Djeca su već ušla u digitalni svijet i utječu na to kako će svijet izgledati sutra. Na nama je da osiguramo da su usvojila potrebne vještine i da im pomažemo da stvore mjesto kojemu će težiti.
Društvo i ekonomski utjecaj tehnologija razvijaju se nevjerovatnom brzinom.
Informacije koje danas dobijamo rastu iz minute u minutu, a stručnjaci predviđaju da će 90 posto cjelokupne svjetske populacije biti povezan s internetom unutar sljedećih deset godina.
Pomoću interneta, digitalni i stvarni svijet uskoro će se spojiti u jedno. Te promjene najavljuju uzbudljive mogućnosti, ali isto tako stvaraju određenu nesigurnost. A naša djeca nalaze se u središtu ove dinamične promjene.
Sati ispred ekrana
Današnja djeca sve ranije i sve duže počinju koristiti digitalne tehnologije i medije. U prosjeku, ona provode sedam sati dnevno ispred ekrana – bilo da je riječ o televizoru, kompjuteru, mobilnom telefonu, drugim digitalnim uređajima.
To je, na žalost, mnogo više vremena nego što provode sa svojim roditeljima ili u školama.
Takvo provođenje vremena može imati značajan utjecaj na njihovo zdravlje i općenitu dobrobit. Kakav digitalni sadržaj konzumiraju, koga upoznaju na internetu i koliko vremena provode pred ekranima – sve su to faktori koji će uvelike utjecati na opći razvoj djeteta.
Prilika za učenje i zabavu
Digitalni svijet je ogroman prostor pun prilika za učenje i zabavu. No upravo su djeca u digitalnom svijetu izložena brojnim rizicima, kao što su cyberbullying, ovisnost o tehnologiji, neprimjeren i nasilan sadržaj, radikalizacija, prevare i krađe podataka. Problem leži u brzoj prirodi digitalnog svijeta, gdje prikladan način upravljanja internetom i politike namijenjene zaštiti djece kaskaju za njim.
Nadalje, postoji velika razlika u godinama u digitalnom svijetu. Način na koji djeca koriste tehnologije veoma se razlikuje od načina odraslih. Baš zbog tog generacijskog jaza roditeljima i učiteljima ili vaspitačima teško je u potpunosti razumjeti rizike i prijetnje koja vrebaju kada se djeca koriste internetom. Kao rezultat toga, odrasli se mogu osjećati nesposobnima da daju djeci savjete o tome kako sigurno i odgovorno koristiti digitalne tehnologije. Također, taj jaz daje uzlet različitim perspektivama o tome kakvo je ponašanje prihvatljivo.
Pitanja za odrasle
Zato se postavlja pitanje kako mi kao roditelji, odgajatelji/učitelji i vođe, možemo našu djecu pripremiti na digitalno doba? Bez imalo sumnje, krucijalno je da ih opremimo digitalnom inteligencijom.
Digitalna inteligencija ili “DQ” predstavlja set društvenih, emocionalnih i kognitivnih sposobnosti koje omogućavaju pojedincima da se suoče s izazovima i prilagode zahtjevima digitalnog života. Te sposobnosti mogu se podijeliti na osam međusobno povezanih područja:
Digitalni identitet: sposobnost stvaranja i upravljanja pojedinčevim on-line identitetom i reputacijom. To uključuje svijest personi on-line i kratkoročnim i dugoročnim utjecajem na nečiju on-line prisutnost.
Digitalno korištenje: sposobnost korištenja digitalnih uređaja i medija, uključujući i vještinu kontroliranja kako bi se postigla zdrava ravnoteža između života on-line i off-line.
Digitalna sigurnost: sposobnost upravljanja rizicima koji postoje na internetu (npr. cyberbullying,) kao i problematičnim sadržajem (npr. nasilje) te njihovo izbjegavanje.
Digitalna zaštita: sposobnost otkrivanja cyber-prijetnji (npr. hakiranje, prevare), razumijevanja najboljih praksi i uporaba prikladnih sigurnosnih alatki za zaštitu podataka.
Digitalna emocionalna inteligencija: sposobnost empatije i gradnje dobrih odnosa s osobama koje su prisutne na internetu.
Digitalna komunikacija: sposobnost komuniciranja i suradnje s drugima korištenjem digitalnih tehnologija i medija.
Digitalna pismenost: sposobnost pronalaženja, evaluiranja, dijeljenja i stvaranja sadržaja kao i kompetencija u računalnom razmišljanju.
Digitalna prava: sposobnost razumijevana osobnih i drugih prava, uključujući i pravo na privatnost, intelektualno vlasništvo, slobodu govora i zaštita od govora mržnje.
Ljudske vrijednosti
Iznad svega, akvizicija ovih sposobnosti trebala bi biti ukorijenjena u poželjnim ljudskim vrijednostima kao što su poštovanje, empatija i razboritost. Ove vrijednosti olakšavaju mudro i odgovorno korištenje tehnologije – što je dodatak koji će odrediti buduće vođe. Štoviše, kultiviranjem digitalne inteligencije, koja je zasnovana na ljudskim vrijednostima, krucijalno je kako bi naša djeca postala znalci tehnologije, umjesto da tehnologija njima zavlada.
Digitalna inteligencija može biti podijeljena na tri razine: na digitalno građanstvo, digitalnu kreativnost i na digitalno poduzetništvo.
Digitalno građanstvo – predstavlja sposobnost korištenja digitalne tehnologije i medija na sigurne, odgovorne i učinkovite načine.
Digitalna kreativnost – podrazumijeva sposobnost postajanja dijelom digitalnog ekosustava kroz stvaranje novog sadržaja i pretvaranja ideja u stvarnost korištenjem digitalnih alata.
Digitalno poduzetništvo – obuhvaća sposobnost korištenja digitalnih medija i tehnologija kako bi se rješavali globalni izazovi ili stvarale nove prilike.
Digitalno građanstvo se zanemaruje – zašto?
U američkom školstvu zastupljene su druge dvije razine digitalne inteligencije – digitalna kreativnost i digitalno poduzetništvo, ali odgajatelji/učitelji uporno ignoriraju prvu razinu – digitalno građanstvo, ne shvaćajući zašto je ona važna. Važno je da dijete počne učiti o ovome što je ranije moguće, po mogućnosti onda kada počinje koristiti (igrati) igrice, društvene medije ili bilo koje druge digitalne uređaje.
Digitalne vještine koje naša djeca trebaju naučiti
Odgajatelji/učitelji ponekad misle da će djeca ove vještine naučiti sama ili da te vještine ne treba njegovati i kod kuće. Upravo zbog digitalnog generacijskog jaza, s time da je generacija Z prva koja uistinu odrasta u eri pametnih telefona i društvenih mreža, ni roditelji ni odgajatelji/učitelji znaju kako adekvatno podučiti djecu ovim vještinama.
Mlada (mala) djeca su prečesto izložena cyber rizicima kao što su ovisnost o tehnologij(ama)i i cyberbullying. Također ona mogu “apsorbirati” loše norme ponašanja koje onda imaju učinka na njihovu sposobnost interakcije s drugima. To je još gore za osjetljivu djecu, uključujući i onu koje imaju posebne potrebe, koje su pripadnice manjina ili su u slabijem ekonomskom položaju. Ona ne samo da su izloženija spomenutim rizicima, već se češće susreću s takvim ishodima.
Stoga kojim bismo ih vještinama trebali učiti kako bi postala dijelom digitalnog građanstva? U istraživanju ove teme, identificirali smo konkretno njih osam:
Digitalni identitet građana: sposobnost izgradnje i upravljanja zdravim identitetom i integritetom on-line i off-line.
Upravljanje vremenom provedenim pred ekranom: sposobnost upravljanja vremenom provedenim pred ekranom, uključujući sudjelovanje u on-line igrama i na društvenim mrežama s postojanjem samokontrole.
Upravljanje cyberbullyingom: sposobnost otkrivanja situacija u kojima postoji cyberbullying i rukovanje njima na mudar i razborit način.
Upravljanje cyber sigurnošću: sposobnost zaštite nečijih podataka tako da se napravi jaka zaporka i da se upravlja različitim cyber-napadima.
Upravljanje privatnošću: sposobnost diskretnog rukovanja svim osobnim informacijama koje se dijele on-line kako bi se zaštitila osobna i tuđa privatnost.
Kritičko razmišljanje: sposobnost razlikovanja točnih od netočnih informacija, dobrog i štetnog sadržaja, pouzdanih i sumnjivih kontakata on-line.
Digitalni otisci: sposobnost razumijevanja prirode digitalnih otisaka i njihovih posljedica u stvarnom životu, kao i odgovorno upravljanje njima.
Digitalna empatija: sposobnost pokazivanja empatije prema svojim i tuđim potrebama i osjećajima on-line.
Kvalitetno digitalno obrazovanje
Kvalitetna edukacija za digitalno građanstvo mora uključivati prilike za procjenu i povratne informacije. Alati za procjenu moraju biti opsežni kao i prilagodljivi za razvoj vještina digitalne inteligencije. Naposljetku, takve procjene trebaju služiti kao sredstva za omogućavanje povratnih informacija koje onda djeci pružaju bolje razumijevanje vlastitih snaga i slabosti, kako bi tada mogla pronaći svoj put prema uspjehu.
U konačnici, nacionalne vođe moraju razumjeti važnost digitalnog građanstva kao kamena temeljca digitalne inteligencije. Vođe nacionalnog obrazovanja trebale bi doživljavati implementaciju programa digitalnog građanstva kao prioritetni dio okvira cjelovitog obrazovanja za digitalnu inteligenciju.
Ono što je najvažnije, pojedinci bi trebali inicirati obrazovanje za digitalno građanstvo u vlastitoj sferi utjecaja: roditelji u svojim domovima, učitelji u svojim učionicama i vođe u svojim zajednicama.
Nema potrebe za daljnjim čekanjem; zapravo nemamo vremena čekati. Djeca su već ušla u digitalni svijet i utječu na to kako će svijet izgledati sutra. Na nama je da osiguramo da su usvojila potrebne vještine i da im pomažemo da stvore mjesto kojemu će težiti.
(Roda.hr)
