Roditelji se prije svega savjetuju da djetetu uvijek pristupe bez osuđivanja te da razgovaraju s njim
S povratkom u novo polugodište, a nakon divnog i opuštajućeg raspusta, mnogo naše djece odjednom poželi da odustane od aktivnosti kojom se već (dugo) bavi. Neki više ne žele ići na treninge, drugi odustaju od slikanja, trećima je i pomisao na muzičku školu mučna.
No, nije to problem samo za djecu, već i za roditelje koji uglavnom ne znaju kako postupiti. Podržati dijete u odustajanju ili ga poticati da nastavi?
Vjerujemo da znate da mnogi ne shvate dobro svoj zadatak pa poticaj pretvore u prisilu, sve u strahu da će dijete u budućnosti požaliti jer je odustalo ili slute da bi odustajanje moglo potaknuti nedosljednost, neustrajnost, te i buduće slične poteze.
Bez obzira šta je razlog, roditlji se uglavnom ne osjećaju dobro da tjeraju ili prisiljavaju djecu da se bave nečim čime ne žele.
Pa šta je rješenje?
Pokušajte razumjeti dijete
Prije svega, pristupite djetetu bez osuđivanja, pokušajte bolje razumjeti razloge odustajanja.
Djetetu možemo postaviti sljedeća pitanja:
– Jesu li ti treninzi/satovi još uvijek zanimljivi? Je li te počelo zanimati nešto novo?
– Je li se na treningu/satu dogodilo nešto što te uznemirilo? Kako se slažeš s drugom djecom u grupi?
– Kako se osjećaš nakon škole i izvannastavnih aktivnosti? Jesi li često umoran/umorna?
– Bi li volio/voljela imati više slobodnog vremena? – Kako si zadovoljan/zadovoljna svojim rezultatima/uspjesima? Što bi htio/htjela postići i što si postigao/postigla dosad?
Odgovori djeteta na ova pitanja sigurno će pomoći da bolje procijenimo. Naročito ako utvrdimo da je dijete potpuno izgubilo interes za aktivnost i više ga ne usrećuje, nego je teret, da trener/voditelj/učitelj koristi neprimjerene odgojne postupke, primjerice posramljuje djecu, često viče ili potiče nezdravu kompetitivnost, a ne možete promijeniti voditelja ili da je dijete preopterećeno obavezama.
Uvijek treba imati na umu da su za pravilan dječji razvoj igra i nestruktuirano slobodno vrijeme izuzetno važni.
Pregovarajte, pohvalite, ne uspoređujte
Činjenica je da je mnogo odluka da se odustane kod djece sao privremeno. Možda je u pitanju strah od neuspjeha, trenutne okolnosti ili naprosto – loš dan.
U tom slučaju – pregovarajte! Pokušajte s djetetom dogovoriti rok do kojeg će i dalje sudjelovati u aktivnosti i davati sve od sebe. Tek nakon toga počet će ozibljni razgovori o odustajanju. Ako to dijete i dalje bude željelo.
Usvojite strategiju: Pohvalite trud, a ne samo rezultate. Naglasak na uloženi trud i napredak može motivirati dijete da bude ustrajno i pokuša izvući svoj maksimum.
Izbjegavajte uspoređivati svoje s drugom djecom. Pokažite svom djetetu da je sasvim, sasvim u redu ne ne biti najbolji (u svemu) i da postoje drugi razlozi zbog kojih uživamo u nekoj aktivnosti.
