Želju da podijeli svoje iskustvo vakcinacije protiv COVID-19 iskazala je Njena ekselencija ambasadorica BiH u Češkoj i bh. književnica, Martina Mlinarević. Njeno svjedočenje prenosimo u potpunosti.
Zadnjih godinu i pol promijenilo se sve što smo dosada znali o svijetu. Da nam je netko prije možda pet godina pokazao film života kakvog živimo danas – s mjerenjima tjelesne temperature, zaštitnim maskama, bijelim covid odijelima, vizirima, dezinfekcionim sredstvima, PCR i antigenskim testovima, pretpostavljam da bismo se cinično nasmijali i rekli da je blesav sa iznimnom mogućnošću SF imaginacije.
Pandemija koronavirusa je u potpunosti učinila da neke nemoguće stvari i pojave postanu vrlo realne – svjetski zračni, vodeni i kopneni promet zastao je, posve su utihnule najveće svjetske metropole, život je stao i ljudi su bili zatvoreni u nečemu što je danas sastavnio dio našeg rječnika – lockdown. Više od svega gubili smo živote. Draga lica, prijatelje, poznanike. Svaki dan, vrtoglavom brzinom.
Imunizacija se nametnula kao zaštita, kao sredstvo normalizacije života, ali je ubrzo postala i velikim predmetom rasprava na globalnom nivou. Nakon što sam iščitala brojne analize vrhunskih svjetskih stručnjaka, savjetovala se sa svojim onkologom, iznimno odlične i korisne stvari čitala kroz http://Vakcine.ba, odlučila sam se cijepiti, a moja prva doza Pfizer cjepiva bila je 17.05.2021., dok sam drugu primila 26.06.2021.
“Želim živjeti”
Kao onkološki pacijent koji je prošao 2018. godine radikalnu mastektomiju, 25 frakcija zračenja i 2019.godine ovarijektomiju, trenutno bez ikakve terapije osim vitaminske, imala sam u sebi mnogo pitanja, ali jedinu misao koja je prevladavala – želim se zaštititi, zbog sebe, zbog drugih.
Želim živjeti, želim da moji najbliži žive.
Jedna od mojih briga bila je i trombofilija zbog koje sam izgubila svoju prvu trudnoću, obzirom da su nas mediji zasuli kojekakvim pričama o posljedičnim ugrušcima izazvanih imunizacijom, a koji su završili smrću. Na svojoj Facebook stranici zatražila sam mišljenja svojih čitatelja, od kojih je jedan veliki broj čitateljica koje su upravo prošle karcinom dojke ili neku drugu vrstu karcinoma. Njihove priče su me ohrabrile. Preko 300 ljudi se javilo, objasnilo mi svoje vrste oboljenja i terapije, vrijeme kad su se cijepili i kako je sve prošlo.
Olakšanje
Tako da sam s nekim olakšanjem otišla na svoju prvu dozu Pfizer vakcine. Sam postupak bio je brz i bezbolan u potpunosti, 15ak minuta odmaranja pored mjesta gdje smo primili cjepivo i zatim povratak normalnim radnjama tog dana. Dan nakon primanja cjepiva osjetila sam posve laganu bol u ruci, više prilikom podizanja iste, i to je bilo sve.
Važno mi je napomenuti da sam vakcinu primila u ruku suprotno onoj strani od koje je bila mastektomija, obzirom da su i limfni čvorovi uklonjeni iz iste. Druge doze sam se iskreno više plašila, opet zbog medijskih bombardiranja o težem podnošenju. Druga doza meni je bila kao da se ništa nije dogodilo, čak i bez bola u ramenu i ruci, danas četvrti dan po imunizaciji drugom dozom, mogu reći da je prošlo u apsolutnom redu, bez ikakvih nuspojava.
Sretna sam ukoliko ovim svojim iskustvom pomognem nekome i želim vam svu sreću, te da vrijeme pandemije koronavirusa bude što prije jedna ružna epizoda čovječanstva i da se nikad ne ponove ljudske žrtve iz prethodne godine.
(vakcine.ba, Kidsinfo.ba)
