XY Roditeljski savjetnik na svojoj Facebook stranici svake sedmice objavljuje savjete Renate Krstanović, geštalt psihoterapeutkinje i dipl. psihologinje koja piše o aktuelnim temama. U današnjem tekstu Renata govori o ovisnostima u periodu puberteta.
U nastavku pročitajte njen tekst i ne zaboravite da se stručnjacima iz XY Roditeljskog savjetnika, koji je dio online platforma Asocijacije XY, možete obratiti za besplatnu psihološku pomoć putem njihove Facebook stranice koja je dostupna na ovom linku.
Jedan od većih strahova roditelja je onaj povezan sa zloupotrebom alkohola, cigareta i droge (o ovisnostima o alkoholu, cigaretama, nargili, kockanju ćemo detaljnije u nekom od slijedećih članaka jer svaka od navedenih ovisnosti zahtjeva posebnu pažnju).
Zašto mladi posežu za psihoaktivnim supstancama? Nekoliko je odgovora.
Tinejdžersko doba je samo po sebi turbulentno, zbunjujuće i nosi velike promjene. Tada se nekako najviše plašimo da će naša djeca probati drogu (iz radoznalosti, želje za eksperimentisanjem, koja je u ovom periodu najizraženija ili da bi se uklopili u društvo /moji prijatelji to rade).
Također, različita raspoloženja i osjećaji koji se smjenjuju i zbunjuju mogu tražiti instant rješenje te uzimanje određenih supstanci dovodi do trenutnog olakšanja. Tinejdžeri tada počinju vjerovati da ona ima moć otklanjanja tih bolnih osjećaja ne shvatajući koliko je to opasan i kratkotrajan način rješavanja problema. Trenutno zadovoljstvo je također jedan od razloga, jer alkohol i droge djeluju brzo te daju veoma prijatne početne efekte. Na taj način tinejdžeri „postižu sreću“ u kratkom periodu.
Kada su nezadovoljni sobom, stidljivi, s niskim samopouzdanjem, depresivni, sa osjećajem socijalne izolovanosti nesretni i licem u lice s frustracijama za koje nemaju razvijene odgovarajuće mehanizme, mladi ljudi posežu za nedozvoljenim supstancama.
Tinejdžeri na ovaj način iskazuju i svoj bunt smatrajući da će svoju ljutnju (prema roditeljima ili značajnim drugim) najbolje iskazati radeći upravo ono što im je zabranjeno.
Ako se umjesto „zašto“ zapitamo KAKO mladi ljudi počinju uzimati ove supstance, možemo postepeno pratiti razvoj problema i upoznati mehanizme (neefikasne i štetne) na koji se mlada osoba nosila sa istim. Sve ovo je veliki i težak izazov za nas kao roditelje.
Šta poduzeti?
Kao i kod drugih problema, otvoren i iskren razgovor neophodan i jedini učinkovit. Govorimo iz pozicije zabrinutosti i objašnjavamo kako se osjećamo. Tako polako započinjemo komunikaciju. Ona mora biti smirena, razumna bez vike i prigovaranja; mora biti dvosmjerna. Saslušajmo i djecu. Mi moramo biti ona sigurna luka u koju se mogu vratiti i osjećati sigurno.
Emocije kao što su šok, razočarenje i gnjev ne trebamo kriti od djeteta jer i mi imamo pravo na osjećaje i reakcije. Ipak ne smijemo ih usmjeriti ka djetetu već nastaloj situaciji. Imajmo na umu da će nam tinejdžer ponuditi bezbroj izgovora ali ne smijemo nasjesti na to. Također, samu situaciju ne smijemo umanjivati ni preuveličavati. Ona je onakva kakva je ali se neće riješiti ili nestati sama od sebe. Ne obećavajmo nagrade u cilju odvikavanja.
Uključimo nastavnike i roditelje drugara s kojim provode vrijeme. Kontrolišimo i reducirajmo izlaske.
Pomoć stručnih osoba je također nezamjenjiva i nešto što ne bismo trebali zanemariti.
Za sva dodatna pitanja obratite se psihološkom savjetovalištu XY Roditeljskog savjetnika. Usluge savjetovališta su besplatne, a možete ih kontaktirati putem e mail adrese, privatnom porukom na stranici ili pozivom na broj telefona.
