dana povjere vrtiću, drugi prave slalome između bebisiterki, baka servisa, rodbine. Šta preporučuju stručnjaci
Djeca koja idu u vrtić imaju bolje razvijen govor i logiku, a rani polazak u kolektiv pozitivno utiče i na kasnije rezultate u školi.
Dobra njega i pravilno usmjeravanje u najranijem uzrastu podstiču dječji govor, doprinose fondu riječi, a dugoročne posljedice osjećaju se i tokom školovanja, jer djeca koja su bila dovoljno podsticana na pravi način u najranijem uzrastu postižu bolje akademske rezultate.
Naveli su ovo, između ostalog, francuski naučnici koji su tokom istraživanja posmatrali 1.428 mališana starosti do tri godine, i poredili su one koji idu u vrtić, i one koje su čuvale bebisiterke ili druge osobe koje nisu profesionalni vaspitači.
Ova studija bavila se i proučavanjem načina brige o djeci u najranijem uzrastu na ponašanje.
Generalno, ispostavilo se da svako šesto dijete ima neki od bihevioralnih problema, uključujući hiperaktivnost ili poremećaje pažnje, dok je sličan bio i procenat djece sa određenim emocionalnim problemima.
Svakom 15. djetetu je bio problem i da se sprijatelji sa drugom djecom, dok je svako sedmo imalo prilično loše ukupne socijalne vještine.
Ali, rezultati ovog istraživanja pokazali su da je manja vjerovatnoća da se ovi problemi jave kod djece koja idu u vrtić, nego kod one koju čuvaju članovi porodice ili bebisiterke koje nisu vaspitači po struci.
Tim naučnika iz Pariza pratio je emocionalni razvoj djece od rođenja do osme godine. Tokom tog perioda, roditelji su periodično popunjavali upitnike na temu ponašanja i emocionalnog razvoja djeteta, pažnje, sposobnosti zaključivanja i socijalnih vještina.
Od djece koja su učestvovala u studiji, 44,5 odsto čuvale su bebisiterke, 26 odsto išlo ih je u vrtić, a nešto manje od 30 odsto čuvali su članovi porodice ili porodični prijatelji.
Analiza prikupljenih podataka pokazala je da mame čija djeca idu u vrtić nemaju razloga za brigu, pošto rano uključivanje u kolektiv ne ostavlja nikakve štetne posljedice po socijalni i emocionalni razvoj djeteta.
Usmjerena igra, više vremena tokom kojeg se djeci čita i navikavanje na pravila lijepog ponašanja od ranog uzrasta dugoročno su višestruko korisni, zaključili su.
Vrtić
Koristi:
- Socijalizacija: Djeca uče dijeliti, čekati red, rješavati konflikte i razvijaju vještine komunikacije s vršnjacima.
- Rutina i disciplina: Vrtić uvodi dnevnu strukturu – obroci, spavanje, aktivnosti – što olakšava kasniji školski život.
- Stimulacija razvoja: Stručni odgojitelji primjenjuju pedagoške metode za razvoj jezika, motoričkih sposobnosti, kreativnosti i rješavanja problema.
- Priprema za školu: Djeca se upoznaju s osnovama učenja i socijalnih pravila, što olakšava prelazak u osnovnu školu.
- Samostalnost: Vrtić potiče djecu da budu samostalnija u oblačenju, higijeni i osnovnim zadacima.
Argumenti u prilog:
- Roditelji rade ili žele profesionalni razvoj, a vrtić omogućava sigurno čuvanje i učenje djeteta.
- Djeca iz socijalno stimulirajućih okruženja često razvijaju bolje kognitivne i socijalne vještine.
- Stručni nadzor smanjuje rizik od povreda ili loših navika u igri.
Čuvanje djece kod kuće (odgoj u porodici)
Koristi:
- Individualna pažnja: Dijete dobiva 100% pažnje od roditelja ili staratelja, što može povećati emocionalnu sigurnost i povjerenje.
- Fleksibilnost u odgoju: Roditelji mogu uskladiti ritam i aktivnosti djeteta prema njegovim potrebama.
- Jaki emocionalni odnosi: Bliska veza s roditeljima može doprinijeti stabilnoj emocionalnoj osnovi.
- Zaštita od infekcija: Manji rizik od prehlada i virusa koji se često šire u vrtićima.
Argumenti u prilog:
- Roditelji imaju kontrolu nad odgojnim metodama i vrijednostima koje žele prenijeti.
- Djeca uče kroz obiteljsku interakciju i svakodnevne zadatke, što također razvija praktične i socijalne vještine.
- Manje stresno okruženje za osjetljivu ili povučeniju djecu.
Zaključak
- Vrtić je dobar za socijalni, kognitivni i emocionalni razvoj kroz interakciju s vršnjacima i stručnjacima.
- Kućni odgoj pruža intenzivnu pažnju, emocionalnu sigurnost i kontrolu nad vrijednostima.
Mnogi stručnjaci preporučuju kombinaciju: početno čuvanje kod kuće u ranom periodu (0–2 godine), a kasnije polazak u vrtić za socijalizaciju i pripremu za školu.
