Potpuno je nevjerovatno kako su vašem djetetu za spavanje kod kuće potrebni idealni uslovi – morate zamračiti sobu, utišati televizor, leći pored njega i pjevušiti. A u vrtiću, u prostoriji sa još 20 djece, spava bez ikakvih problema
Sa svojim trogodišnjim djetetom vodite ozbiljnu borbu kad treba da obuče jaknu pred izlazak, a njegova vaspitačica uspije da najmanje njih deset (uključujući i vaše dijete ) obuče za manje od tri minutea. U čemu je njena tajna? Osim, naravno u tome da toj djeci nije roditelj. Jer, poznata je ta dječija navika da će prije poslušati stranca na ulici nego sopstvenog roditelja.
Ali nije samo to. Nastavnici moraju uvijek da razvijaju nove metode koje će im pomoći da djecu nečemu nauče, da budu efikasni i brzi, a da sve postignu bez vojne discipline, već kroz igru i zabavu. Predškolski učitelji se svake godine susreću sa izazovima kako pronaći pravi pristup svakom djetetu. Ali, na sreću, oni su voljni da uče i postaju bolji i to im, izgleda, polazi za rukom.
Tajna 1: Nema gubljenja vremena
Zašto se vaše dijete toliko opire svakom vašem pokušaju da na vrijeme izađete iz kuće ujutru, ali kad vaspitačica kaže samo jednu riječ, on je već na nogama? Objašnjenje je jednostavno – kad vaspitač nešto kaže, dijete dobro zna da on to i misli. Iskustvo kaže da roditelji često djeci kažu da je, recimo, vijreme da se krene kući s rođendana/igrališta/iz kupovine, a onda i sami zastanu da nešto pogledaju, s nekim proćaskaju ili, jednostavno, ne uspjevaju da odole beskonačnim moljakanjima u stilu: „samo još pet minuta”. Morate biti dosljedni i najprije sami poštovati to što kažete, pa onda to očekivati i od djeteta.
Konkretno, ovo podrazumijeva nekoliko nježnih, ali čvrstih upozorenja koja počinju pet minuta prije polaska kući (ili izlaska iz kuće, kupanja…), a onda konačno i bez oklijevanja najavite polazak kući koji se dalje ne može odlagati. Možda ćete bukvalno morati da podignete i fizički odnesete dijete prvih nekoliko puta, dok ne shvati da mislite ozbiljno.
Cijelu ovu priču možete učiniti interesantnijom za dete. Naročito će temperamentnoj deci biti teško da prihvate da im nešto „naređujete” pa zato pokušajte da uvedete neku zabavnu rutinu – recimo, nabavite zvonce kojim ćete svima oglasiti da je vrijeme za večeru. Paljenje i gašenje svijetla može biti znak da je uskoro vrijeme za spavanje. I brojanje je super tehnika. „Brojim do 30 i da vidim da li ćeš za to vrijeme uspeti da pokupiš sve igračke!”.
Roditelji često podmićuju djecu da bi ih naveli da sjednu da ručaju, da se brzo spreme, operu zube… Ali to je rijetko pravi podsticaj. Njihov osjećaj postignuća i ispunjenosti su najbolje nagrade.
Djeca vole da se takmiče s vremenom. Uključite štopericu kad raspremate krevet, skupljate igračke, spremate se za polazak, pa svakog dana zapisujte rezultate i pohvalite dijete što postaje sve brže. Ovo možete iskoristiti i za pravljenje grafikona, što će za dijete biti interesantno i edukativno.
Tajna 2: Rutina je ključna za kvalitetan san
Potpuno je nevjerovatno kako su vašem djetetu za spavanje kod kuće potrebni idealni uslovi – morate zamračiti sobu, utišati televizor, leći pored njega i pjevušiti. A u vrtiću, u prostoriji sa još 20 djece, spava bez ikakvih problema. Tajna je u efektu grupe – vaše dijete je sa drugom djecom koja rade istu stvar, pa je jednostavno lakše prihvatiti da je vrijeme za odmor.
Ključno je uvesti rutinu i kod kuće i držati se toga. Pola sata prije spavanja ne počinjite nikakvu aktivnost koja će djetetu biti jako interesantna ili mu podići adrenalin. Dalje, kreirajte rutinu – ista satnica, ista muzika, isto vreme, ista očekivanja – tišina i spavanje.
Tajna 3: Način na koji govorite, podjednako je važan kao i to šta govorite
Dijete ne obraća pažnju na vas kad mu se obraćate? Ne podižite glas, osim ako želite da mu pjevate. Ako vam se desi da im nešto govorite, a da vas ne slušaju, probajte da to što želite da kažete otpjevate, pa pratite reakciju.
Naravno, ne možete se osloniti samo na pjevanje da biste zadržali njihovu pažnju.
Vaspitači koriste svakakve tehnike – zviždanje, glasno šaputanje, često uključujući i vizuelna pomagala ili neobičnu gestikulaciju kako bi privukli pažnju djece.
Jedna učiteljica je, u trenucima kad je dijete nemirno, imala običaj da mu lagano priđe, nagne se i „oduva prašinu sa uha” da bi je bolje čuo. Svi trikovi su dozvoljeni i sve je bolje od vikanja da bi vas dijete čulo.
A kad konačno dobijete pažnju odmah recite djetetu šta treba da uradi. Ne govorite, recimo: „Ako ne siđeš sa stola, polomićeš čaše”, već kažite: „Siđi sa stola”, a nakon toga objasnite.
Tajna 4: Vaše dijete ŽELI da se obuče samo
Većina djece zaista žudi za osjećajem nezavisnosti, samopouzdanja i postignuća koje donosi samostalno oblačenje. To je za njih sličan osjećaj kao kada mi, odrasli, postignemo nešto zaista važno na poslu. Ali, za njih to nije lako, a da biste im olakšali, dobro pazite kakvu garderobu im kupujete. Ako želite da svog trogodišnjaka naučite da se sam obuče, umjesto farmerica sa rajsferšlusom i dugmićima – kupite trenerku.
A onda razvijte posebne tehnike da mu pomognete da nauči. Pripremite garderobu navečer za strađnji dan, spustite je na podu tačno tako kako bi trebalo da izgleda na njemu kad se obuče. Oblačenje počnite na vrijeme, da ne biste došli u iskušenje da na kraju vi završite posao. Ili jednostavno vježbajte kad niste u žurbi.
Da biste djetetu pomogli da shvati šta je naprijed a šta pozadi, obilježite garderobu na jasan način (etikete ponekad nisu dovoljne).
Ovo bi mogla biti dobra ideja za obuvanje – da dijete lakše nauči koja je lijeva, a koja desna cipela.
Tajna 5: Čekanje u redu i dijeljenje igračaka
Kad smo odrasli ljudi razumijemo zašto moramo čekati u redu da biste dobili nešto što želite ili što vam je potrebno. I to nije problem osim ako neko pokušava da stane ispred vas.
Djeca imaju ista očekivanja kada je u pitanju fer ponašanje. Većina njih je spremna da dijeli i čeka svoj red, sve dok smatraju da sistem funkcioniše fer. Kada se dvoje djece svađaju, mi im govorimo kako svađom i vikom neće riješiti problem, već će se samo još više rasplakati i naljutiti. Djetetu koje je više uznemireno treba reći: „Sačekaj da čujem šta drugi imaju reći, pa ću onda saslušati i tebe.” Smiriće se jer zna da imate namjeru da ga saslušate. Nakon razgovora, djeca bi trebalo da se slože da će od sada pitati lijepo kad žele neku igračku i predati je kad završe sa igrom. U sedam od deset slučajeva, dijete će na ovaj način odmah predati igračku.
Ako ovo ne pali, onda ustanovite sasvim jasno pravilo – djetetu koje se u tom trenutku igra igračkom kažite tačno još koliko može da se igra, prije nego što preda igračku. Nikad ne govorite da se igra „još malo” i da će drugo dijete da je dobije „malo kasnije”. I ovdje možete koristiti tajmer da bi svi znali kad je isteklo vreme za igru. Kada u vrtiću postoji neka baš popularna igračka, odlična ideja je i formiranje liste čekanja i vremena za igru. Djeca vole tu vrstu iščekivanja, a čak i trogodišnjaci su spremni da sačekaju, ako znaju sigurno da će doći njihov red. A za malo stariju djecu, možete primjenjivati i samostalno upisivanje, vježbaće pisanje svog imena i naučiće da budu strpljivi i čekaju svoj red.
Tajna 6: Igra može biti sva edukacija koja je predškolcima potrebna
Djeca bi trebalo da iz vrtića dođu sa osjećajem da im je tamo bilo lijepo i da su se čitav dan igrali. Jer, tako djeca uče. Ako odlučite da radite sa svojim predškolcima kod kuće, neka to bude uvek kroz igru.
I upamtite, jedini način da se dijete u vrtiću potpuno opusti i uživa u igri je da uvek sigurno zna da će mama i tata doći po njega i da ga kod kuće čeka neograničena i bezuslovna ljubav.
