Mnogima će ova knjiga biti šokantna, upravo zbog toga što koristi fascinantne rezultate novih naučnih istraživanja kako bi ustanovili koje su to pretpostavke o djeci koje su netačne i koje treba odbaciti
Ako tražite dobru “lektiru”, koja će vam pomoći da savladate prilično teške prepreke roditeljstva, preporučujemo američki bestseler “Novo razmišljanje o djeci”, autora Po Bronsona i Ashley Merryman, knjigu koja dovodi u pitanje mnoge uvriježene, da ne kažemo naslijeđene stavove o pravilnom odgajanju djece.
Knjiga se oslanja na talas brojnih istraživanja provedenih tokom protekle decenije, a koja upućuju na to da moramo promijeniti naše razmišljanje o djeci.
Kontraproduktivna navika
Istraživanja dokazuju da mnogi hvaljeni načini vaspitanja ne djeluju onako kako smo očekivali i da ih moramo odbaciti, kao i da prestanemo da djeci izigravamo prijatelje i da ponovo povratimo autoritet. Zašto 96% tinejdžera laže svoje roditelje praktično o svemu? A zašto je gore ako nikada ne lažu? Kako da uspješno izgradite odnos iskrenosti sa tinejdžerom? Kada svađe braće i sestara nisu zabrinjavajuće, a kada je tinejdžerovo svađanje sa roditeljima znak poštovanja?
Sve su ovo pitanja koje roditelji tinejdžera postave makar jednom sedmično. U predgovoru autori pišu:
– Istraživali smo nauku motivacije kod odraslih i jednog dana zapitali smo se odakle djeca crpe svoje samopoštovanje. Počeli smo da istražujemo ovaj novi ugao. Ono što smo otkrili, iznenadilo nas je i zbunilo. Prije tog uvida, naši „instinkti“ su nas naveli da povjerujemo, i to čvrsto, da je važno da maloj djeci govorimo da su pametna, ne bi li podstakli njihovo samopoštovanje. Međutim, otkrili smo dio nauke koji tvrdi, i to izuzetno uvjerljivo, da je navika da govorimo djeci kako su pametna kontraproduktivna. Ona je zapravo umanjivala dječije samopoštovanje.
Šta je to materinski/roditeljski instinkt?
Najveći broj nas vjeruje u mit da je materinski/roditeljski instinkt urođen.
Žene su uvjerene da nije bitno ako provedu svoje dvadesete izbjegavajući bebe, ili ako ne osjećaju veliku naklonost materinstvu. Momenat nakon rođenja, kada se beba po prvi put preda majci, materinski instinkt se magično pojavi, odmah u korak s hormonima. Kao majka, znaćete šta da radite i nastavićete to da znate sljedećih osamnaest godina. Ova fontana znanja treba da dođe kao dodatak uz par jajnika i uz želju da se nose elegantne cipele s visokim potpeticama.
Zahvaljujući ovom mitu, koristimo riječ „instinkt“ da prenesemo kolektivnu mudrost intuitivno prikupljenu iz našeg iskustva o odgajanju djece. Ali, ovo je pretjerano uopštavanje termina „instinkt“. U stvarnosti, pravi instinkt, odnosno biološki nagon koji se pojavi, jeste samo goli impuls da se štiti i odgaja dijete.
Neuronaučnici su čak locirali i mrežu neurona u mozgu gdje se ovaj impuls javlja. Roditelji koji očekuju bebu, mogu se osloniti na to da će se ovaj impuls pojaviti – ali što se tiče najboljeg načina odgajanja, to je nešto drugo što sami treba da pronađu.
Drugim riječima, naši „instinkti“ mogu biti toliko pogrešni zato što to zapravo i nisu biološki programirani instinkti.
Nakon tri godine istraživanja Bronson i Merryman ističu da su su ono za šta smo mislili da su njihovi „instinkti“, zapravo bile samo inteligentne reakcije zasnovane na dobroj obaviještenosti.
– Tokom našeg istraživanja smo, takođe, otkrili da su ove naše „instinktivne“ reakcije bile kontaminirane mješavinom nadanja, moralističke subjektivnosti, zaraznih prohtijeva, lične istorije i prevaziđenih psiholoških teorija – a sve na račun zdravog razuma – navodi Bronson.
U čemu roditelji greše?
„Šok odgajanja“, kao što se termin generalno koristi, odnosi se na paniku – zajedničku svim mladim roditeljima – da se ova mitska fontana znanja o vaspitanju uopšte neće pojaviti.
Mnogima će ova knjiga biti šokantna, upravo zbog toga što koristi fascinantne rezultate novih naučnih istraživanja kako bi ustanovili koje su to pretpostavke o djeci koje su netačne i koje treba odbaciti.
Glavna premisa ove knjige je da su mnoge strategije modernog društva za odgajanje djece zapravo kontraproduktivne, jer u njih nisu ugrađeni rezultati novih ključnih zaokreta u nauci o djeci.
Pogrešne pretpostavke o dječijem razvoju su izobličile roditeljske navike, školske programe i društvenu politiku. One utiču na način na koji razmišljamo o djeci, a tako i na način na koji tumačimo dječije ponašanje i na koji komuniciramo s mladima. Namjera ove knjige nije samo da upozori, već da nas nauči da razmišljamo drukčije – dublje i jasnije – o djeci. Male ispravke u našem razmišljanju danas mogu dugoročno promijeniti karakter društva, i to jednog po jednog budućeg građanina.
Kako da deca budu inteligentna?
Teme koje su razmatrane u knjizi obuhvataju širok spektar i posvećene su jednako dijelovima moždanog tkiva kao i morala.
Odnose se na djecu svih uzrasta, od beba do tinejdžera. I veoma se razlikuju od onog pristupa po kome se slika slika prema upisanim brojevima. Konkretno, imamo poglavlja posvećena sigurnosti, spavanju, laganju, inteligenciji, sukobu braće i sestara, tinejdžerskoj pobuni, samokontroli, agresiji, zahvalnosti, učenju jezika i odnosu prema rasnim razlikama.
– Odabrali smo ove teme jer su nas upravo u tim oblastima iznenadili rezultati novijih istraživanja – direktno su dovodila u pitanje prihvaćeni ugao gledanja na to kako djeca odrastaju. Međutim, kada smo raščlanili nauku i razmotrili činjenice, novo razmišljanje o djeci činilo se jasnim i logičnim, čak očiglednim. Nije izgledalo kao da moramo da podižemo djecu „po pravilima“. Izgledalo je sasvim prirodno, kao povratak zdravog razuma. Stare pretpostavke koje smo imali djelovale su kao projekcija naših nadanja. A kada smo prevazišli početni šok, otkrili smo da vlastitu djecu osjećamo na potpuno drukčiji način – zaključuju autori.
