Puno ljudi upoznato je sa stereotipom o marljivom, vrIJednom, disciplinovanom učenju i ponašanju istočnoazijskih učenika i njihovoj radnoj etici. Učenici zemalja poput Kine, Singapura i Japana po pravilu osvaju prva mjesta na takmičenjima iz matematika ili drugih nauka. Neki stručnjaci izdvajaju sistem ovih država kao nešto čemu treba težiti u školskim reformama – raditi i učiti više, a uživati manje.

No, možda postoji bolji i zdraviji način za napredak u obrazovanju. Finska nudi dobar odgovor. Ova država već godinama provodi brojne obrazovne reforme koje su iz korena promijenile njihovobrazovan sistem, za koji se tvrdi da je jedan od najboljih na svijetu. Ovo je sedam razloga zašto je to tako:

Nema standardizovanih testova

Učenici širom svijeta koji rješavaju standardizovane testove uglavnom uče da polože test, a nastavnici ih i uče kako bi položili taj test. Finska nema takve testove. Jedini izuzetak je tamošnja Nacionalna matura poslije završetka srednje škole, a radi se na dobrovoljnoj bazi. Sva djeca širom Finske ocenjuju se na individualnoj osnovi i pomoću sistema ocjenjivanja njihovih učitelja. Praćenje napretka provodi tamošnje Ministarstvo obrazovanja, navodi Svjetski ekonomski forum.

Saradnja, a ne konkurencija

Dok je školovanje za većinu poput velikog takmičenja, Finci ga vide drugačije i citiraju pisca Paronena koji kaže: “Pravi pobjednici se ne takmiče”. U Finskoj ne postoje spiskovi škola ili učitelja s najboljim rezultatima. To nije takvo okruženje. Umjesto toga, ono što se cijeni je saradnja.

Osnove moraju da budu prioritet

Mnogo školskih sistema temelji se na povećanju rezultata na ispitima i testovima, te na razumijevanje matematike i drugih nauka. Tako učenici praktično zaborave šta predstavlja sretno, harmonično i zdravo okruženje. Finska je početkom 80-ih napravila ozbiljnu školsku reformu, kada su se fokusirali na povratak osnovama i na to da školsko okruženje učine pravednijim mjestom. Ovo su neke od smjernica koje se u finskom školstvu podrazumijevaju:

• Obrazovanje treba da bude instrument za uravnoteženje društvene nejednakosti
• Svi učenici dobijaju besplatne školske obroke
• Lak pristup zdravstvenoj zaštiti
• Dostupno psihološko savjetovanje
• Individualizirano vođstvo

Finci se bude kasnije

Rano buđenje, čekanje autobusa i duga vožnja njim, nije ni čudo da tamo gdje škola počinje između 7 i 8 ujutru često vidite neinspirisane, pospane učenike na prvim časovima. Škola u Finskoj obično počinje između 9 i 9.45 sati. Istraživanje je pokazalo da je rani početak nastave štetan za dobrobit, zdravlje i sazrijevanje učenika. S obzirom na to da nastava počinje kasnije, obično se završava između 14 i 14:45. Školski časovi su duži, kao i odmori između njih, a cjelokupni sistem je osmišljen ne da zatrpava učenike informacijama, već da stvori okruženje holističkog učenja.

Isti učitelj više godina

Učenici u Finskoj često imaju istog učitelja šest godina. On za to vrijeme preuzima ulogu mentora ili čak člana porodice. Tako se gradi povjerenje i povezanost, zbog čega se obje strane poznaju i poštuju. Takođe, na taj način finski nastavnici mogu lakše da shvate potrebe svakog učenika pojedinačno. Oni mogu da prate napredak učenika, te da im pomažu u postizanju ciljeva.

Opuštenija atmosfera

Opći trend u finskim školama podrazumijeva manje nepotrebnih režima, a samim tim i manje stresa. Učenici između časova imaju više odmora, više puta konzumiraju obroke, uživaju u rekreativnim aktivnostima i generalno imaju trenutke u kojima jednostavno mogu da se samo opuste. Tokom dana postoje intervali školskih odmora u trajanju od 15 do 20 minuta kada djeca mogu da prošetaju, protegnu se, udahnu malo svježeg vazduha… Ovakav ambijent dobar je i za nastavnike – neophodno je da budu odmorni kako bi radili najbolje što mogu.

Manje domaćih zadataka i obaveza vezanih za školu, a van nje

Učenici u Finskoj imaju manje domaćih zadataka i poslova van škole od bilo koga drugog na svijetu. Oni provode samo pola sata dnevno radeći na zadacima vezanim za školu. Sve što je potrebno oni mogu da urade i nauče u školi bez dodatnih pritisaka, a da pritom postižu odlične rezultate u predmetima. Bez brige o ocjenama i opeterećenosti zadacima, oni su u stanju da se fokusiraju na najvažniji zadatak pred njima – razvijanje samog sebe kao ljudskog bića.