Hraniteljstvo podrazumijeva da se djeci i odraslim licima, koja su privremeno ili trajno lišena roditeljskog, odnosno porodičnog staranja, omogući zaštita u porodičnom okruženju. Dio hraniteljskog programa mogu postati svi državljani Bosne i Hercegovine koji ispunjavaju jasno definisane uslove, a sam proces uključenja odvija se preko nadležnih centara za socijalni rad. O ulozi hranitelja za naš magazin piše Samir Karić iz Sarajeva koji je u hraniteljskom programu već tri godine.
Ja sam Samir Karić, ekonomista u penziji i moja jedina želja bila je da imam dijete. No, kako se, Božijom voljom, nisam ostvario kao biološki otac, put me odveo do centra za socijalni rad u kojem počinje moja priča o hraniteljstvu.
Poslije podnošenja zahtjeva za dobivanje djeteta, uslijedile su redovne procedure, tačnije provjera od strane centra za socijalni rad, a zatim i poziv na edukaciju za hranitelje „Pride“ programa. Po završetku je uslijedio proces upoznavanja i druženja s djetetom koje dobijam na hraniteljstvo. Moja radost i posvećenost traju već tri godine, a na hraniteljstvu imam djevojčicu kojoj je sada 11 godina.
RODITELJ, PEDAGOG I PSIHOLOG
Nije lako biti hranitelj. To podrazumijeva puno obaveza, odricanja, strpljenja, ali i radosti. Djeca koja su dio programa hraniteljstva su se suočila s različitim gubicima i traumama i nije jednostavno boriti se s tim problemima. Morate biti veoma pažljivi sa dječijim osjećanjima, a kako biste uspjeli prevazići probleme s kojima ćete se neminovno susresti. Ja volim reći da morate biti „tri u jedan“, odnosno dobar roditelj, pedagog i psiholog. Kada sam uspostavio dobar odnos sa djetetom, onda su stvari postale puno lakše i djevojčica mi se počela otvarati i povjeravati. Možda je po prvi put osjetila pravu ljubav, sigurnost i čvrst zagrljaj!? Znajte da, kada pobjedite djetetov strah, ljutnju, nesigurnost i mržnju, vašoj sreći i uspjehu nema kraja. Poslije svega toga dijete dobija osjećaj da negdje pripada i da ga neko voli. Ne smijem zaboraviti ni to, da u svemu tome imam veliku pomoć i podršku od strane članova uže i šire porodice.
Kada je došla kod mene djevojčica je bila krhka i slaba, nekako preplašena. Imala je ispitivački stav. Sve to je za mene bio jedan veliki izazov. No, vremenom sve to nestaje i ruše se sve barijere i nesigurnosti. Kada dobijete prvi čvrsti zagrljaj i poljubac, onda ste sigurni da idete dobrim putem kada je riječ o odgoju i odrastanju djeteta. Od prvog dana od kojege je djevojčica kod mene je učim tome da je porodica osnov i stub svega. Odgoj u tom duhu daje, kako je dosadašnje iskustvo pokazalo, odlične rezultate. Kada moja djevojčica traži zagrljaj, ima običaj reći: „Hajde Samire, dođi u porodicu“. Veoma je bitno naučiti dijete da poštuje i da bude poštovano. Uz sve to ide i redovno školsko obrazovanje da bi se dijete usmjerilo i izvelo na pravi put.
TOPLINA DOMA
Sve ovo je dovelo do toga da sam prije nekoliko dana na stolu našao pismu od moje djevojčice. U pismu, s nekoliko pravopisnih grešaka, piše da mi se zahvaljuje na svemu što sam učinio i što činim za nju, te da to nikada ne bi doživjela od svojih bioloških roditelja. Čitao sam, plakao i rastao. To je bogatstvo koje dobijete kada nekome pomognete i usrećite ga.
Svi oni koji razmišljaju o hraniteljstvu ne bi trebalo da se plaše izazova da nekoga usreće. Sva pitanja: „Kako? Šta? Mogu li ja?“ prepustite životu i kada se sve počne dešavati vidjet ćete da to i nije tako strašno i bit ćete ispunjeniji, odlučniji, jači i pouzdaniji.
Pružimo djeci budućnost kakvu zaslužuju. Nisu oni krivi što se život poigrao s njima.
(Kidsinfo.ba)
