Stručnjaci kažu da djeca prije treće godine ne razumiju koncepte vlasništva. Znaju šta žele i uzmu to ako mogu.
Međutim, kako djeca sazrijevaju, postaju sposobna spoznati razliku između “moje” i “tuđe”. Ako se pak to dogodi nakon faze ranog djetinjstva, postoji nekoliko razloga za to.
Zašto djeca kradu?
Neznanje: Shvaća li vaše dijete da je ono što je učinilo pogrešno?
Iskušenje: Je li vaše dijete ukralo nešto jer je bilo tu i bilo primamljivo?
Pažnja: Odražava li krađa vašeg djeteta potrebu za pažnjom? Je li ukradeni predmet zamjena za ljubav ili privrženost? Je li to možda vapaj za pomoć?
Osveta ili ljutnja: Krade li vaše dijete kao osvetu za nešto? Pokušavaju li stvari učiniti jednakima jer netko drugi dobiva više ljubavi ili poklona nego oni?
Uzbuđenje: Je li vaše dijete ukralo nešto zato što mu se to čini uzbudljivim?
Testiranje granica: Želi li vaše dijete testirati granice i vidjeti što će se dogoditi ako bude uhvaćeno?
Velikodušnost: Je li vaše dijete kralo kako bi to poklonilo obitelji ili prijateljima?
Neovisnost: Je li vaše dijete kralo kako bi pokazalo svoju slobodu i autonomiju?
Pritisak vršnjaka: Je li vaše dijete kralo kako bi posjedovalo nešto što se smatra cool?
Hvalisanje: Je li vaše dijete kralo zbog hvalisanja i toga kako bi se pokazalo pred drugima?
Nedostatak novca: Vjeruje li vaše dijete da nije moglo doći do ukradenog predmeta na drugi način?
Pravo: Smatra li vaše dijete da zaslužuje imati što god želi?
U većini slučajeva bit će više od jednog razloga zašto je vaše dijete ukralo. Možda neće razumjeti te razloge, a još manje će vam moći reći zašto je to učinilo.
Kako se nositi s tim izazovom?
Ipak, kako se takve situacije ne bi ponavljale, kao roditelj trebat reagirati. Razvojna psihologinja Dona Mathews predlaže sljedeće korake ako se radi o djetetu školske dobi.
1. Usredotočite se na vezu s djetetom
Kao i kod svih problematičnih ponašanja, usredotočite se na vezu s djetetom. Pobrinite se da osjeti vašu ljubav i prihvaćanje bez obzira na sve. Dajte mu do znanja da njegovu krađu shvaćate ozbiljno. Zato što ga volite i vidite kao vrijednog člana obitelji, želite mu pomoći.
Iza svake dječje krađe postoji dobar razlog za to.
2. Izbjegavajte predavanja i kazne
Nemojte se djetetu obraćati oštrim tonom, nazivati svoje dijete lopovom ili lošom osobom ili predviđati buduće loše ponašanje. Negativni razgovori i kazne neće riješiti problem i vjerojatno će ga pogoršati.
3. Naučite svoje dijete što nije u redu s krađom
Recite svojem djetetu da krađa nije prihvatljiva u vašoj obitelji i zajednici jer cijenite povjerenje i pouzdanost. Pomozite mu da shvati, ljubazno, ali odlučno, da krađa ima i žrtvu i počinitelja i da su žrtve obično ljute zbog toga.
Žrtva će se također osjećati izdano ako je član obitelji ili prijatelj jer je krađa povreda povjerenja. Posljedice su različite, ali u najmanju ruku lopov gubi povjerenje drugih.
4. Popravite štetu
Razgovarajte sa svojim djetetom o tome kako to može ispraviti. Pobrinite se da nema nikakve koristi od krađe. Ako je vaše dijete uzelo nešto od člana obitelji ili prijatelja, razgovarajte o načinima vraćanja novca ili zamjene ukradenih stvari.
Ako je uzelo nešto iz trgovine, razmislite o tome da se s njim vratite u trgovinu i porazgovarate o situaciji s voditeljem (Ovisno o okolnostima, ovo može, ali i ne mora biti dobra ideja.)
5. Zajedno procijenite razloge krađe
Prođite kroz gore navedeni popis od 12 mogućih razloga za krađu. Zamolite svoje dijete da razmišlja kao detektiv. Pomognite im da zajedno shvatite problem kako biste ga zajedno riješili. Razgovarajte s njim nježno, ali odlučno o tome zašto se to dogodilo, možda počevši od razloga za koje mislite da su najvjerojatniji.
Ako ništa od navedenog ne pomogne, svakako se obratite stručnoj službi škole.
