Nije tajna da je seksualnost za roditelje jedna od „težih“ tema o kojoj trebaju razgovarati s djecom. Naime, većina se osjeća nelagodno i pri samoj pomisli da s djetetom razgovaraju o seksu, a često ne znaju ni kako započeti razgovor, te u kojoj dobi djeteta. Sve to, u nekim slučajevima, dovodi i do situacije u kojoj ova vrsta razgovora biva zanemarena, što svakako, kako to stručnjaci ističu, nije dobro za razvoj djeteta.
Kako bismo vam pomogli kada je o ovoj temi riječ, razgovarali smo s psihologinjom Natašom Pivašević koja nam na početku otkriva kada je dijete dovoljno staro da se s njim razgovara o seksualnosti.
Nataša: Dijete o svemu uči tako što mu to nešto privuče pažnju i zainteresuje ga, pa samim tim i seks, seksualnost, dolazak djece na svijet itd. Dijete od tri do šest godina se već može interesovati i postavljati pitanja vezana za seksualnost iako je njima to, još uvijek, jako udaljen pojam. Čim dijete pokaže interesovanje znači da je spremno za prilagođene odgovore i, uglavnom, kraće razgovore.
Kidsinfo: Da li roditelji trebaju čekati da dijete pita ili sami početi razgovor o ovoj temi?
Nataša: Uglavnom je dijete to koje svojim ponašanjem daje povod da se o seksualnosti razgovara. Na primjer, djeca jako brzo počnu da se interesuju za svoje tijelo i da ga istražuju, još dok su bebe, ali nećemo bebi zabraniti da se dodiruje, niti su to dodiri na koje roditelji ponekad burno reaguju. Roditelju obično privuče pažnju kada se starije dijete dodiruje u javnosti.
Ako normalno i otvoreno razgovaramo sa starijom školskom djecom i tinejdžerima o seksu i seksualnosti, veće su šanse da nam se obrate kada zaista imaju neki problem ili dilemu.
Kidsinfo: Šta savjetujete roditeljima, kako da se ponašaju u tim situacijama?
Nataša: Kada dođe do ovakve situacije jako je važno da roditelj ne kritikuje dijete i da mu ne izaziva osjećanje stida nego da mu objasni da su to stvari koje su u redu, ali da se isto tako rade u privatnosti, odnosno kada je dijete nasamo.
Kidsinfo: Pitanja o seksualnosti kod roditelja često dovode do pojave nelagode. Šta im savjetujete, kako da se postave kada djeca počnu postavljati pitanja ovog tipa?
Nataša: Kada se dijete npr. interesuje za nastanak beba, dobro je iskreno i jednostavno odgovarati – da beba naraste u maminom stomaku i da nakon devet mjeseci izađe napolje. Djeca, uglavnom, neće postavljati previše pitanja na ovu temu samim tim što im je tema i dalje konfuzna i nisu ni sigurni kako i šta bi pitali. Možda će početi da ponavljaju famozno pitanje „Kako?“ ili „A zašto?“ do iznemoglosti, ali je tu na roditelju da se snađe s ovim lančanim pitanjima kao da je bilo koja druga tema u pitanju. U svakom slučaju je veliki izazov, bilo da je pitanje o nastanku svemira ili o nastanku djeteta, samo što kada dijete pita za svemir, roditelj se obično ne uspaniči da li će nešto pogrešno odgovoriti, niti mu je neprijatno što ga dijete to pita. Dakle djetetu treba dati informacije, ali ne opteretiti ga nečim što ono trenutno ne bi moglo razumjeti kao što je, naprimjer, sam seksualni čin.
Kidsinfo: Možete li dati kratke savjete roditeljima, kako da pristupe ovoj temi ukoliko imaju dijete koje ne ide u školu, te onim roditeljima koji imaju osnovca, odnosno tinejdžera?
Nataša: Smatram da ne postoji striktno pravilo do koje godine se sa djetetom razgovara na koji način. Važno je pratiti koliko dijete razumije i koliko se interesuje, te u skladu sa time i razgovarati. Neće svaki tinejdžer biti isto zainteresovan za seksualnost, a isto tako neće ni svaki predškolac imati isto „škakljiva“ i „kreativna“ pitanja. Kada želimo predškolcu ili mlađem osnovnoškolcu objasniti koji dodiri nisu prihvatljivi od strane drugih, možemo mu reći da bilo koji dio koji pokriva njegov ili njen donji veš ne treba niko drugi da dira, te da treba zaustaviti bilo kakvo dodirivanje od strane druge osobe ukoliko je ono neprijatno ili uznemirujuće. Za tinejdžere je jako važno razgovarati o emocionalnoj, a ne samo fizičkoj spremnosti za stupanje u seksualne odnose. Ne treba biti naglasak samo na spriječavanju trudnoće ili na ugledu u društvu. Važno ih je naučiti kako da prepoznaju da su poštovani u tom odnosu i da su bezbijedni.
Kidsinfo: Zbog čega je iskren i otvoren razgovor s djecom o seksualnosti bitan?
Nataša: Iskren i otvoren razgovor sa djecom na svaku temu gradi i jača odnos između roditelja i djeteta, pa samim tim i razgovor o seksu. Ako normalno i otvoreno razgovaramo sa starijom školskom djecom i tinejdžerima o seksu i seksualnosti, veće su šanse da nam se obrate kada zaista imaju neki problem ili dilemu. S druge strane dajemo primjer djetetu ili mladoj osobi da je u redu biti seksualan, da to nije sramota nego prirodna stvar i potreba, te ih tako podržavamo da zdravo razvijaju svoju seksualnost.
Kidsinfo: Do kakvih „posljedica“ odsustvo ovog razgovora može dovesti kada su djeca u pitanju?
Nataša: Odsustvo razgovora može dovesti do toga da dijete ili mlada osoba o seksualnosti saznaje iz pogrešnih izvora kao što su nepouzdani sadržaji na internetu i slično. Po meni je jako velika šteta što, ukoliko se seksualnost „u kući“ nikada ne pominje, ona tada postaje tabu tema, nešto strašno i loše i nešto što se samo krije da je tu. Ovakvo okruženje nekoj djeci i mladim osobama može značajno otežati razvoj seksualnosti i ostaviti ih sa pitanjima u glavi: „Da li sam ja normalna osoba?“, „Šta se to sa mnom dešava?“ „Da li je ovo zdravo?“ „Da li i drugi ovo rade?“. Seksualni motiv u pubertetu može biti jako izražen i samim tim stvoriti veliko opterećenje za ličnost mlade osobe i dovesti do narušene slike o sebi.
Jako je važno da roditelj ne kritikuje dijete i da mu ne izaziva osjećanje stida nego da mu objasni da su to stvari koje su u redu, ali da se isto tako rade u privatnosti, odnosno kada je dijete nasamo.
Kidsinfo: U filmovima često možemo vidjeti kako se razgovor o seksualnosti svodi na jedan veliki razgovor tokom kojeg, naprimjer, otac sjedne sa sinom i ispriča što smatra da treba. No, je li to zaista samo jedan razgovor ili je tema koja se treba „forsirati“?
Nataša: U filmovima jeste često prikazano da razgovor o seksualnosti treba biti jedan razgovor koji se obavi i miran si. U realnom životu to ne treba da bude tako, nego treba postojati niz dužih i kraćih razgovora. Ako od početka sa djetetom razgovaramo o temi seksualnosti prilagođeno njegovim godinama, učestalost tog razgovora će se sama nametati. Kasnije će tinejdžeri koji se osjećaju sigurno da sa roditeljem razgovaraju o ovom pitanju sami doći kada imaju potrebu ili problem, naprimjer kada treba posjetiti ginekologa ili urologa i slično. Razgovor o prvom odlasku doktoru je odličan povod da roditelj prvi pokrene temu.
(Milica Brčkalo Gajić, Kidsinfo.ba)
