Antonija Petričušić, docentica na Katedri sociologije Pravnog fakulteta u Zagrebu, upozorila je u pismu dječjoj pravobraniteljici, a potom i UN, da su djeca opterećenija nastavom na daljinu nego u redovitoj nastavi, te da se takvom nastavom krše prava djece, a neka djeca se i diskriminiraju. U Newsroomu je govorila o tome s čime se djeca suočavaju u učenju na daljinu, te je izrazila nadu da će nastavnici uzeti u obzir socioekonomske i druge faktore koji su utjecali na učenike tijekom pohađanja škole na daljinu.
Petričušić je kazala kako se određene skupine školaraca nalaze u lošoj situaciji i da to traje od kada je pokrenuta nastava na daljinu.
Dio njih nije obuhvaćen školom na daljinu – ili ne govore hrvatski dovoljno dobro ili nemaju adekvatne uvjete u svojim domovima, uslijed siromaštva, neobrazovanja roditelja, ili nemogućnosti roditelja da prolaze kroz gradivo s njima. Na diskriminaciju određenog dijela djece smo ukazali institucijama, te prigovor uputili UN-u, jer smatramo da je došlo do kršenja Konvencije o pravu djeteta u pogledu prava na pristup obrazovanju djece koja nedovoljno dobro govore hrvatski, te nacionalnih manjina, jer im se nije omogućilo da se obrazuju na svom jeziku i pismu, na što imaju pravo po zakonu – rekla je Antonija Petričušić
Napomenula je i kako u nekim kućanstvima tehnološki uvjeti nisu prilagođeni suvremenom vremenu, te da mnoge obitelji nemaju laptope ili tablete.
Možda imaju mobitel i imaju slabe internetske veze. To je socioekonomska osnova na kojoj možete biti diskriminirani u pogledu prava na pristup obrazovanju – rekla je Petričušić.
Kaže da nisu dobili povratnu informaciju na pismo, ali da ovo nije prvi put da su se stručnjaci obraćali institucijama i tražili da sami financiraju i produciraju nastavu koja obuhvaća djecu ovih skupina.
To se dijelom odnosi na djecu romske nacionalne manjine i djecu pod supsidijarnom zaštitom – i oni imaju pravo kao i sva druga djeca na pristup obrazovanju, te upoznavanju službenog jezika kako bi mogli pratiti nastavu. Nije bilo odgovora i zato smo krenuli u javnu kampanju – kazala je.
Rekla je i kako se moglo uzeti u obzir socijalnu realnost djece, investirati dodatna sredstva u pomoćnike koji su mogli dolaziti u kućanstva, te im svima koji to trebaju osigurati tablete.
U razdoblju između dvije školske godine treba osmisliti sadržaj koji će nadoknaditi ono što nisu postigli u izolaciji. Ta djeca se ne smiju kažnjavati zbog siromaštva, nepoznavanja jezika, i treba ih se zadrži u sustavu i da nikako ne učiniti to ne padnu razrede – rekla je Petričušić.
Dodala je da se gasi program škole na trećem, pa će djeca čiji roditelji odluče da oni ostanu kod kuće biti diskriminirana, jer neće imati jednak nastavni sadržaj u odnosu na one koji će ići na nastavu u školu.
Ocjena Ministarstva znanosti i obrazovanja za upravljanje krizom nije prolazna, kazala je.
Komunikacija s roditeljima i informacije koje su slali bile su oprečne. Prilagodba na novi oblik nastave bila je silovita i bez pripreme, koštalo nas je prilično živaca i doprinijelo je padu povjerenja građana u obrazovne institucije i vlast općenito.Djeca su prilagodljiva i mnoga su naučila nove vještine, a veći su problem ishodi učenja na daljinu. Drugi problem je da djeca bolje obrazovanih roditelja i onih koji su bili kod kuće imaju veću šansu napredovanja, za razliku od djece čiji su roditelji odlazili na posao ili su manje obrazovani. Neki od ovih drugih su nazadovali i škola na daljinu je doprinijela dodatnom socijalnom raslojavanju. Nadam se da, kada se djeca vrate u razred, će takva situacija biti uzeta u obzir i da djeca neće biti penalizirana zbog toga kako su proveli period škole na daljinu – kazala je Petričušić.
