Upravo vaš stil roditeljstva i način na koji postavljate pravila i granice, uz pomoć kojih nastojite disciplinirati svoje tinejdžere, izravno će utjecati na njihovo ponašanje i njihovo donošenje odluka
Uspostaviti dobar odnos s tinejdžerima, tj. adolescentima podrazumijeva i određivanje pravila i granica. Da bi roditelj to mogao trebao bi prije svega razumjeti i biti svjestan što čine različiti stilovi roditeljstva. Trebao bi zatim imati čvrstoću i asertivnost u određivanju pravila i granica, potom moći i naučiti odrediti jasna pravila te poboljšati vještine pregovaranja sa svojim adolescentom.
– U doba adolescencije odnos između djeteta i roditelja se mijenja iz temelja. Roditelj mora naći novi način kako uspostaviti ravnotežu u autoritetu i moći koju ima nad svojom djecom – ističe socijalna pedagoginja Emina Laštrić.
Roditeljski stil
Ona dodaje da roditelji uvijek moraju imati na umu da imaju ključan utjecaj na svoje adolescente.
– Upravo vaš stil roditeljstva i način na koji postavljate pravila i granice, uz pomoć kojih nastojite disciplinirati svoje tinejdžere, izravno će utjecati na njihovo ponašanje i njihovo donošenje odluka – rekla je.
Cilj nije kritizirati, napominje.
Govoreći o stilovima roditeljstva, Laštrić je pojasnila da puno toga utječe na naš odnos prema djetetu.
– Svi imamo nešto što smo naslijedili od svojih roditelja, način na koji razgovaramo i odnosimo se prema svojoj djeci. Ponekad pokušavamo izbjeći ono što su naši roditelji nama radili i nastojimo ispraviti ono što smatramo da su bile njihove pogreške. Zadnjih desetljeća postoji puno teorija kako bi trebalo djecu odgajati, pa i to nosi svoj utjecaj – rekla je.
Pri tome, društvo se mijenja, mijenjaju se društvene vrijednosti i uvjerenja, tendencije su drugačije, djeca uče o svojim pravima. S druge strane postoji potreba za samokontrolom, za određivanjem granica, što je preduvjet pravednog društva i zdrave budućnosti.
Učinkovito i neučinkovito
Postoje neučinkoviti i učinkoviti načini odnosno odnosa prema djeci.
U neučinkovite načine spadaju ekstremna represija, s jedne strane, te apsolutna permisivnost, s druge.
Ekstremena represija predstavlja potpunu kontrolu kod koje dijete nema mogućnost sudjelovati u donošenju odluka baš ni u čemu. Dijete na taj način neće postati samostalno jer je stalno kontrolirano izvana i stalno netko za njega odlučuje. Na taj način neće stjecati različita iskustva.
Kod apsolutne permisivnosti ne postoji donošenje pravila unutar obitelji i djeci se sve dozvoljava. Djeca ne poštuju pravila u vanjskom svijetu, rade što žele. Na taj ne uče poštivati vrijednosti izvan obitelji, da moraju uzeti u obzir i potrebe drugih ljudi. Istraživanja su pokazala da se takva djeca češće upuštaju u rizična ponašanja te da u kratkom roku dolazi do eskalacije njihova ponašanja. Dijete tada polako odbacuje autoritet roditelja.
Učinkoviti načini roditeljstva podrazumijevaju aktivno sudjelovanje i bliskost roditelja u odnosu s djecom. Takav odnos izuzetno je važan u razdoblju adolescencije.
Ovakav stil se naziva treniranjem adolescenta na njihovom putu individualizacije.
Zajedničko dogovaranje pravila i posljedica
Učinkoviti načini roditeljstva podrazumijevaju asertivne roditelje koji raspravljaju sa svojom djecom o svojim odlukama. Djecu se uključuje u donošenje odluka, uz zajedničko dogovaranje pravila i posljedica. A kad se postigne taj dogovor da roditelj bude čvrst i dosljedan, ali ne i represivan ili pretjerano kontrolirajući.
Roditelji na taj način motiviraju djecu da postepeno preuzmu inicijativu te da se osjećaju samostalnijim, slobodnijim, da osjećaju samopoštovanje i imaju unutrašnji osjećaj kontrole.
Kod asertivnog roditeljstva adolescenti imaju priliku preuzeti odgovornost za svoje ponašanje i iskusiti pozitivne i negativne posljedice svojih odluka.
Roditelji daju djeci priliku da pogriješe, da iskuse neuspjeh i da se nauče nositi s frustracijom ako neke želje nisu ispunjene.
Roditelj bi trebao svoj autoritet koristiti fleksibilno, u skladu sa situacijom. Granice valja postepeno otpuštati što je dijete starije, odnosno prilagođavati ih dobi.
– Valja izbjegavati rečenice tipa Moraš to učiniti jer ti ja tako kažem ili Još si premlad da bi znao što je najbolje za tebe. Takva komunikacija dovodi u sukob. Dobro je da roditelj argumentira svoje odluke i dopusti argumentaciju i tinejdžeru. Reci mi što misliš i zašto smatraš da nisam u pravu – navodi Lastrić.
Prilika za pregovaranje
Ona ističe kako adolescenti trebaju biti svjesni ograničenja koja im postavljaju njihovi roditelji, ali moraju imati priliku pregovarati o novim pravilima koja treba uvesti – o poslovima koje će obavljati, o izlascima, do kada će se vratiti, o ispravljanju ocjena, kazala je pedagoginja.
– Također, roditelji moraju biti svjesni da će doći do poteškoće u pridržavanju dogovorenih pravila jer su adolescenti vođeni trenutačnom situacijom. Oni žive isključivo u sadašnjem trenutku, i često zanemare dogovorena pravila.. Važno je razumjeti kako tinejdžeri funkcioniraju jer to roditeljima daje fleksibilnost da promijenite pravila koja su manje bitna. Tada je i roditelj manje frustriran i ima manja očekivanja – istaknula je.
Savjeti roditeljima
– Razumjeti zašto se javlja neko ponašanje ne znači da ga valja prihvatiti, ali dopušta roditelju da ga ispravi na obzirniji način
– Pokušajte uključiti adolescenta u određivanje pravila i određivanja posljedica kršenja pravila
– Odijelite važne aspekte kontrole od nevažnih, da ne inzistirate baš na svemu i da ćete nečemu popustiti
– Odijelite pravila o kojima se ne može raspravljati od onih koja se mogu dogovoriti
– Odredite područja u kojima adolescent može biti samostalan (odjeća, soba, itd.).
– Budite jasni i čvrsti kad podsjećate adolescenta na dogovorena pravila
– Budite svjesni vlastitih stavova, ograničenja i očekivanja
– Pokušajte se ponašati u skladu s onim što tražite od vašeg djeteta
Opće smjernice za pregovaranje
– Pregovaranje voditi više kao raspravu, manje kao predavanje
– Kako bi se izbjegli sukobi odlučite zajedno o granicama, ograničenjima i pravilima
– Nastojte pronaći rješenja koja će uzeti u obzir potrebe svih
– Pravila se mogu mijenjati i prilagođavati
– Roditelji moraju imati rezervno stajalište ako dijete odbije pregovarati o pravilima ili ako pregovori ne uspiju – Budite asertivni (poštujte prava svih – pravo na sigurnost i iznošenje mišljenja)
– Na koncu vaše je pravo i dužnost kao roditelja da kažete NE, ako smatrate da je nešto vrlo važno.
Nepoštivanje pravila – što roditelji mogu učiniti?
Vrlo važno je adolescenta upoznati s posljedicama te reći što slijedi ako se pravila ne poštuju.
Važno je znati:
– Posljedice koje su rezultat lošeg ponašanja adolescenta moraju biti logične, povezane s pravilima. (Ako zakasniš, idući dan nećeš ići van.)
– Adolescent mora imati neku vrstu kontrole nad posljedicama – kad promjeni svoje ponašanje i posljedice se mijenjaju. Ako ispravi ocjene dobit će ponovno mogućnost koju je prije imao
– Čvrstoća i dosljednost je nužna u određivanju posljedica, da se pridržavate onoga što ste dogovorili
– Pri prenošenju vrijednosti i uvjerenja važno je da se i mi ponašamo u skladu s onim što govorimo
– Objasniti adolescentu što mislimo o određenom ponašanju i kakve posljedice to ponašanje ima za njih je način kako ‘dobiti’ adolescenta na suradnju i promjenu ponašanja. Sve argumentirati i njega uključiti u raspravu, a ne ih samo ‘srezati’, i reći Ja sam tako rekla!
– Suradnja se može koristiti kao način ‘discipliniranja’ tako da sami ne surađujemo s adolescentom ako se on ne drži dogovorenoga. Pokušajte vi ne surađivati pa vidite kako će reagirati
– Važno je imati na umu da je cilj ovih metoda ‘discipliniranja’ – povećanje odgovornosti adolescenta.
No i kad je najteže treba se sjetiti da je održavanje dobrog odnosa i bliskosti s adolescentom ključno.
