Prihvatite to što je dijete postalo alergično na vas kao dio njegovog normalnog razvoja. Proći će. Ignorišite kritike ili, ako znaju da pretjeraju, recite da slobodno mogu da budu zgroženi, ali ne i da pokažu nepoštovanje prema vama
oliko puta vam je dete reklo da ste „krindž“? Jeste li se zapitali šta to sad, pobogu, znači?
Čim uđu u pubertet naša djeca iznenada shvate da nismo ni cool ni toliko in, već postanu zgrožena i postiđena svim onim što roditelji rade.
Prvo ćemo konstatirati da smo i mi bili takvi, a onda da je ponekad urnebesno smiješno što našoj djeci sve posaje „krindž“. Zapravo, prisjećamo se kako su nama naši roditelji bili izvor „blama“.
No, nismo baš svi takvi, ima i roditelja koje vrijeđa ovakav stav djece.
Ruku na srce, neprestana kritika koja dolazi od tinejdžera može biti iscrpljujuća, a roditelji završe pitajući se zašto je njihovo dijete odjednom postalo takvo.
Psiholog Lisa Damour u svom članku napisanom za New York Times opisuje kako to tinejdžeri iznenada počinju da razvijaju „alergiju na svoje roditelje“ tamo oko 13. godine i onda to traje i po nekoliko godina. I upravo to kako roditelji na to promijenjeno dječje raspoloženje ka njima reaguju, odrediće tok čitave veze roditelj-dijete dalje kroz život.
Tinejdžeri traže da im se prizna samostalnost
Baš kao što dvogodišnjak počinje da traži od roditelja da mu ne pomažu oko svega, pa ono „pusti mene“ čujete po nekoliko puta svakog dana, slično je i sa tinejdžerima, samo na nekom potpuno novom nivou. Ali u fokusu je i dalje razvoj samostalnosti.
Ne samo da adolescentima treba da imaju više prostora u fizičkom smislu, već se trude intenzivno i da razviju sopstveni identitet – nezavisno od roditelja.
I baš tad i zbog toga tinejdžeri počinju da odbacuju neke stvari koje njihovi roditelji rade. I tada počinju da vam govore da ste „krindž“ i da je sve što radite, nosite, govorite „krindž“. Većina roditelja to razumije jer se sjeća perioda kad su i sami mislili da je ono što njihovi roditelji vole potpuno bez veze i van trenda, ali ima i onih kojima to baš smeta.
Damour objašnjava i zašto je to tako:
– Možda vi smatrate da je potpuno nebitno kakve patike nosite kad ujutru idete da trčite, ali ako se vašem tinejdžeru one ne sviđaju, može postati dosadan sa kritikama na tu temu. Vi ćete se sigurno pitati – šta je njega, pobogu, briga za to? Štos je u tome da i dalje osjeća snažnu vezu s vama i da njegov identitet nije sasvim odvojen od roditeljskog. Potpuno je normalno da ste svojim hobijima ili interesovanjima kroz odrastanje uticali na svoje dijete. Ali sad njih to nervira. Mrze što, kao i vi, vole da voze bicikl ili da gledaju akcione filmove. Sada traže način da ta interesovanja ugrade u svoj sopstveni identitet i odvoje ih od vas – navodi ona.
Kako preživjeti?
Ona savjetuje i kako sačuvati strpljenje i razum s djecom u ovom periodu kad ništa što uradimo nije dobro u njihovim očima?
Evo i prijedloga: Prihvatite to što je dijete postalo alergično na vas kao dio njegovog normalnog razvoja. Proći će. Ignorišite kritike ili, ako znaju da pretjeraju, recite da slobodno mogu da budu zgroženi, ali ne i da pokažu nepoštovanje prema vama.
No, evo ii prijedloga kako sve to i realizirati, a sačuvati razum i odnos sa svojim adolescentom.
Shvatite ih ozbiljno
Roditelji su skloni da dječje probleme relativizuju. To što su drugarice napravile plan da idu u kino bez vaše tinejdžerke djeluje kao smiješan problem u odnosu na ratu kredita koja stiže a za koju nema dovoljno novca na računu. Ali veličina problema ogleda se u osjećaju koji on u nama izaziva. A tinejdžerka koju su drugarice isključile, makar i samo jednom, osjeća se baš loše.
Zato, shvatite njihove probleme ozbiljno. Nevjerovatno je kako će vam se lako otvoriti ako to učinite, ako o njihovim idejama i razmišljanjima diskutujete kao da ste ravnopravni. Roditelji koji to rade imaju daleko bolji odnos sa svojom djecom. S druge strane, oni koji i dalje ne kriju da ih smatraju nezrelim klincima, ugrožavaju međusobnu komunikaciju.
Neka i oni vas nečemu nauče
Adolescenti su u fazi otkrivanja svijeta i, kao i manja djeca, vrlo su entuzijastični da s nekim to podijele – samo na drugačiji način. U tom uzbuđenju, imaju neku nezadrživu potrebu da se predstave kao sveznalice koje odbijaju svaki stav svojih roditelja. Sve što oni znaju i umiju je bolje od onoga što znate vi.
Umjesto da uđete u sukob i krenete da se branite, otvorite um za njihov svijet i pustite ih da vas „uče“. Pažljivo ih slušajte i ne ispravljajte ih čak i ako griješe, osim ako je riječ o nečemu baš važnom. Ako baš želite da im ukažete na drugačiji stav, možete reći nešto poput „zanimljivo, a ja sam mislila da je to drugačije (pa iznesete svoje mišljenje)“.
Koristite humor
Zdravi humor je uvijek super način da priđete tinejdžerima.
Dajte im prostora, ali nemojte ih pustiti
Dajte im prostor za sebe (naravno, uz ograničeno vrijeme na ekranu). Ali tražite i da redovno provode vrijeme s vama. Pola sata zajedničkog aktivnog razgovora plus zajednička večera. Nije puno, a puno znači. nička večera.
Nećete zauvijek biti „krindž“
Što prije prihvatite njihovu želju za samostalnošću i date im poštovanje i prostor, prije ćete prestati da budete izvor nervoze za njih. Da, naravno da ćete i dalje paziti na njih, ali korak po korak, morate ih puštati.
I ne zaboravite – mozak vašeg tinejdžera i dalje raste.
