Pedijatrica prim. dr Zagorka Vidović iz Doma zdravlja u Šipovu za Kidsinfo piše o primjeni inhalacija kada je riječ o dječijem zdravlju. Ona, između ostalog, daje odgovor na pitanje: “Jesu li česte inhalacije štetne?”
Inhalacija lijekova i različitih rastvora (najčešće natrijum hlorida u različitim koncentracijama) je danas izuzetno raširena i popularna. Razlozi su očigledni, lijek se dostavlja tamo gdje je neophodno (bez prelaska veće količine u krvotok), čime se povećava efikasnost terapije, a smanjuju neželjena dejstva lijeka. Djelovanje je znatno brže jer se izbjegava potreba da se on najprije apsorbuje, a potom transportuje u pluća (kod lijekova za širenje bronhija maksimalno djelovanje nastupa poslije 5 do 10 minuta, prema 40 do 50 minuta za isti lijek uzet na usta). Inhalacijama se mogu davati lijekovi za astmu, ali i pojedini antibiotici, lijekovi za iskašljavanje i rastvori natrijum hlorida (najefikasniji za iskašljavanje je onaj od 3%).
Primjena inhaliranih lijekova ima svoja ograničenja. Tu se, između ostalog, misli na osobine samog aparata za inhalaciju (veličina čestica koje stvara i njihov hemijski sastav), a tu su i faktori vezani za pacijenta (stepen saradnje, tehnika udisanja, anatomska građa disajnih puteva, bolesti od kojih boluje). Na primjer, mala djeca plaču tokom inhalacije što smanjuje udisanje lijeka. Hronični bolesnici često imaju suženje disajnih puteva, pa najveći dio lijeka odlazi u proširene disajne puteve (umjesto tamo gde je najpotrebniji).
Prednosti inhalacije su:
- lokalno djelovanje
- brži učinak
- veća učinkovitost lijeka
- manje nuspojava.
Indikacije za inhalaciju:
- sve vrste prehlade s nosom koji curi i začepljenim nosom
- laringitis (upala glasnica)
- grlobolja (upala grla)
- bronhitis (upala bronha)
- astma (hronična, ponavljajuća blokada bronhija)
- sinusitis (upala sinusa).
U prehladi se obično javlja pojačano curenje iz nosa koje može biti jako neugodno. Nos se pritom puni sekretom, te je disanje otežano. Sekret iz nosa je u običnim prehladama (koje su najčešće uzrokovane virusima) vodenast i proziran. Takav secret, takođe, se pojavljuje u alergijskim oblicima rinitisa (upale nosne sluznice). Ako prehlada duže traje, sekret može postati sluzav i više bijel, dok je u bakterijskim infekcijama žut ili žuto zelen, ponekad neugodnog mirisa.
Kašalj je čest simptom kod prehlada, te je i za njega inhaliranje dobar simptomatski lijek. Kašalj može biti suh ili produktivan, a inhalacija blagotvorno djeluje na sluznicu, te smiruje kašalj ili omogućava lakše lučenje sluzi.
Laringitis je bolest gornjih disajnih puteva, a osnovni simptomi su promuklost, otežano disanje te promukli kašalj koji pomalo podsjeća na lavež psa ili oglašavanje foke. Može biti praćen temperaturom. Često je alergija uzrok laringitisa.
Upale grla s grloboljom, takođe, se mogu olakšati inhalacijama. Naravno, važno je odrediti i uzroke upale grla, od kojih je bakterija streptokok čest uzročnik. Tada inhalacije neće biti dovoljne jer se mora primjeniti i antibiotik, ali mogu uveliko olakšati simptom grlobolje.
Bronhitis je upala bronhija, dakle radi se o infekciji donjih diajnih puteva. Kašalj i otežano disanje sa hropcima i piskanjem (sipnjom) osnovni su simptomi. Može biti praćen temperaturom, ali i ne mora. Takođe je često prisutan alergijski uzrok bronhitisa. Ako se bronhitisi javljaju učestalo kod istog pacijenta i sa simptomima bronhoopstrukcije (kašalj, otežano disanje, hroptanje), bolest je tada hronična i naziva se astma. Alergije također mogu biti uzrok astme.
Sinusitis je upala sinusa koja može imati simptome curenja nosa, začepljenog nosa te boli u području sinusa. Rjeđa je kod male djece. Može biti praćena temperaturom.
Jedna od najraširenijih predrasuda roditelja je da ako dijete jednom počne da dobija inhalatornu terapiju, to će ubuduće da se ponavlja i da postaje sve češće. Jednom inhalacija – uvijek inhalacija! Ovo je pogrešan zaključak.
Postavlja se i vječito pitanje: ”Šta je starije, kokoška ili jaje?”
U ovom slučaju starije je sviranje u grudima i kašalj. Zbog toga što je dijete imalo ove simptome, neko mu je prvi put propisao inhalacionu terapiju. Kasnije se to ponavljalo. Roditelji zagovornici gore navedene zablude kažu: ”Da je dijete dobilo neki lijek koji se pije umjesto inhalacije, ono se ne bi ”navuklo” na inhalacije.” Pogrešan zaključak!
Zašto inhalacija, a ne sirup?
Da bi smo razumjeli zašto dajemo inhalaciju treba da znamo šta je inhalacija. Inhalacija je davanje nekog lijeka da se udahne umesto da se popije. Isti lijek putem inhalacije daje se u čak do dvadeset puta manjoj dozi nego kad ga dajemo da se popije, a on brže i efikasnije deluje. Da smo dali lijek u vidu sirupa mi bi smo samo dali veliku, a neefikasnu dozu.
Zašto djeca ponavljaju epizode kašlja i sviranja u grudima?
Ukratko: nije do inhalacije, nego je do djeteta! Ako to dijete IMA SKLONOST da ponavlja kašalj i sviranje u grudima, mi ništa korisno nećemo učiniti izbjegavanjem inhalacije. Time što, na primjer, dajemo sirup umjesto inhalacije, mi ne možemo da umanjimo tu sklonost. Razlog zbog koga neko dijete često ima potrebe za inhalacijama je SKLONOST djeteta da ispolji upornu astmu tešku za liječenje. To bi se dogodilo i da nisu primenjivane inhalacije. Ako dijete NEMA ovu sklonost, mi je davanjem inhalacije ne možemo pokrenuti. Izbegavanje inhalacione terapije onda kada je ona potrebna dovodi dijete u rizik od teškog napada astme i loše kontrole bolesti sa narušavanjem plućne funkcije.
MOJE DIJETE JE VEĆ VELIKO I ZNA LIJEPO DA UDAHNE LIJEK BEZ KOMORE. DA LI I DALJE MORA DA JE KORISTI?
Svakako! Nema uzrasne granice do koje treba koristiti komoru za udisanje lijeka. Čak se i odraslima sa astmom savjetuje da lijek uzmu preko komore, a ne direktno iz pumpice. Naime, istraživanja su pokazala da čak i osobe sa najbolje uvježbanom tehnikom inhalacije, ako lijek udišu direktno iz pumpice samo 20% oslobođene količine udahnu, a 80% progutaju ili se zalijepi za nepce. Mlaz lijeka koji se oslobodi pritiskom na pumpicu refleksno izazove prekid disanja.
Stoga je potrebno koristiti komoru u bilo kom uzrastu i sa bilo kako uvježbanom tehnikom.
DA LI JE BOLJE PRIMJENITI LIJEK ZA UDISANJE PREKO INHALATORA (RASPRŠIVAČA) ILI PREKO KOMORE (SPEJSERA)?
Iako roditelji, uglavnom, više vole inhalator nauka kaže suprotno. Lijek se bolje iskoristi i efikasniji je ukoliko se primjeni preko komore Volumatic za stariju djecu, odnosno preko Babyhalera ili komore Air Chamber za mlađu.
TREBATE ZNATI
Većina nebulizatora (aparata za stvaranje aerosola) stvara čestice različite veličine, od nekoliko mikrona do desetak ili više mikrona. Velike čestice ne dospijevaju u disajne puteve, ostaju u nosu ili iznad grkljana, pa nemaju dobar efekat. Optimalna veličina čestica za udisanje je oko 5 mikrona, a to se na inhalatorima vidi kao MDD (srednji aerodinamički dijametar). Ova brojka treba da je bar 50%, jer to označava da je bar 50% čestica (tj. doze lijeka) veličine ispod 5 mikrona.
Da bi kompresorski inhalator bio efikasan, u njemu mora biti optimalna količina tečnosti (oko 3,5 ml za većinu modela). Takođe, veliki uticaj ima i vrsta lijeka (lijekovi za širenje bronhija se odlično pretvaraju u aerosol, dok većina inhaliranih steroida ima veoma nizak procenat isporučivanja u pluća. Izuzetak je budezonid). Ova količina omogućava da se stvaraju čestice optimalne veličine, a da inhalacija ne traje predugo. Oko 1 ml lijeka ostaje u samom aparatu ili izlazi oko maske.
Kompresorski inhalatori pretvaraju u aerosol oko 0,5 do 1 ml tečnosti u minuti, pa ako inhalacija traje predugo, znači da je inhalator neispravan. Većina inhalatora uspijeva da 4 ml lijeka isporuči za oko 7 do 8 minuta. Dobri kompresorski inhalatori moraju imati pritisak od bar 1,5 bara (manje od toga ne daje dobar efekat). Za primjenu budezonida, poželjno je da snaga kompresora bude i veća. Inhalacija se može dati na usta (nastavkom za usta), na nos (adekvatnim nastavkom) ili na masku (gde takođe najveća količina lijeka odlazi u pluća, kao i kod inhalacije na nastavak za usta). Najbolja tehnika disanja tokom inhalacije je sljedeća: dubok i spor udah, kratko zadržavanje daha (do 5 sekundi), brz i kratak izdah.
Potrebno je da se vodi računa o održavanju aparata (on se mora stalno ispirati, jer natrijum hlorid hoće da zapuši dio za nebulizaciju). Takođe, bar jednom nedeljno ga treba dobro oprati nekim blagim deterdžentom. Bočice sa lijekovima treba držati zatvorene i u frižideru (baciti ih posle pet do sedam dana). Razlog je u činjenici da je fiziološki rastvor, koji se najčešće koristi za rastvaranje lijekova, odlična podloga za razmnožavanje bakterija. Ako se više osoba inhalira na isti inhalator, nebulizator se mora dezinfikovati poslije svake od njih (jer se inače prenosi infekcija sa prve na sve sljedeće). Može se jednom nedeljno rastvarati i držati u vodonik peroksidu (hidrogenu, kako to naš narod voli da kaže). Električni nebulizator je odlična stvar ako se pravilno koristi i beskoristan, pa i štetan, ako se ne znaju njegove osobine.
(Kidsinfo.ba)
