///

Apel roditelja vlastima: Želimo biti sa svojom djecom u bolnici

Facebook grupa „Pratnja djeci prilikom hospitalizacije“ okupila je oko 4.000 članova, uglavnom roditelja, koji traže izmjenu odluke rukovodstva Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske (UKC RS) koja podrazumijeva da roditelji ne mogu boraviti s djecom koja ostaju na bolničkom liječenju, a zbog pandemije korona virusa.

Tačnije, boravak  je dozvoljen samo ukoliko je riječ o djeci oboljeloj od hematoonkoloških oboljenja ili dijabetesa, djeci s posebnim potrebama, onoj koja doje,  djeci iz posebnih kategorija, poput onih pacijenata sa stranim tijelom u respiratornom traktu, te djeci za koje ljekar preporuči da je neophodna pratnja staratelja.

Mjere koje su uvedene idu u korist zaštite zdravlja sve djece na Klinici za dječije bolesti i to na taj način što su odrasli često prenosioci bolesti i kao takvi mogu vrlo lako da je unesu u našu zdravstvenu ustanovu – dio je odgovora koji su osnivačici grupe, Nataši Stanković, poslali iz UKC RS.

No, isključenje svih ostalih kategorija djece dovelo je do pojave određenog bunta kod roditelja koji zajedno s djecom, a ako je suditi po objavama u grupi, prolaze kroz izuzetno teška i neprijatna iskustva usljed odvajanja od djeteta za čije zdravstveno stanje mogu saznati samo telefonski.

Meni je sin od 3,5 godine morao u avgustu ostati na dječijoj gastroenterologiji. Samohrana sam majka i on mi je jedino dijete, za njega živim. Ne mogu vam opisati moju bol kada sam se rastala s njim po prvi put u životu. Tu bol, očaj i agoniju nikome ne bih poželjela. Svaki put kada se sjetim suze mi krenu – dio je samo jedne od objava u ovoj grupi.

O ovoj temi za naš portal govori Nataša Stanković.

Nataša Stanković

Tek nedavno sam saznala da roditelji ne mogu biti pratnja djeci prilikom hospitalizacije, a na to, koliko sam imala saznanja, niko nije reagovao jer su prihvatili stav kao takav. Zbog toga sam imala potrebu da saznam na čemu se konkretno zasniva ta odluka i da li je moguće drugačije postupanje uz poštovanje epidemioloških mjera, a da to bude za dobrobit svih. Iz tog razloga sam napravila grupu na Facebooku kako bih druge roditelje obavijestila o značajnim informacijama, upitima koje sam slala, te objavještenjima koja su mi upućena. Suprug i ja nismo prošli kroz iskustvo odvajanja od djeteta, ali nas to nije spriječilo da pokušamo izboriti drugačiji način postupanja s djecom prilikom hospitalizacije. Nijedno dijete ne bi trebalo proći kroz to traumatično iskustvo u najranijem dobu razvoja – kaže ona.

Nataša je, kako nam otkriva, pisala na različite adrese i nema namjeru da stane.

Obratiću se i Udruženju pedijatara Republike Srpske, te očekujem odgovor iz UKC RS na zahtjev kojim smo advokatica Jelena Grulović i ja ponovo tražili odluku kojom je odlučeno da djeca ne mogu imati pratnju prilikom hospitalizacije. Ombudsman za djecu je već pokrenuo postupak za razmatranje pitanja smještaja djece prilikom bolničkog liječenja, te čekamo naredne korake. Bitno je napomenuti da ne zastupam nikakve isključive stavove koji bi išli u korist jednog, a ne štetu drugog. Smatrala sam da ovako teška odluka mora imati dobro obrazloženje, pravni osnov i jasna uputstva ili da eventulno predstavlja postupanje u skladu s instrukcijama nadležnog Ministarstva ili zaključcima Republičkog štaba za vanredne situacije. Izražavam zabrinutost da se nije sagledala mogućnost primjene blažih mjera kojima bi se, takođe, postigao cilj. To postupanje bi bilo u skladu s Konvencijom o pravima djeteta i drugim relevantnim dokumentima koji govore o ovim pravima – objašnjava ona.

Po Natašinom mišljenju svijetla tačka u svemu ovome je reakcija ministra zdravlja i socijalne zaštite RS, Alena Šeranića.

Razmatrali smo opcije i rizik. S obzirom na  to da se radi o pedijatrijskoj populaciji, treba da ispoštujemo sve protokole. Tražio sam od UKC-a da razmotre mogućnost da majke djece borave u Kliničkom centru i da se obezbijede adekvatni protokoli – rekao je Šeranić ne otkrivajući u kojem vremenskom roku bi se to moglo desiti.

No, ukoliko se cijela situacija ubrzo ne riješi, Stanković ministru planira uputiti zvanično pismo/inicijativu uz koje će priložiti mišljenje specijaliste kliničke psihologije i diplomiranog psihologa.

Iz medija sam saznala da je gospodin Alen Šeranić rekao da će se razmotriti naši zahtjevi, ali konkretan pozitivan ishod je izostao. Nadam se da će ministar to pitanje riješiti na najbolji mogući način za našu djecu i roditelje, a sve u skladu s epidemiološkom situacijom – zaključuje Stanković.

Podsjećamo, nedavno smo istražili kakvo je stanje u najvećim kliničkim centrima u našoj zemlji kada je riječ o boravku majke uz bolesno dijete. Cijeli tekst pročitajte ovdje.

(Milica Brčkalo)

Prethodna priča

Renata Krstanović, stručnjakinja XY Roditeljskog savjetnika: Ovisnosti u pubertetu, koji su razlozi i šta možemo poduzeti?

Naredna priča

Berina Stambol ne krije sreću: Drugi rođendan blizanaca

Najnovije iz CORONAVIRUS