Profili tinejdžera na društvenim mrežama puni su informacija o tome kako provode vrijeme, te o tome koja su to njihova primarna interesovanja. Upravo to je omogućilo roditeljima da lakše saznaju stvari koje ih zanimaju o njihovoj djeci, te da ih, ukoliko je to potrebno, zaštite. No, postavlja pitanje gdje je granica između zaštite djece i kršenja njihove privatnosti?
– Špijuniranje ima negativnu konotaciju. Po definiciji špijuniranja vi radite nešto protiv volje te osobe i kršite njihovo pravo na privatnost. Ono što roditelji žele je nadgledati svoju djecu – rekla je psihologinja Gail Saltz.
Pitate se koja je razlika između špijuniranja i nadgledanja? Stručnjaci kažu da ovo drugo podrazumijeva provjeru djetetovih aktivnosti jednom sedmično, umjesto da to kao roditelj činite svakog dana. Psiholozi kažu da roditelji uvijek mogu od svoje djece tražiti šifre ili ih pratiti na društvenim mrežama. Osim toga, trebali bi biti iskreni sa svojom djecom i izbjegavati lažne profile.
Psiholozi smatraju da trebaju postojati granice koje roditelji ne bi trebali preći, kao što je, recimo, čitanje SMS-ova iz dječjeg mobitela.
S druge strane, postoje situacije kada roditelji mogu otići dalje nego što je to prethodno rečeno. Ako tinejdžer pokazuje znakove ozbiljnih problema, kao što je želja za samoubistvom, roditelji, ističu stručnjac,i trebaju zanemariti sve granice.
– Ako mislite da bi vaše dijete moglo sebi oduzeti život ili učiniti nešto prilično opasno, granice više ne postoje -rekla je psihologinja Saltz.
(index.hr/kidsinfo.ba)
