Vrlo smo često u trgovinama svjedoci scena u kojima roditelji pokušavajući obaviti kupovinu namirnica, a usput gube puno energije i vremena objašnjavajući djeci kako ne mogu u korpu utrpati sve što usput vide i privuče njihovu pozornost
Pod pritiskom djece, koja su eksperti u inzistiranju, roditelji ipak popuste i u korpi završe stvari koje nisu bile potrebne. Da stvar bude još gora, kad dijete dođe kući, katkada se i ne sjeti da je tražilo da mu se nešto kupi.
Postoje i ekstremni slučajevi tzv. materijalnog terora nad roditeljima, u kojima djeca raznim manipulacijama nad roditeljima traže od njih novčana sredstva, zbog čega se roditelji moraju dodatno zaduživati.
I Sokrat je znao
Također, traže da roditelji, iako nisu u mogućnosti, kupuju brendiranu odjeću te druge prestižne stvari.
S druge strane stručnjaci napominju da u tu ekstremnu kategoriju ne treba uključivati djecu koja su samo malo upornija u svojim zahtjevima.
Kada biste pitali svoje roditelje jesu li se djeca danas promijenila, odgovor bi bio: Naravno da jesu, mi smo bili drugačiji, pristojniji, obzirni prema starijima, roditeljima, nastavnicima…
S druge strane, Sokrat koji je živio prije skoro 2500 godina o mladima je rekao: “Mladi danas vole luksuz. Ne znaju se ponašati, preziru autoritet, ne poštuju starije i zabavljaju se umjesto da rade. Mladi ljudi ne ustaju kada stariji ulazi u prostoriju. Proturječe roditeljima, brbljaju u društvu, proždiru za stolom slatkiše, prekriže noge i tiraniziraju učitelje!”
Rekli bismo da je Sokrat vremenskim strojem došao u naše vrijeme, ali ipak nije.
Šta napraviti?
Donosimo vam priču o tome kako su roditelji jedne petogodišnjakinje pametno organizirali zajedničke odlaske u trgovinu i što je iz njih naučila. Djevojčica je tek svladala pisanje slova i dobila svoj prvi zadatak: bilježiti za kućanstvo popis stvari koje treba kupiti.
Za početak je to bio popis stvari koje roditelji redovito kupuju u trgovini kozmetike i higijenskih proizvoda u kojoj imaju bonus karticu s popustima.
Prvi odlazak bio je kad su skupili dovoljno bodova za popust, a cilj je bio, između ostalog, usput pokazati curici kako će na kraju račun biti umanjen. Dodatno su se dogovorili da se ono što nije na popisu ne kupuje. Tako su pregovore i dogovore o kupnji dodatnih artikala preselili iz trgovine u kuću. Ipak je u kući bilo više vremena za objašnjenje što nije potrebno, a što se može kupiti.
Kći je bila ponosna što je dobila zadatak kao odrasla osoba, a mogla ga je svladati s tek naučenom vještinom pisanja, koja je na ovaj način dobila konkretnu primjenu u praksi. S roditeljima se dogovorila da popis uvijek stoji na istome mjestu u kuhinji i da ga ona dopunjuje kad uoče što u kući nedostaje.
Odgajate odgovornu djecu
Djevojčica je u trgovini ponosno čitala što treba kupiti, jedan po jedan artikl. Kad je nešto trebalo pronaći, roditelji su je poslali da uz njihov nadzor sama pita tetu u trgovini. Na taj način dijete se uči interakciji s drugim ljudima i otvara se u komunikaciji, umjesto da prepušta roditeljima da umjesto njega sve pitaju i obavljaju – a time zasigurno ne stječe dojam kako stvari u svakodnevnom životu funkcioniraju. Pohvale i prodavačici koja je djevojčici pristupila kao odrasloj osobi i odgovorila na njezina pitanja.
Kad je sve s popisa bilo u košari, zajedno s kćeri pogledali su stanje bodova i objasnili joj kako će na kraju račun biti umanjen za ostvareni popust. Platili su račun i na računu joj pokazali kako je svota umanjena.
Životni primjer
Na jednom malom životnom primjeru slobodno možemo reći da je dijete svladalo dosta toga:
- Naučilo je da trgovina nije mjesto u kojem roditelji ubacuju u košaru proizvode bez razmišljanja, nego je popis poslužio tome da dijete shvati da roditelji promišljeno kupuju stvari koje su im nužne za život.
- Stečena vještina pisanja djetetu je otvorila put prema svladavanju novih zadataka koji su do tada bili povlastica odraslih – motivirajuće za djecu.
- Vodeći popis potrebnih artikala, dijete se uči odgovornosti i da unutar obitelji i ono ima određene dužnosti.
- Osvješćujući dijete o popustima, roditelji mu zorno pokazuju da vode računa o svom novcu i da svakodnevno nastoje pronaći prilike da ga uštede. U početku će djetetu popusti biti malo nejasni, ali čim nauči zbrajati i oduzimati, počet će bolje razumijevati i logiku popusta.
- Kad samostalno pita trgovca za pomoć, otvara se u komunikaciji, osamostaljuje i oslobađa sramežljivosti.
- Dobiva na važnosti unutar obitelji i povećava svoje samopouzdanje, jer su roditelji procijenili da je sposobno preuzeti zadatak koji je do tada bio njihova odgovornost.
Ako vaš petogodišnjak još ne zna pisati, nije važno – pomognite mu napisati popis, pa ćete ga zajedno pročitati.
Igra i iskustvo
Ovo može biti jedan prijedlog kako kupnju s petogodišnjakom pretvoriti u edukativnu kupnju u kojoj ćete i vi kao roditelj uživati kad vidite svojega mališana sa svojim popisom kako vas podsjeća da ste zaboravili kupiti spužvu za pranje posuđa, umjesto standardnoga podsjećanja da mu niste kupili igračku, slatkiše i štošta drugo – uglavnom nepotrebno.
Bilo bi korisno kada biste mogli izdvojiti malo vremena da djetetu objasnite i na čemu temeljite odabir namirnica, da mu skrene pozornost ne samo na deklaracije i njihov sadržaj nego i na to da uvijek provjeri rok trajanja proizvoda. To je i prilika za razgovor o zdravoj i nezdravoj prehrani te kako često puno novca trošimo na hranu koja nije dio piramide zdrave prehrane i dugoročno šteti našem zdravlju.
Mlađoj djeci možete na list papira, umjesto pisanog popisa, izrezati i zalijepiti dio ambalaže na kojem su logo i naziv proizvoda koji trebate kupiti te ga zamoliti da ga pronađe na policama u trgovini.
S obzirom na to da će potraga za artiklima biti organizirana kao igra s točno određenim pravilima u kojoj su oni glavni akteri, manja je vjerojatnost da će njihova pozornost, kao inače, odlutati na druge proizvode – zato što im je dosadno. Igra u kombinaciji sa stvarnim iskustvom dobra su podloga za usvajanje novih znanja i vještina.
Savjet više
Iako nam je današnji ritam skrojen tako da smo veći dio vremena izvan kuće te djecu ne vidimo i više od osam sati, kada dođemo kući, ne treba posegnuti za daljinskim upravljačem i gledati silne sapunice koje nam se nude na brojnim televizijskim programima. Potrebno je svakoga dana kvalitetno provoditi vrijeme s djecom i izbjegavati kupnju vlastitog mira dopuštajući im da gledaju televiziju i više nego što je potrebno, kupujući im igračke i slično.
