fbpx
////

PUBERTET I NEANDERTALCI: Kako razumjeti dječake?

(Iz knjige „Tinejdžeri: Kako im postaviti granice i pri tom sačuvati živce”, autor Nigel Latta)

Iskustvo koje proživljavaju dječaci u tinejdžerskom dobu umnogome je poput neke evolutivne digresije. Tokom nekoliko godina oni skreću s puta i vraćaju se nazad, oponašajući naše izumrle rođake neandertalce. Ne samo što postaju dlakaviji, već i postaju opsjednuti svojim primalnim nagonima, često gube dar govora te koriste rudimentarno brundanje i povlače se u svoje pećine.

Dječaci su složeni kao i djevojčice

Međutim, napravili bismo veliku grešku kada bismo iz toga zaključili da su dječaci jednostavna stvorenja – daleko od toga. Dječaci su podjednako složeni koliko i djevojčice, samo što oko toga ne dižu frku. Razlog zbog kojeg ti moderni adolescentni neandertalci brundaju i povlače se u svoje pećine nije to što nisu pametni koliko i ljudi, jer jesu – isto kao što su bili i pravi neandertalci. Razlog je to što prosto ne mogu da podnesu sve to brbljanje. Moja teorija je upravo da preistorijski neandertalci nisu izumrli zato što su ih ljudi istrijebili, već jednostavno nisu mogli da podnesu zamisao da i dalje moraju da trpe sve to besmisleno naklapanje.

Nema sumnje da su dječaci i djevojčice veoma različiti. Drukčije razmišljaju, drukčije se ponašaju, drukčije komuniciraju i biraju sasvim različite puteve na svom pohodu odrastanja. Svrha je ovog poglavlja o dječacima da naglasi neke od tih razlika među njima i da vas uputi kako možete da im pristupite. Ako znate kako vaša djeca doživljavaju svijet, onda ćete biti mnogo bolje opremljeni da prođete kroz tinejdžersko doba tako da i vaše i njihovo mentalno zdravlje ostane netaknuto.

„Biće on dobar“

Celia Lashie 2005. objavila izvanrednu knjigu pod naslovom Biće on dobar ( He’ll Be Ok: Growing Gorgeous Boys Into Good Men). Ta knjiga je nastala kao krajnji proizvod podjednako izvanrednog istraživanja nazvanog „Projekat dobrog čovjeka“. Tokom osamnaest meseci ona je intervjuisala dječake iz dvadeset pet srednjih škola o tome šta čini „dobrog čovjeka“. Njena knjiga je jasna i pregledna, potpuno vam okupira pažnju i predstavlja jedinstven pogled iznutra na tinejdžerski dječački svijet. Činjenica da ju je napisala žena, po mom mišljenju je velika prednost jer se po mnogo čemu čita poput turističkog vodiča kroz neku stranu zemlju. Ako imate sinove i želite da naučite nešto više o njihovom svijetu, od sveg srca vam preporučujem da pročitate tu knjigu.

Igrom slučaja, ona je uz to i užasno zabavna.

Godine i faze

Dok sam kao student psihologije radio seminarski rad iz razvojne psihologije, pamtim da je u mojoj grupi bilo tri „odrasla studenta“ koji su imali djecu. Oni su istakli nekoliko faza kod svoje djece koje se uopće nisu poklapale sa udžbeničkim verzijama godina i faza. Nikad to ne zaboravljam i pomalo obazrivo procjenjujem koliko je razvojna psihologija zaista egzaktna nauka.

U tom duhu, ovdje ću vam dati okvirni vodič kroz godine i faze tinejdžera. To je samo grub vodič, ali sam u njemu nastojao da uhvatim glavne teme kroz koje prolaze dječaci dok idu svojim putem. Neki počinju ranije, drugi kasnije, ali svi oni na svom putovanju koriste otprilike iste staze.

Dok ovo budete čitali, imajte na umu šta smo govorili o razvoju mozga. Jer, kada ta dva poglavlja budete spojili u cjelinu, odjednom će vam mnogo toga što dečaci u adolescenciji rade, a što vam isprva uopće nema smisla, bivati mnogo logičnije kada dobijete neke korisne okosnice pomoću kojih ćete razumjeti šta iza njih stoji.

Danak neiskustvu

Mladi tinejdžeri su neiskusne zvjerke. Nespretni su i nezgrapni i jurcaju za svim i svačim. Kada ne jurcaju ni za čim, često se pretvaraju da im je dosadno. Njihovo dketinjasto ponašanje smjenjuje se sa stidljivim pokušajima muškosti. U ovoj fazi su više nalik na dečkiće koji se igraju odraslih nego na muškarce. Djevojčice ih fasciniraju i sve više postaju njihova opsesija. Problem je u tome što ne znaju šta da rade kada osvoje neku od njih. Na njihovu sreću (a na žalost roditelja), mlade djevojke danas mnogo direktnije pokazuju dkečacima šta im je činiti.

Ovo je trenutak kada polako pripremani pragmatizam, koji je osnovni ritam u pozadini života svakog dječaka, počinje glasno da se čuje. Njihovi rani pokušaji osornosti takođe su vrlo rudimentarni. Ovo je momenat kada oni najprije postaju svjesni da postoji pećina u kojoj se mogu sakriti, ali da ipak moraju nastaviti da stalno iskaču iz nje kako bi se uverili da ste vi, njihovi roditelji, još uvek tu. Tješi ih činjenica da ste zaista tu, ali to često iskazuju prevrtanjem očima i uzdisanjem, kao da bi hteli da kažu: „Zašto ste vi još uvijek ovde?“

Rani neandertalac je usmjeren samo na zabavu.

U ovoj fazi su majke sklone da se zabrinu, jer njihov nekada privrženi mali dječak počinje da se odvaja od njih. Odjednom više neće da se mazi niti da pokazuje nježnost prema drugima. Majke tada počnu da brinu da im sin ne odraste u ljutitog mladića, da se ne oda drogama, da ne počne da pljačka banke i da se ne spetlja sa čudnim mladim ženama koje se oblače u crno i nose minđuše po tijelu. Majke se tada zabrinu jer im nije jasno zašto se njihov sin odjednom udaljava od njih. Iako mladi neandertalac želi da ga ostave na miru u sopstvenoj pećini, njegovo ponašanje, sasvim suprotno, često podstiče nalet majčine pretjerane brige, što zauzvrat može izazvati niz ljutih svađa ako se previše izmakne kontroli.

Očevi uglavnom ne brinu. Njima je jasno da je povlačenje u pećinu jednostavno nešto što dječaci rade. Njima je jasno da u tome nema ništa čudno; prosto se tako radi. Očevi znaju da dječaci tada ne žele da im majka diže frku, a to im i ne treba. To, međutim, ne mogu da kažu jer bi se inače uvalili u svakakve nevolje. Umjesto toga, pokušavaju da to nagovijeste izokola, i započinju dugi proces neprestanog miješanja u odnos između majke i sina.

Nekim čudom, očevi se upravo nadaju da će se u narednih nekoliko godina njihovi sinovi nakratko spetljati sa čudnim mladim ženama koje se oblače u crno i nose minđuše po tijelu. Oni ne žele da se njihovi sinovi nužno ožene tim djevojkama, ali žele da malo prožive život.

To je muška stvar.

Kako preživjeti od 14. do 16.?

Ovo je period kada se tinejdžeri ponašaju kao tvrdokorni neandertalci. Razmišljaju samo o ovdje i sada, a komunikaciju s roditeljima najčešće smatraju za nešto što je najbolje izbjegavati. Žive po rasporedu u kome je važan jedino posljednji minut, jer u tom minutu završavaju sve svoje obaveze. U ovoj fazi, tinejdžera izluđuje što njegova majka ima običaj da se uzrujava zbog sitnica. Nikako mu nije jasno šta je to toliko strašno u tome što je ostavio bade mantil na podu. To mu djeluje kao previše beznačajna sitnica da bi se oko nje digla tolika frka. Voli on svoju majku, ali govori sebi kako jednog dana, kada na kraju bude našao neku ribu za ozbiljnu vezu, nema šanse da je pusti da mu govori šta da radi sa svojim bade mantilom. Voli on svog oca, ali se pita zašto on jednostavno ne kaže svojoj ribi da se smiri i ostavi taj glupi bade mantil na podu. Svi tinejdžeri su tada pomalo razočarani što se otac ne suprotstavlja majci zbog bade mantila i govore sebi kako oni nikada neće biti takvi. Kada se konačno budu osamostalili, ostavljaće svoj prokleti bade mantil gde god im se ćefne.

Aha, sigurno.

Srednji neandertalci mnogo spavaju, gledaju pornografiju na internetu i jedu kao da u želucu imaju crnu rupu. Odrasla osoba gleda u veknu kruha i vidi nedjelju dana; srednji neandertalac gleda u tu istu veknu i vidi jedan obrok. Obrazovanje im postaje sve važnije i oni počinju da osjećaju pritisak toga. Roditelji se uzrujavaju zato što njihov sin djeluje kao da baš i nema neki plan, ali on zna da u njegovim godinama niko nema neki plan. Možda on zna šta hoće da radi, ali mu je mrsko da o tome priča, jer ne želi da ispadne glup ako u tome ne uspije. Strah od neuspjeha sakriva dječačke snove. Ima on svoje snove, ali ih čuva u tajnosti.

Srednji neandertalac je arhipragmatičar, i ta osobina će ga pratiti do kraja života, iako će se s godinama donekle ublažiti i ugladiti. Srednji neandertalac sve procjenjuje s jednog stanovišta: Šta ja imam od toga? Potrebno mu je da uvidi svoju neposrednu korist. U suprotnom gubi interesovanje gotovo istog trena. Ako misli da nešto nema svrhe, odlazi dalje.

Djevojke mu jesu važne, ali ne koliko i drugovi. Lojalnost je u osnovi njegovog društvenog života. Ona se često iskazuje kao zadirkivanje, udaranje i gurkanje, ali tu je u potpunosti riječ o lojalnosti. Moderni neandertalac će se možda rugati naivnom mladiću koji se pridružio nekoj grupi da bi se borio u nekim ratovima i reći da on to nikada ne bi uradio, ali čak ni moderni neandertalac neće ostaviti svoje drugove da se sami suoče sa neprijateljem. Jasno mu je da muškarac pobjeđuje, i gubi, sa svojim prijateljima.

Srednji neandertalac ima sopstvenu filozofiju. Možda ona nema mnogo smisla, ali on će je se čvrsto držati i žestoko će je braniti. On nikada ne griješi, samo ga drugi pogrešno razumijeju. Sebe doživljava kao da je visok petnaest metara i da ga sablja ne sječe. Nikada neće odustati od svojih uvjerenja, već će radije bijesno odjuriti i zalupiti vrata svoje sobe. Potom će se duriti i slušati, vrlo glasno, neku muziku koju vi ne podnosite.

U tom razdoblju privlačiće ga rizik, kao da negdje duboko u sebi osjeća svrab koji mora da počeše. Tražiće šta bi isprobavao kako bi odagnao dosadu iz svog života. Mrziće dosadu, a neko vreme će djelovati kao da je posvuda nalazi. U svojoj potrazi za novim i uzbudljivim iskustvima, biće sklon nepromišljenim postupcima i upravo opasnim. Roditelji uglavnom neće saznati ni polovinu od svega učinjenog. Tako vam je to sa neandertalcima odvajkada.

Majka srednjeg neandertalaca sebe često zatekne kako se bori protiv kamenog zida ravnodušnosti. Ona se sjeća priča za laku noć i cvijeća koje je prije tek samo nekoliko godina zaticala na svom jastuku i pita se ko je taj visoki, dlakavi, natmureni stranac. Bori se da shvati gdje je nestao njen mali dječak. Ona samo želi da zagrli tog čvrstog mladića i kaže mu da ga voli, ali on je uglavnom ne pušta ni da mu se približi.

Ponekad se ipak desi da je pusti, ali samo na tren. Možda iznenada spusti glavu na njeno rame, ili je zagrli bez razloga. To majku ispuni jalovom nadom: povjeruje da joj se vratio njen mali dječak i da će sve biti kao što je nekada bilo. Svakoj majci potom bude strašno teško kada je sin u sljedećem trenutku odgurne i prevrne očima ako ona pokuša da ga ponovo privuče u zagrljaj.

Majka srednjeg neandertalca često pravi grešku tako što pokušava da sve svoje brige razriješi razgovorom. Ona gura i pritiska, ispipava informacije. Time postiže malo šta osim da redovno razljuti svog srednjeg neandertalca. On tada najčešće plane i kaže joj nešto grubo, što izazove dalji konflikt. Za majke je to težak period, koji će ih silno iskušavati.

Očevi su sad već stekli prilično iskustva u neprekidnom posredovanju između majke i sina. Ako su vještinu dobro savladali, vjerovatno će mnoge vatre ugasiti pre nego što se rasplamsaju i načine veću štetu, a ako nisu, samo će pogoršati stanje. Očevi koji nisu uspješni u tom stalnom posredovanju uvijek staju na pogrešnu stranu i često sami sebe uvuku u sukob, umjesto da preuzmu kontrolu.

Razdoblje srednjeg neandertalca je doba u kojem se vide prvi stvarni znaci čovkeka koji će nastati. Njemu će i dalje zabava biti na prvom mjestu, ali iako možda izgleda kao da uvijek živi isključivo u datom momentu, u njemu će rasti svijest o tome da njegovi postupci definišu njega kakav jeste i kakav će čovjek biti. On svakoga dana pravi izbore – to možda nije očigledno, često čak ni njemu samom, ali je ipak istina.

Konačno, zadnja faza

Često se javlja upadljiva razlika između kasnog neandertalca i ranijih faza. To se po pravilu doživljava kao postepeno povećavanje smirenosti, osjećaja svog identiteta i svrhe. To ne znači da je kod kasnog neandertalca sve do kraja razvijeno, jer uglavnom nije, ali postoji sve jači osjećaj da on barem zna kakva pitanja želi da postavlja. Nije toliko riječ o tome da zna odgovore koliko o tome da zna u kom pravcu da gleda. Njegov horizont je još uvijek uzak, ali barem se ne završava na vrhovima njegovih nožnih prstiju.

Kasni neandertalac sve snažnije osjeća da će uskoro stajati na svojim nogama i živjeti život onako kako sam izabere. To mu donosi izvesnu ozbiljnost u namjerama koje će, iako možda neće uvijek biti provedene u stvarno pregnuće, ipak njegovim roditeljima pružiti neku dozu utjehe.

On će polako iznova otkrivati jezik i počeće da povezuje riječi u čitave rečenice. Možda vam neće otkrivati šta mu leži na srcu (za to mu služe djevojke i drugarice), ali će svakako početi slobodnije da razgovara.

U toj fazi majke mogu dozvoliti sebi da povjeruju kako će s njihovim sinom zaista sve biti kako treba. One će i dalje brinuti, ali će barem steći prvi goluždravi osjećaj da će njihov sin zaista biti dobro. Tada će se po drugi put suočiti sa razornim saznanjem da će njihovi sinovi ponovo napustiti gnijezdo, isto kao i kada su krenuli u školu. Jedino što ovog puta to neće biti samo od devet ujutru do tri po podne; ovoga puta će to vjerovatno biti zauvek. Majke takođe znaju da momci idu za djevojkama, te da postoji mogućnost da se zaljube u neku djevojku iz druge države i da odu kod nje, budući da djevojke uglavnom teže da ostanu blizu svoje porodice.

U tom trenutku majke počinju da misle kako čak ni neka čudna mlada žena koja se oblači u crno i nosi minđuše po tijelu i nije tako loša prilika ako živi u istom gradu.

Očevi u ovoj fazi isto tako doživljavaju promjenu u svom odnosu sa sinovima. Ponosni su što njihov dečko sada postaje pravi muškarac, ali su i tužni što će napustiti čopor da bi zauzeo sopstvenu teritoriju. To je neophodno, ali i pomalo tužno.

Ubrzo nakon toga, i očevi i majke ponekad shvate da njihova djeca nemaju hitne planove da napuste dom. Nekim čudom, prazno gnijezdo odjednom može početi da djeluje nekako prepuno. Oni shvate da djeca zapravo napuštaju kuću sve kasnije i kasnije i tada im sine da pravi problem zapravo može biti kako natjerati djecu da odu. To ih zbunjuje, ali – budući da su već do tada stekli dugogodišnje iskustvo sa osjećanjem zbunjenosti – ne mora nužno da im smeta.

Rani homo sapijens (prva godina van kuće)

Važno je napomenuti da momci, kada napuste porodični dom, često postanu potpuni idioti. Prva godina van kuće uglavnom je obilježenaneprestanim žurkama i drugim ništavnim aktivnostima. Izgleda da je to postalo savremeni obred inicijacije u svijetu gdje su muški obredi inicijacije umnogome izašli iz upotrebe. Vreme se provodi u bezumnim pohodima na opijanje i djevojke.

I sam sam svoju prvu godinu van kuće proveo na univerzitetu opijajući se petkom, subotom i nedeljom. Takođe smo imali i „društvo za opijanje ponedeljkom popodne“, a neko vreme i „društvo za opijanje srijedom popodne“. Nakon čitavog polugodišta takvog tempa, odustali smo od srijede jer jednostavno nismo postizali ništa drugo da uradimo. Poslije nekog vremena smo i seanse ponedeljkom prororijedili na svaku drugu nedelju. Grozim se kad pomislim koje sam količine alkohola pio tokom te godine (u manjoj mjeri i tokom naredne četiri godine), a da se nisam prepustio tom poroku, koliko bih (možda) bio pametan. Prilično sam siguran da bih pronašao nekoliko zaista važnih otkrića.

Najraniji homo sapijens će sve to preživjeti i na kraju će se skrasiti i srediti. U spomenutoj knjizi Celie Lashie postoji sjajan citat jednog dječka koji je, na pitanje da li je ikada namjeravao da smisli šta će uraditi sa svojim životom, odgovorio: „Ne.“ Kada ga je autorica potom pitala kako će onda srediti svoj život, rekao je: „A, pa to je lako. Imaću oko dvadeset pet godina i pored mene će proći neka riba koja strašno dobro izgleda. Ona će imati odličan plan, a ja ću se samo prikačiti za nju.“

Kada sam to pročitao, nasmijao sam se i odmahnuo glavom pomislivši kakve sve ludosti klinci izgovaraju. Zatim, kada sam zastao i stvarno razmislio o tome, shvatio sam da je taj momak prilično dobro opisao upravo ono što sam i sâm uradio. Imao sam nešto manje od dvadeset pet godina kada je pored mene prošla moja zgodna riba i sam sam se isto tako prikačio za nju.

Po mom mišljenju, ovo ističe duboku mudrost muškog pragmatizma. Zašto bismo se mučili sa smišljanjem plana, kada žene provode toliko vremena razmišljajući o tome?

Samo pronađite jednu dobru ženu i iskoristite njen plan.

Prethodna priča

NUTRICIONISTKINJA OBJAŠNJAVA: Ne pretjerujte sa čajem

Najnovije iz Ostalo

-->