Danas, kada se puno više radi s djecom, došlo se do zaključka da nema zločeste djece, već da svako dijete zahtjeva individualni pristup i puno rada.
No kada vidite dijete koje u parku gađa golubove kamenjem ili svima svojim ponašanjem ide na živce, većina će ga sudionika događaja kroz šapat nazvati “zločestim” te za to ponašanje okriviti roditelje. Pitat ćete se, zašto taj neko ne dovede dijete u red ili pomisliti da kakvi moraju biti roditelji ako se dijete tako ponaša.
No, vaše pretpostavke ne moraju uvijek biti tačne. Zašto?
Ne znate šta je to dijete prošlo
Dijete je moglo imati razna traumatična iskustva u životu – možda je izgubilo voljenu osobu, nije preboljelo razvod roditelja, možda je imalo prometnu nesreću koja je ostavila posljedice, brojne operacije ili je doživjelo neku drugu vrstu šoka.
Teška iskustva mogu itekako utjecati na djetetov razvoj, a nekome izvana mogu izgledati kao običan prkos ili neodgoj.
Ne znate šta su roditelji prošli
I roditelji, na žalost, svoje traume prenose na djecu. Možda su izgubili jedno dijete. Ili su u djetinjstvu bili žrtve psihičkog ili fizičkog zlostavljanja te ne znaju na odgovarajući način pristupiti svome djetetu i zdravo ga odgojiti.
Tu su i druga stresna iskustva – tako na primjer samohrana majka možda nema dovoljno vremena kako bi se kvalitetno posvetila izazovnom djetetu. Tu su i teške financijske situacije – roditelji koji se bore kako bi mogli prehraniti djecu i platiti račune nerijetko se jedva bore s vlastitim problemima pa zanemare one najvažnije, dječje.
Genetika igra ulogu
Iako je možda okolna presudan faktor u djetetovu odgoju, genetika nije zanemariva. Znanstvenici su otkrili da se “neka loša” ponašanja kao problemi s bijesom ili manjak samokontrole mogu naslijediti od roditelja.
Naravno, dijete i prilikom rođenja dobiva svoj jedinstveni temperament, pa su neka djeca na početku “ugodnija” dok su druga bučnija i nametljivija.
Dijete može imati psihičkih poteškoća
Ponekad agresivno i podmuklo ponašanja proizlazi iz problema s mentalnim zdravljem ili poremećaja u ponašanju kao što su opozicijski prkosni poremećaj, ADHD i slično. No, do problema u ponašanju mogu dovesti i depresija, anksioznost, osjećaj manje vrijednosti…
Dijete možda kasni u razvoju
To što dijete ima 10 godina, ne znači da će se tako i ponašati. Mnoga djeca ponašaju se nezrelo za svoju dob i to zbog kašnjenja u razvoju. Zakašnjenje govora, kognitivne probleme ili one senzorne nećete uočiti samim time što ćete buljiti u nečije dijete.
Dakle ako vidite desetogodišnjaka koji plače jer je netko posudio njegov autić, ne znači da je razmažen ili da mu roditelji ne znaju postaviti pravila. Njegov mozak možda jednostavno nije toliko razvijen da bi upravljao svojim ponašanjem.
Svaka porodica ima svoja pravila
To što vi mislite da je neko dijete “nestašno”, ne znači da svi dijele vaš stav. Roditelji nestašnog djeteta mogu misliti da ste vi prestrogi, a vaše dijete previše rezervirano i to u njihovim očima izgleda kao problem.
Svaka porodica ima drugačija pravila i drugačiji prag tolerancije. Dakle, ako je vama ponašanje nekog djeteta nametljivo i iritantno, netko ga možda smatra zabavnim. Pokušajte imati na umu da nisu samo vaše vrijednosti i očekivana ispravni.
Roditelji više ne znaju šta uraditi
Možda su već iskušali sve, odgojne metode, nagrađivanje, kazne, terapiju igrom, brojne aktivnosti i stručnjake, ali bez puno uspjeha. Tako da roditelji jednostavno više ne znaju kako se postaviti, a već su i na rubu snaga.
Naravno, reći ćete, ako je moje dijete moglo…ali ne znači da može i tuđe. Vaše dijete možda shvati posljedicu svog djelovanja ako mu oduzmete neku privilegiju, ali drugo dijete neće jednako reagirati.
Također, ono čemu vi svjedočite kao “užasno”, možda je djetetovo “popravljeno” ponašanje. Ne znate kako se ponašalo prije. Na primjer, roditelji su uspjeli riješiti agresiju, a više niti ne reagiraju na cmoljenje, zavijanje i slično.
Roditelji su već naviknuli na osude
Ako imaju “izazovno” dijete, roditelji su već naviknuli na prijeke poglede i komentare okoline. A to nikada nije konstruktivno.
Ponekad roditelji osjećaju sram zbog lošeg ponašanja svoje djece. Brinu se kako ih drugi vide i znaju se osjećati nedostatno kao roditelji. Nije uvijek lako prisustvovati društvenim događajima s “izazovnim” djetetom, no ponekad je to jednostavno nemoguće izbjeći.
Roditelji rade najbolje što znaju
Nisu svi izvrsni na području roditeljstva, ali većina roditelja rade najbolje što mogu. Dok neki imaju novca da kupe sve i svašta te slobodnog vremena na pretek, drugi se možda bore i s jednim i s drugim.
Neke stvari unutar porodice nećete uvijek vidjeti izvana, no to ne znači da ne postoji dublji problem.
(djecjaposla.com/Kidsinfo.ba)
Pročitajte još:
