Na neki način, bebe vide svijet bolje od svojih roditelja, tvrde stručnjaci.
Sjećaš li se one zloglasne haljine za koju se raspravljalo je li bijela i zlatna ili plava i crna? Pa, da tvoja beba može pričati, vjerovatno bi imala slične argumente o svemu što vidi, jer bebin mozak i mozak odraslih tumače slike na vrlo različite načine. Prema članku objavljenom u časopisu Scientific American, dok odrasli imaju razvijenu konstantnu percepciju, bebe mlađe od pet mjeseci nemaju.
Šta je perceptivna konstanta?
To omogućava prepoznavanje objekta kao istog u različitim okruženjima i u vrlo različitim uvjetima osvjetljenja. To je poput oblaka koji se na trenutak prelazi preko sunca i baca sjenu preko lica tvog prijatelja. Osvjetljenje je promijenilo izgled lica prijatelja, ali još uvijek ga prepoznaješ kao svog prijatelja.
Međutim, nismo rođeni s percepcijskom postojanošću. Prvo vidimo sve razlike, a kasnije ih učimo ignorirati kako bismo isti objekt prepoznali kao nepromjenjivog u mnogim različitim scenarijima. Kad percepcijska konstantnost ‘uđe u igru’, gubimo sposobnost da vidimo više kontradikcija koje su vrlo uočljive kod mladih beba. Tako, na neki način, bebe mogu vidjeti stvari koje su očima odraslih nevidljive.
Naučnici su proučavali 42 bebe u dobi od tri do osam mjeseci koji su pregledavali parove slike izvedene iz stvarnih 3D predmeta. Budući da dojenčad ne može opisati ono što vide, znanstveni tim je mjerio koliko dugo bebe gledaju svaku sliku. Ako je beba provela manje vremena gledajući drugu sliku od prve, to znači da misli da je upravo vidjela istu sliku i da je ne treba dugo gledati. Ali ako je beba gledala drugu sliku u jednakom roku, to je značilo da je obje slike smatrala podjednako zanimljivim, znak da je druga slika za nju jednako “nova” kao i prva.
Podaci su otkrili da bebe od tri do četiri mjeseca imaju “upečatljivu sposobnost” da diskriminiraju razlike u slikama zbog promjene osvjetljenja, ali tu sposobnost gube u dobi od oko pet mjeseci. Tokom prve godine života, novorođenčad također gubi sposobnost prepoznavanja razlika u licima majmuna koje odrasli ljudi teško mogu uočiti, kao i sposobnost razlikovanja govornih zvukova na drugim jezicima osim onih koje govore njihove vlastite porodice.
– Gubitak osjetljivosti na informacije o varijantama koje smo svi doživljavali kao bebe stvorio je nepristupačni jaz između nas i fizičkog svijeta – piše Susana Martinez-Conde za Scientific American.
U isto vrijeme, poslužilo je uskladiti našu percepciju s našom okolinom, omogućavajući nam efikasnu i uspješnu navigaciju … čak i ako je velik dio stvarnosti ostavio zauvijek izvan našeg dosega.
(miss7mama.24sata.hr/Kidsinfo.ba)
Pročitajte još:
