fbpx
/

Renata Krstanović, stručnjakinja XY Roditeljskog savjetnika: Uticaj vršnjaka na razvoj socijalnih vještina

XY Roditeljski savjetnik na svojoj Facebook stranici svake sedmice  objavljuje savjete Renate Krstanović, geštalt psihoterapeutkinje i dipl. psihologinje koja piše o aktuelnim temama. U današnjem tekstu Renata govori o uticaju vršnjaka na razvoj socijalnih vještina

U nastavku pročitajte njen tekst i ne zaboravite da se stručnjacima iz XY Roditeljskog savjetnika, koji je dio online platforma Asocijacije XY, možete obratiti za besplatnu psihološku pomoć putem njihove Facebook stranice koja je dostupna na ovom linku. 

Već smo govorili o procesu socijalizacije kojim stičemo znanja, vještine i navike, razvijamo osobine i sposobnosti, odnosno individualnost kojom se razlikujemo od drugih. Na ovaj način usvajamo pravila i običaje društva u kojem živimo, te kreiramo odnose sa okolinom (ova sposobnost kreiranja odnosa je snažan prediktor mentalnog zdravlja u odrasloj dobi).
 
Upravo za ovaj razvoj djeteta najbitnija je porodica i način odgoja. Međutim, kako dijete raste i razvija se, socioemocionalni razvoj je sve više izložen uticaju vršnjaka (o negativnom uticaju vršnjaka pisat ćemo detaljnije u nekom od narednih članaka).

Ako posmatramo socijalizaciju kroz prizmu razvojne dobi djeteta možemo sagledati kada je taj uticaj najveći i putem kojih mehanizama djeluje.

Kod djece do godinu dana možemo primjetiti da se mnogo manje druže nego veća djeca (kada su u istoj prostoriji dvije bebe, one će se baviti sobom ili igračkama). Rijetko kada će uspostaviti međusobni kontakt, a ako ga i uspostave on bude veoma kratak (mogu razmijeniti neku igračku ali nastavljaju se igrati sami).

Socijalni odnosi s vršnjacima primjećuju se kod trogodišnje djece, a smatra se da socijalna iskustva u prvih pet ili šest godina osiguravaju temelje na kojima počivaju svi budući odnosi.

Iako je interes za druženje naglašen tokom cijelog ranog djetinjstva, polaskom u školu vršnjaci postaju sve važniji aspekt djetetova života; ona odrastaju a paralelno tome se razvija i njihova sposobnost komuniciranja, razmjene i zainteresovanosti ka zajedničkim aktivnostima; mijenjaju se karakteristike odnosa s vršnjacima.U predškolskom dobu uticaj roditelja na socioemocionalni razvoj je najveći a smanjuje se djetetovim polaskom u školu. Tada se dijete sve više se nastoji uklopiti u vršnjačku grupu, želi biti prihvačeno, svidjeti se drugima dok prijatelja ima više nego ranije.

Tokom školskog perioda, razvijaju se djetetove kognitivne sposobnosti koje omogućavaju saradnju, rješavanje problema i konflikata što dalje doprinosi razvoju i održavanju socijalnih odnosa. Djeci počinje biti važan status koji zauzimaju u grupi.

U ranom školskom periodu dijete je još uvijek najviše oslonjeno na porodicu ali ulaskom u pubertet prioriteti se mijenjaju. Djeca žele što prije odrasti, postati samostalna i traže svoj identitet. Suočeni su s novim društvenim ulogama, odnosima i situacijama a u usvajanju i ovladavanju tim sposobnostima ključnu ulogu imaju vršnjaci. Oni predstavljaju oslonac u traganju za identitetom, pomaže savladavanju osjećaja usamljenosti, pruža mogućnost upoznavanja novih prijatelja, osjećaj pripadnosti i samopouzdanja, povjerenje i podršku te emocionalnu sigurnost. Dijete u grupi zadovoljava neke osnovne potrebe; za ljubavlju, zabavom, pripadanjem, uvažavanjem, sigurnosti, samoostvarivanjem, razumijevanjem.

Vršnjačke grupe, često predstavljaju zamjenu za porodicu; ako ne postoji emocionalna povezanost djeteta i porodice, grupa postaje temelj, najvažnija pomoć i podrška u razvoju i formiranju identiteta. Vršnjaci mogu pozitivno djelovati i na akademski uspjeh. Ako su članovi grupe kojoj dijete pripada uspješni u školskim aktivnostima i ono samo će biti motivisano postići što bolji uspjeh u školi.

Osim prihvaćenosti/odbačenosti od strane vršnjaka, razlikujemo i dimenziju prijateljstva (odnos između dva pojedinca). Prijateljstvo i prihvaćenost razlikuju se prema potrebama koje zadovoljavaju; prijateljstvo zadovoljava potrebu za bliskošću, dok prihvaćenost zadovoljava potrebu za pripadanjem. Iako različite, obje dimenzije su vrlo bitne za razvoj djeteta. Za dijete je bitno i da bude prihvaćeno u vršnjačkoj skupini, ali i da ima bliskoga prijatelja.

Ona djeca koja ne izgrade svoj identitet često postaju ovisne o drugoj osobi, te svoju individualnost temelje na bliskom odnosu s tom osobom. Ovaj oblik vezivanja je nepoželjan, a u odrasloj dobi može dovesti do raspada bliskih veza i krize identiteta.

Za sva dodatna pitanja obratite se psihološkom savjetovalištu XY Roditeljskog savjetnika. Usluge savjetovališta su besplatne, ih kontaktirati putem e-mail adrese, privatnom porukom na stranici ili pozivom na broj telefona.

(XY roditeljski savjetnik, Kidsinfo.ba) 

Prethodna priča

Besplatni udžbenici za učenike od prvog do sedmog razreda

Naredna priča

Adrenalin park u Pionirskoj dolini bi trebao biti završen do kraja augusta

Najnovije iz CORONAVIRUS

-->