Samo bi se svađali, ljuti su, bijesni, skloni nadmetanju, ne slušaju što govorimo… sve su ovo faze. Ali, kako što bezbolnije proći
Ako imate tinejdžera (ili više njih), onda znate kako je to kad dođu u fazu ekstremnog prkosa. I kako to ne moraju biti samo faze, već dugi (čini nam se predugi) periodi kad naš tinejdžer hoće i mora da izgura svoje.
Samo rijetki sretnici (ako ima takvih) ne znaju kako izgleda kad tinejdžeri prkose.
Mogu biti svadljivi, ljuti, bijesni, skloni nadmetanju, često ne slušaju ono što im govorite i ponašaju se kao da vi za njih niste baš nikakav autoritet. Čine sve što je u njihovoj moći da rade po svom i mogu biti vrlo iracionalni sa svojim željama i idejama.
Ali, to ste sve već znali. Pitanje koje se postavlja je: Šta možete da uradite?Evo nekoliko korisnih ideja:
Ne reagujte previše emotivno
Kad je vaš tinejdžer uznemiren, on (ili ona) želi da se i vi isto tako osjećate. Gotovo sve što radi u tim trenucima može biti potpuno svjestan pokušaj da vas iznervira. Željeće da i vi vidite kako je njima i učiniće sve da od vas dobiju neku snažnu reakciju.
Zvuči poznato? E pa, kao što ste vjerovatno znali, najbolje rješenje u ovakvim situacijama ujedno je i ono najteže – nemojte zagristi udicu. Ali, nemojte biti ni ironični ni snishodljivi. Izbrojte do 10, uvijek imajte na umu da dijete, tinejdžer, pokušava da vas iznervira, a da vi, odrasla i zrela osoba, treba da spriječite da diskusija eskalira u burnu svađu. Sve dok ne upadnete u vatru i sami, imate šansu da dođete do razumnog rješenja, zajedno.
Budi realni
Tinejdžer se neće uvek ponašati razumno. Možda će to što je zamislilo željeti da dobije, i ni mrvicu manje od toga.
Ako se i sami prepustite emocijama, može se desiti da i vaša sposobnost da diskutujete bude znatno umanjena i da pretjerate sa restrikcijama prema djetetu. Tinejdžeri i kad nema nepravde vjeruju da je ima, a još ako i zaista pretjerate s kaznom, to će stvoriti dodatni razdor među vama i stvari će lako izmaći kontroli.
Ako, u diskusiji oko neke teme, tačno znate gdje je granica i šta ste spremni da dozvolite, ne na osnovu emocija već na osnovu razuma, onda se toga držite. Iako može biti vrlo teško da odolite emocionalnoj reakciji kad je vaš tinejdžer svjesno provocira, to nije način da se nosite sa ovakvim situacijama.
Postavite granice i ciljeve
Važno je da o svojim očekivanjima diskutujete s djetetom. Naglasite da, kada im dozvolite nešto što žele, a o čemu ste prethodno razmišljali, da očekujete da budu odgovorni. Neka znaju da je njihova sposobnost da održe riječ i ispoštuju dogovor u direktnoj vezi sa vašim međusobnim povjerenjem.
Kad odlučite da im dozvolite da odu na neki party i odredite da moraju biti kući do 11, neka znaju da je to upravo 11. Ne 11:15, već vrijeme koje ste dogovorili. Kad shvate da su to trenuci u kojima grade povjerenje i da će postepeno dobijati više samostalnosti ako pokažu da poštuju dogovor, trudiće se da to i ostvare.
Neka znaju da ste na njihovoj strani
Čak i kad morate da im uskratite nešto što jako žele, probajte da ih uvjerite da ste i dalje na njihovoj strani. To vjerovatno neće biti lako. Ali, ako nastupite bez osude i kritike, već iskrenom brigom za njihovu dobrobiti, možete se nadati nešto manje burnoj reakciji jer niste na taj način ugrozili njihovu samostalnost u toj mjeri. Ako situacija ipak eskalira, što manje se i sami prepustite ljutnji, to više postavljate dobar model ponašanja svom djetetu.
I dok sve ovo svakako ne garantuje da će vaš tinejdžer preko noći prerasti „bubice“ i postati razumno dijete, ipak su to koraci koji, ako ih dosljedno i strpljivo primjenjujete, mogu pomoći da u većini situacije spriječite da stvari eskaliraju, a da s vremenom uspostavite dobar odnos.
