Prije odlaska u trgovinu postavite pravila, šta od djece očekujete i kako se trebaju ponašati
Djetetovo tvrdoglavo ponašanje može biti frustrirajuće za roditelje, osobito ako se scena odvija u javnosti.
Sjetite se samo koliko ste puta na ulici vidjeli uplakano dijete koje kroz plač želi uvjeriti roditelja da je to baš ono što želi, treba…, a roditelj ga kroz zube (da svi ne čuju) uvjerava u suprotno.
No, vjerovali ili ne mnogi roditelji nesvjesno potiču tvrdoglavo ponašanje svoje djece. To se uglavnom događa kada djetetu popuste u zahtjevu.
Mogu?
Zamislite situaciju: nalazite se s djetetom u trgovini, ono poleti za prvom plastičnom igračkom (a baš ste prošli vikend počistili njegovu sobu i hrpu istih takvih igračaka bacili u smeće), s velikim sretnim okicama okrene se prema vama i s najnježnijim glasićem upita: „Mogu?“
Vaše moždane vijuge rade brzinom svjetlosti. Prva pomisao: Kako je samo sladak! Da mu ipak kupim?, zatim glas razuma: Pa tog smo se smeća baš riješili! A onda se i vi onako umiljato obratite svom mezimcu: „Zlato moje, zar ne znaš da se s takvim igračkama ne igraš?“ U nevjerici vas gleda, ne može vjerovati, a baš je po pravilima struke složio i umiljato lice i glasić. OK, misli maleni, kad nećeš tako, onda kreće druga taktika.
Prvo mu se lice zacrveni, oči se napune suzama, a onda glasan vrisak: „Ja to hoću!“
Prvo se osvrnete se po trgovini da vidite koliko vas očiju gleda. Gledatelja baš i nema puno, što vam daje hrabrosti za još jedno odlučno „NE“. Prevarili ste se, mali tvrdoglavac ima više kapaciteta nego vi, on je i dalje uporan. Al’ ne date se ni vi. Verbalna borba traje, čak ste u jednom trenutku mislili da posustaje (samo je duboko udahnuo za konačni udar). Na kraju priznajete poraz riječima: „Ovo ti je zadnji put!“ (Ma koga zavaravate!?)
Tvrdoglavost se isplati
Ne samo da je dijete iz trgovine izašlo s igračkom nego je naučilo lekciju: tvrdoglavost se isplati!
Psihologica Rebecca Blakeman savjetuje:
– Roditelji ne bi trebali izbjegavati rješavanje takvih problema zato što vjeruju da je to samo ‘faza’ koja će nestati s vremenom. Zapravo, ako prelaze preko toga, ponašanje će se samo iz dana u dan pogoršavati.
Ispadi u javnosti mogu se smanjiti ako dijete prethodno upozorite.
Prije odlaska u trgovinu postavite pravila, šta od djece očekujete i kako se trebaju ponašati.
Navedeno pravilo vjerojatno znate i sami, isto tako znate da ne pali svaki put, ali budite uporni. Djeca vole znati, kao i svi mi, što se od njih očekuje – vole biti informirani.
Upoznajte ih s pravilima, npr: „Danas idemo kupiti igračku za Ninin rođendan. Ti možeš razgledati igračke, pogledati sviđali ti se koja, ali nećemo kupiti ništa osim rođendanskog poklona. Danas samo za Ninu, ok?“
Nemojte se iznenaditi ako se ne bude sasvim složio s planom, ako počne plakati ili u trgovini ipak inzistira na kupnji, uz obećanje da ako mu to danas kupite, više nikada neće ništa tražiti.
Budući da ste kod kuće postavili pravila ponašanja, podsjetite ga na dogovor. U slučaju da se date nagovoriti, bit ćete u velikoj nevolji. Sljedeći vam put neće vjerovati.
Planirajte mudro prije nego što djeca dođu u okruženje koje je za njih primamljivo. Kao što ne očekujete da dvogodišnjak mirno sjedi u pozorištu, tako nemojte očekivati ni da se u trgovini uvijek ponaša kako biste to željeli (to vrijedi i za stariju djecu).
Upornost se (isto) isplati
Objašnjavate li djeci stvari unaprijed, ona znaju što mogu očekivati, osobito ako ste u žurbi: „Idemo u trgovinu na brzinu, kupujemo samo osnovno, šta nam treba za ručak. Ovaj put nećemo kupovati nikakve slatkiše.“
Drugi put, kada budete imali vremena, možete im unaprijed obećati da će se u korpi naći nešto i za njih.
Upornost se isplati, dijete će vam vjerovati, i ono će se držati plana. I ne samo to, razvijate i financijski odgovornu osobu tj. velike su šanse da vaše dijete ne bude impulsivni potrošač.
