Djeca roditelja koji se koriste kazne u odgoju nisu nedisciplinirana i ne pušta ih se da se ponašaju kako žele. Njima je dato znanje i vještine koje su potrebne da postanu sposobni sami upravljati svojim ponašnjem

Većina roditelja koja čuje da djecu ne treba kažnjavati većinom smatra da govorimo o odgajanju djece bez da ih uopće discipliniramo. To nije istina. Ukoliko u svom načinu odgoja ne koristimo kažnjavanje djece to ne znači da su naša djeca raspuštena i ne odgajana. Zapravo, često je obrnuto, većinom su roditelji koji odgajaju bez kažnjavanja zahtjevniji i očekuju više od djeteta.

Pitate se kako je i da li je uopće moguće disciplinirati dijete bez da ga kaznite za nešto što je učinilo? Znate li uopće koja je razlika između discipline i kazne?

Kazna

Kazna je nešto što roditelji rade, a što djetetu nanosi određnu bol ili neugodu. Razlog je kažnjavanje djeteta zbog određenog djela koje je napravilo, a samom kaznom žele postići da dijete više nikada ne ponovi (ne)djelo koje je učinilo.

Primjeri kazni su udaranje djece, oduzimanje igrački ili nekih privilegija koje je dijete dosada imalo, a koje nemaju veze s onim što je dijete učinilo. Kazne su i zabrane odlazaka negdje, slanje djece u sobu ili u “kaznu”. 

Disciplina

Disciplina je, s druge strane, učenje i usmjeravanje djece. Svrha discipliniranja djece je ta da dijete nauči samo kontrolirati svoje ponašanje. To uključuje našu pomoć u učenju o osjećajima, uzrocima i posljedicama, te pomoć oko učenja vještina koje će mu pomoći se nauči kontrolirati i samodisciplinirati.

Ovo puno puta znači da će se dijete morati suočiti sa neugodnim posljedicama svojih vlastitih izbora, no neće se suočavati sa roditeljem koji ga kažnjava samo zato da ga nauči lekciju. Kada pustimo da dijete osjeti neugodne posljedice onoga što je učinilo, mi kao roditelji možemo suosjećati sa djetetom i biti uz njega te mu pružiti svoju podršku. Kada roditelj odluči dijete suočiti sa posljedicama onoga što je učinilo, uzroci i posljedice su djetetu savršeno jasni. Ovo je način da djetetu pomognemo da se suoči sa posljedicama svojih dijela, da nauči što je dobro, a što ne, te da nauči prihvaćati odgovornost za svoja ponašanja.

Posljedice mogu biti prirodne i logične.

Prirodne su one koje nastupaju kao rezultat nekog izbora koje je dijete napravilo. Na primjer, ako dijete odluči ne unijeti svoj bicikl u kuću i ostavi ga van, a bicikl se uništi ili ga netko ukrade, prirodna posljedica ovoga izbora je da dijete više nema bicikl. Roditelj će suočiti dijete sa posljedicama njegovog izbora tako da mu neće kupiti novi bicikl.

Logične posljedice su nametnute od strane roditelja i tiču se onoga što je dijete učinilo. U slučaju bicikla, roditelj bi predložio djetetu da odrađuje određene zadatke za koje će dobiti plaću i tako skupiti novac za novi bicikl. Još jedan primjer je oduzimanje igračke s kojom se dijete opasno igra, npr bacanje igračke u blizini male bebe ili druge djece.

Najveća razlika između kazne i logične posljedice je ton na koji je prezentirate djetetu. Ako djetetu pristupate s ljubavlju i nježnošću te ako suosjećate s njim vezano za situaciju, dijete će razumjeti uzroke i posljedice svoga ponašanja. Može ono još biti uzrujano i ljuto na roditelja, ali će shvatiti da je posljedica vezana za ono što je ono učinilo. Posljedica nije kazna jer nije namjenjena da dijete pati, već da nauči iz svoje vlastite greške i to će mu pomoći da raste i razvija se u odgovornu osobu.

S obzirom da su logičke posljedice vrlo slične kazni, bar s pogleda djeteta, uvijek trebate pokušati naći rješenje za određenu situaciju. Ukoliko ne pronađete rješenje, nema velike razlike između posljedice i kazne. Primjer s biciklom je način kako da nađete rješenje za određenu situaciju. Samo rješenje zvuči puno pozitivnije, a i način je na koji mi pomažemo i podržavamo djecu kada im je teško. Ukoliko dijete prekrši pravilo o dozvoljenom vremenu koje može provesti pred ekranom, logična posljedica bi bila da mu zabranimo ekran na tjedan ili mjesec dana. No, nudi li ovakav pristup rješenje? Uči li ovo dijete da samostalno nauči regulirati svoje vrijeme pred ekranom ili ga uči da sluša pravila?

Ovdje leži razlika. Najbolje što bi u ovoj situaciji bilo napraviti je sjesti sa djetetom, zajedno s njim sastaviti tablicu vremena kada i koliko može provoditi pred ekranom i dogovoriti se s njim da se ovoga morate držati.

A zašto bi djecu trebalo kažnjavati?

Što će dijete naučiti kada ga pošaljemo u sobu ili u kut? Što će naučiti iz toga kada im zabranimo mobitel ili posjete prijateljima? Svakako, ovo djetetu šalje jasnu poruku o tome što je prihvatljivo roditelju, a što ne, ali ovo ima i svoju cijenu – to je otpor vaše djece prema vama. Na ovaj način djetetov glavni fokus je ponašanje roditelja, a ne njegovo vlastito ponašanje.

Kazna ne uči dijete ničemu

Ako je dijete kažnjeno zbog toga što je udaralo roditelje kada je ljuto, a nije dobilo pomoć oko toga kako da se nosi sa svojim osjećajima i frustracijama, ono je zakinuto za informacije i vještine koje je trebalo dobiti. U ovakvom slučaju, ponašanje zbog koga je djete kažnjeno će se ponoviti.

Djetetu je oduzeta mogućnost da bude odgovorno za svoja djela

Nakon što je kažnjeno i nakon što je kazna izvršena, dijete se osjeća “odrješeno”. Po završetku kazne, nakon što je odsjedilo određeno vrijeme u sobi ili nije išlo kod prijatelja tri dana, ono je oslobođeno odgovornosti za ono što je učinilo. Roditelj je onaj koji je preuzeo njegovu odgovornost kada ga je kaznio. Više bi koristi dijete imalo da je naučilo kako da se kontrolira u određenim situacijama i kako da ispravi svoje pogreške od toga da nije moglo koristiti svoj iPhone tri dana.

Nedostatak kazne nije i nedostatak discipline

Djeca roditelja koji ne koriste kazne u odgoju nisu nedisciplinirana i ne pušta ih se da se ponašaju kako žele. Njima je dato znanje i vještine koje su potrebne da postanu sposobni sami upravljati svojim ponašnjem, biti osobe koje su odgovorne za ono što učine i u stanju ispraviti svoje pogreške. Ovo djecu uči odgovornosti i rješavanju problema, što ih ujedno priprema da postanu uspješne odrasle osobe.

Zapamtite, životne greške se ne rješavaju tako da zabijemo glavu u pijesak. Učite svoju djecu, ne kažnjavajte ih!