Nemamo vremena, strpljenja, živaca tako često sjesti i razgovarati s našim pubertetlijama. Nekako nam se često odnos svodi na kritiku, prigovaranje, pametovanje, savjetovanje. A ne bi trebalo tako…
Tinejdžerski svijet je nešto kao Svemir. Neistraženo, ponekad daleko, nekad i zastrašujući, tajanstven, na momente i potpuno neshvatljiv.
Znaju to dobro roditelji, koji su svakodnevno voze slalom između vlastite strpljivosti i nervoze, uče se iz dana u dan taktikama kako savladati i njihovo i svoje novo raspoloženje koje se mijenja kao proljetno vrijeme, malo kiše, malo sunca, pa opet malo kiše, malo sunca… I tako u krug…
No, postoje dani kada tinejdžeri odluče da se otvore, kažu nam i što nisu slutili da će reći, priznaju greške na koje nisu previše ponosni, otkriju kako su se osjećali u momentima kad smo mi mislili da radimo najbolje što znamo.
Surova je realnost da nemamo previše vremena za njih, da ih ponekad presječemo u pola rečenice, nedozvoljavamo iz bilo kojeg razloga da nam kažu šta ih tišti, kako se osjećaju, šta bi da mijenjaju.
Istina je, također, da se u nekim porodicama ne razgovara previše ni o problemima ni o osjećanjima.
A to je pogrešno, jer naši tinejdžeri zaista imaju mnogo toga da kažu, pod uslovom da im samo damo šansu. Važno je shvatiti da naša djeca zaista mogu da rasvijetle šta se krije iza uma tinejdžera.
Evo na šta bi nam tinejdžeri voljeli priznati i tražiti od nas razumijevanje:
Treba mi prostor i privatnost
Ne shvatajte lično kada se vratim iz škole i sakrijem se u svojoj sobi na nekoliko sati. Pritisak života (škole, društva, nastavite niz…) me iscrpljuje. Treba mi vremena da budem sam i igram video igrice, skrolujem po telefonu ili se jednostavno družim. Ne brinite… I dalje vas volim.
Zabrljaću … Možda čak i debelo!
Ja nisam savršen(a). Napravit ću greške i razočarat vas. Ne radim to namjerno. Ali učim i sam shvatam stvari. Ostanite uz mene kada to uradim. Ja nisam loše dijete, vi niste loši roditelji. Samo, sjetite se odrastanje nije lako.
Volim kada se samo družimo
Svaki put kada smo zajedno, osjećam se kao da me ili podsjećaš na nešto, govoriš mi šta da radim ili mi držiš predavanje. Zar ne možemo samo da se družimo? Volim kada izađemo na doručak ili ručak, zajedno gledamo film ili zajedno kuhamo. Prestani da se toliko trudiš da me vaspitaš kako treba (u stvari ti dobro ide). Samo se malo zabavi sa mnom.
Molim te, slušaj me, čak i ako se ne slažeš
Ako želite da se ponašam kao odrasla osoba, morate da me tretirate kao odraslu osobu. Nemojte me isključivati kada pokušavam da izrazim svoje mišljenje, čak i ako se ne slažete. Kako bih inače mogao da naučim kako da stojim iza svojih riječi ili da se nosim sa konfliktom mirno i s poštovanjem ako me ne naučite?
Znam da brinete, ali vaša duga predavanja ne pomažu
Znam da ne želite da čujete ovo, ali većinu vaših predavanja sam već čuo. Ne učite me ničemu novom i to me samo frustrira.
Trebaš mi
Pravim se da nije tako, ali istina je. Moram da znam da mi vjerujete, da me cijenite i volite. I zaista želim da provedem vrijeme sa vama. Dakle, sljedeći put kada budem raspoložen za razgovor, zaista bih volio da možemo samo da popričamo.
Kada poludite, razmislim dvaput prije nego što vam kažem bilo šta
Želim da dođem vama. Želim da vam kažem stvari – dobre i loše. Ali ne ako ćete poludjeti svaki put kada vam kažem nešto sa čime se ne slažete ili što vas brine. Obratio bih vam se mnogo češće ako biste (barem) pokušali da ostanete mirni i samo slušate.
Vaša pravila i granice mi ne smetaju sve dok su fer
Znam da želite da me zaštitite, vodite i naučite. Ali kada zabrljam i posljedice su prevelike, to me tjera da vam zamjerim i želim da se pobunim.
Volim sve male stvari koje radite za mene
Možda neću uvijek reći hvala. Ponekad može izgledati kao da ni ne primjećujem. Ali primjećujem. Kada spremaš moju omiljenu večeru, pereš mi veš, obaviš neki zadatak za mene ili mi pomažeš sa domaćim zadatkom, osjećam se voljeno.
I dalje vas tražim u publici
Znam da sam sada stariji, ali bez obzira na to koliko imam godina, uvijek ću vas tražiti na tribinama ili u publici. Samo saznanje da se uvijek pojavljujete čini mi da shvatim da ćete uvijek biti tu da me bodrite bez obzira na sve.
Što sam stariji, potrebno mi je više slobode
Ne mogu da naučim da postanem odrasla osoba kakva želite da budem ako lebdite iznad mene ili se previše trudite da me zaštitite. Znam da vam nije lako, ali moram da budem u stanju da donesem neke svoje odluke, pa čak i greške kada je u pitanju moj život.
Ponekad kažem stvari zbog kojih se kajem
Biću loše raspoložen i neću znati zašto. Ponekad ću biti grub prema vama i znam da to ne zaslužujete. Ne znam uvijek zašto govorim ili radim stvari koje radim. To mene zbunjuje koliko i vas. Žao mi je.
Trenutno prolazim kroz gomilu promjena… Pokušajte da ne budete previše strogi prema meni
Porastao sam 5 centimetara u posljednjih nekoliko meseci, stopala su mi sve veća, glas mi se mijenja i imam dlake tamo gdje ranije nisam. Pokušavam da shvatim i da se prilagodim svemu tome. Ako biste mogli da budete malo blaži prema meni, to bi bilo sjajno jer je odrastanje zaista teško.
Znam da se ponašam kao da sam jak, ali sam zaista osjetljiv
Boli me kad vičete na mene. I, zaista mi smeta kada me ušutkujete, kažete mi da sam lijen(a) ili da sam sebičan/na. Samo razgovarajte sa mnom nježno i radite sa mnom (ne protiv mene) i naučiću. Kada to ne uradite, tjera me da poželim da izgradim zid oko sebe i da se zatvorim.
Ponekad želim da radim stvari na svoj način
Znam da vas muči kad ne nosim jaknu. Znam da mrzite kada je moja soba u neredu. Ali odrastam i stvarno me nervira kada mi stalno govorite šta da radim. Počistiću svoju sobu, samo mi dajte priliku da to uradim pod mojim uslovima. Ne vašim.
Ne, niste kul … ali volim vas baš takve kakvi jeste
Niste najsjajniji roditelji u kraju, ali to je u redu. Ne treba mi da budete. Ne kažem uvijek. Ne pokazujem to uvijek, ali ja vas stvarno volim. Ima puno toga što tek treba da naučim i da rastem, fizički i emocionalno. Ako možete da nastavite da me volite na svakom koraku, obećavam da ću biti tu. Samo mi dajte malo vremena da odrastem.
