Iako je namjera roditelja najčešće zaštitnička, psihijatri upozoravaju da postoji jedna ključna stvar koju bi trebali prestati činiti
Nema idealnih scenarija, život je malo naprijed, malo natrag, pa lijevo, pa desno. Nepredvidiv, ukratko. I zato je mentalna snaga ključna za nošenje s problemima.
Sposobnost suočavanja s razočaranjima, oporavka od pogrešaka i svladavanja izazova temelji se na mentalnoj snazi koja se gradi od najranije dobi. Način na koji se djeca odgajaju kod kuće presudno utječe na razvoj te otpornosti.
Sve kreće od kuće
Roditeljske navike, stil komunikacije i svakodnevne reakcije na probleme značajno utiču na to hoće li dijete izrasti u samopouzdanu, neovisnu i emocionalno snažnu osobu.
Način na koji se djeca usmjeravaju kod kuće igra veliku ulogu u oblikovanju njihove buduće otpornosti. Iako je namjera roditelja najčešće zaštitnička, psihijatri upozoravaju da postoji jedna ključna stvar koju bi trebali prestati činiti.
Samopouzdanje i povjerenje
Dr. Daniel G. Amen, poznati američki liječnik, ističe kako je ključno djeci dopustiti da se sama nose sa svojim problemima.
– Ako želite odgojiti mentalno snažnu djecu, morate im dopustiti da sami rješavaju svoje probleme. Što više problema rješavate umjesto njih, to manje kompetentni postaju. Dakle, ako želite odgojiti mentalno snažnu djecu, ne smijete previše činiti umjesto njih – savjetuje.
Njegov savjet naglašava važnu lekciju: djeca grade samopouzdanje kada im se ukaže povjerenje da mogu samostalno razmišljati i nositi se s izazovima.
Dr. Amen predlaže da, kada dijete dođe s problemom, umjesto da odmah ponude rješenje, roditelji potaknu dijete na razmišljanje.
Preporučuje da odgovore pitanjem: “Vau, pametan si. Što misliš da bismo trebali učiniti u vezi s tim?”.
On dalje savjetuje:
– Ne dajte svoj doprinos dok ih ne natjerate da razmisle o tome. Time se djecu potiče da prva pokušaju osmisliti rješenje prije nego što se roditelji uključe sa savjetom.
Podrška umjesto preuzimanja kontrole
Dopustiti djeci da sama rješavaju probleme ne znači da roditelji trebaju postati distancirani ili nezainteresirani. Cilj je odgojiti djecu koja su istovremeno neovisna i emocionalno sigurna.
To se postiže tako da roditelji slušaju, usmjeravaju i pružaju utjehu, ali istovremeno daju djetetu prostor za samostalno razmišljanje. Ključ je u pružanju podrške bez preuzimanja potpune kontrole nad situacijom.
