fbpx
///

NAKON TRAGEDIJE: PORUKA PSIHOLOGA KOJU BAŠ SVI RODITELJI MORAJU ČUTI

Konačno moramo da stavimo prst na čelo, da uvedemo zakonske zabrane rijaliti programa, izveštavanja o nasilju, kriminalu i bezvrednim sadržajima, koja deci, uz nasilne igrice i društvene mreže, peru um i preuzimaju kontrolu nad njihovim ponašanjem, uz obavezno odsustvo roditelja iz njihovih život

Zanemareno dijete je često u većoj opasnosti od zlostavljanog, da ispolji agresivno i neočekivano ponašanje, koje može ugroziti samo dijete, ali i okolinu, kazao je psiholog Uroš Rajković, u osvrtu na nezapamćenu tragediju u Beogradu.

Ističe, kako je kod zanemarenog djeteta teško znati šta misli. Sa njim ili njom niko ne razgovara, ne posvećuje pažnju, ne odgovara na pitanja, a kada ono učini nepopravljivo, pitamo se: ‘Zašto?’

Rajković upozorava i da je dječak koji je počinio monstruozna ubistva takođe žrtva, ali sredine u kojoj živi i ovog društva koje nas je dovelo do “pucanja”.

Pa šta se to onda dogodilo?

Veliko je pitanje, kaže on, šta je 13.godišnji dječak kojii je počinio masovno ubistvo trpio kod kuće.

U pitanju je očigledno pametno dijete koje je imalo dobre ocjene, učestvovalo na takmičenjima, drugari kažu da je bio miran i povučen, pa šta se to onda dogodilo?

Rajković da mu dugogodišnje iskustvo daje za pravo da ponašanje dječaka može biti posljedica poremećenih porodičnih odnosa. No, ne želi time kazati da je riječ o zlostavljanju već upravo o zanemarivanju, koje nije vidljivo, ne može da se prepozna, a žrtve su najranjivija djeca, od kojih ne znate šta možete da očekujete.

Takođe, činjenica da je ovo dete znalo gde stoji oružje i kako se koristi pokazuje kakav model je imalo u kući. Oružje, pucanje i nasilje, verovato nisu bili tabu – naveo je Rajković.

Ističe, duh je pušten iz boce i sada pokušavamo da ga vratimo.

Društvo u Srbiji je već godinama u vrlo nepovoljnoj atmosferi po odrastanje dece. Vaspitavamo ih u užasnim okolnostima, na televiziji su svakakvi programi, slobodno vreme provode na internetu, društvenim mrežama i igricama. Ponašanje odraslih u javnosti, ali i privatno je katastrofalno, a niko ne razmišlja o posledicama. Tog duha iz boce smo pustili mi i nećemo ga lako vratiti. Borba za rejting se neće sama utišati, ali pritisak zajednice, roditelja, prosvete, kvalitetnog i obrazovanog dela društva, tome može da stane na put. To bi značilo uvođenje veće kontrole medija, interneta, porodičnih odnosa u krajnjoj liniji. Konačno moramo da stavimo prst na čelo, da uvedemo zakonske zabrane rijaliti programa, izveštavanja o nasilju, kriminalu i bezvrednim sadržajima, koja deci, uz nasilne igrice i društvene mreže, peru um i preuzimaju kontrolu nad njihovim ponašanjem, uz obavezno odsustvo roditelja iz njihovih život. Kada je suicid u pitanju, postoje protokoli izvešavanja, a isti taj sistem rada treba primeniti na svaki segment nasilja koji se dešava u društvu, da ti sadržaji ne budu dostupni svima, posebno ne deci – naglašava Rajaković.

Posvećeni i prisutni

Ovakve stvari se, dodaje, ne dešavaju slučajno.

Neće se desiti onda kada vaspitanju dece pristupamo kao posvećeni i prisutni, a to uključuje aktivno i angažovano roditeljstvo. Ako nam nije problem da na radnom mestu brinemo o svojim zaposlenima, o timu, o kolegama, da za te stvari mamo vremena, volje i motivacije, onda bi taj model trebalo prebaciti i na porodicu. Da se isto tako bavimo svojom decom i partnerskim odnosima, iako tu ne dobijamo platu, ali nagrada je mnogo veća, međutim možemo i izgubiti mnogo više, ako ne pazimo – zaključuje Rajaković.

Upravo ovo je poruka koju moramo čuti. Bez obzira gdje živjeli, bez obzira kolika su nam djeca, kakve taktike primjenjujemo u odgoju.

Prethodna priča

NAKON STRAVIČNE TRAGEDIJE U BEOGRADU: DJETETU NIKADA NE TREBA GOVORITI - NIJE TO NIŠTA

Naredna priča

SAVE THE CHILDREN: KAKO S DJECOM I MLADIMA RAZGOVARATI O TRAGEDIJI U BEOGRADU?

Najnovije iz Društvene mreže

-->