– 18.8.2021. rodio se Isak i donio sa sobom odmah svu silinu emocija. Dramatično, kako i priliči jednom lavu, s obzirom da je rođen mjesec ranije, prve dana života proveo je u inkubatoru, a ja ga gledala kroz staklo ludeći od straha i brige hoće li sve biti u redu i želje da ga što prije uzmem u naručje. U tim trenucima žena je posebno osjetljiva, preplavi je bura neobjašnjivo jakih strahova, osjećanja i briga, a kad na sve to još dodate nemogućnost da svoje dijete zagrlite i odete kući, još je gore. Ipak, nekoliko dana kasnije dočekali smo i taj momenat i mogu vam reći da je neopisivo. U isto vrijeme vam se uopšte ne čini stvarno, zastrašujuće je koliko je to stvorenje krhko. Osjećate ljubav i nježnost ali ni izbliza onako blaženo kako filmovi prikazuju. Gledate ga u čudu i samo se nadate da nećete pokvariti bebu (smijeh) – riječi su kojima Amila Lačević Ćoralić, portparolke koja u slobodno vrijeme uživa u druženju sa ženama koje je okupila na svom Instagram profilu @shmeezla, za Kidsinfo opisuje prve momente sa sinom Isakom.
Kidsinfo: Dolazak novog člana porodice sa sobom donosi puno sreće i ljubavi, ali i brojne izazove. Koji su to najveći izazovi koje je pred Vas, do sada, stavilo majčinstvo?
Amila: Majčinstvo, samo po sebi, je nevjerovatan izazov, ne znam otkud bih počela… Recimo, svaka majka želi u svakom momentu pružiti svoj maksimum i dati najbolje što može, ali ne postoji priručnik za roditeljstvo. Sve se dešava po prvi put, učimo u hodu i možemo konsultovati Google, stručna lica i pola familije, a opet se samo nadati da je ono što radimo ispravno. Nakon toga stižu i konstantna zabrinutost i preispitivanje. Jede li dovoljno? Spava li dovoljno? Da li je nosić začepljen? Da li mu je vruće? Hoće li mu biti hladno? Da li ga muče grčevi, zubići…? Spisak nema kraja, a briga nikad ne prestaje. Klasična beskrajna igra živaca i evo još uvijek se pokušavam i trudim opustiti… Izazov je i to što se odjednom život mijenja iz temelja, dijete postaje centar svijeta i svo vrijeme je sada u potpunosti posvećeno njemu. Mame će shvatiti kada kažem da osjećaj isključenosti ili gubitka života na kakav su navikle može, ponekad, uzrokovati pravi emotivni rollercouster.
Svaka majka želi u svakom momentu pružiti svoj maksimum i dati najbolje što može, ali ne postoji priručnik za roditeljstvo. Sve se dešava po prvi put, učimo u hodu i možemo konsultovati Google, stručna lica i pola familije, a opet se samo nadati da je ono što radimo ispravno
Kidsinfo: Kako biste opisali prve dane s bebom?
Amila: Neispavano, zbunjeno, prestrašeno, prekrasno, presretno.. i sve to jako intenzivno. Žao mi je što u nekim stvarima nisam postavila granice jer su, osim moje sestre koja je bila od nevjerovatne pomoći, svi ostali u tim prvim danima doprinosili samo mojoj konfuziji i nesigurnosti, te nemogućnosti da uspostavimo ritam i da uživamo u intimi koja nam je bila potrebna. U tim momentima žena se bori s kuršlusom hormonalnih promjena, ne prepoznaje sebe i svoje promjene raspoloženja, pokušava uspostaviti dojenje/hranjenje, pružiti svu moguću ljubav koju osjeća, hronično je neispavana i pod nevjerovatnim pritiskom da tom malom i nemoćnom stvorenju odgovori na svaki zahtjev, dok ujedno ni sama ne zna šta mu zapravo treba… Jasno je da je to iz ljubavi i najljepših namjera, ali puna kuća, ili još gore ne toliko veliki stan, i dolasci od momenta kada majka i dijete stignu iz porodilišta, stres je koji ni jednoj ženi ne treba.
Kidsinfo: Na koji način je Isak promijenio svakodnevicu Vaše porodice?
Amila: Promijenio je iz temelja i okrenuo sve naglavačke. Sad se sve po njemu ravna. Od buđenja do odlaska na spavanje. On je glavni lik svih razgovora i dešavanja. Isak je generalno jako dobra ali i jako zahtjevna beba. Od samog početka želi stalnu komunikaciju, igru i interakciju. Velika je maza i nakon skoro šest mjeseci najviše voli kada smo zajedno. Najduže spava na mojim prsima i najmirniji je kada sam ja u vidokrugu. Ujutro nas budi u šest i odmah počinje da brblja, smije se i šarmira. Toliko je živ i aktivan da po cijeli dan nikome nema odmora. Spava brzo i kratko, za dnevno spavanje, uglavnom, nema vremena, a oko pola osam već brojimo minute do odlaska na spavanje nakon kupanja i klopanja i najčešće se komiramo zajedno. Promijenio je svakodnevnicu i utoliko što nas je sve porodično dodatno još više povezao, unio je u dom toliko smijeha, radosti, ljubavi… I najobičnija rutina, poput presvlačenja pelena, pretvori se u show program i valjanje od smijeha jer svaki dan sa sobom nosi neke nove folove, vještine i mangupluke.
Kidsinfo: U čemu je Vas Isakov dolazak najviše promijenio?
Amila: U svemu! Komplet i naizvrat izvrnuo. Ipak najčudesnija promjena mi je to što žena u isto vrijeme dobije nadljudsku snagu, mentalnu i fizičku. U stanju je planine pomjerati za to stvorenje ali i postane toliko puna ljubavi, blagosti, nježnosti i sva se pretvori u gomilu najtananijih emocija.
Kidsinfo: O kojim stvarima vezanim za majčinstvo, s posebnim aspektom na žene koje se prvi put ostvaruju u ulozi majke, se ne govori dovoljno, a trebalo bi? Da li se žene suočavaju s prevelikim očekivanjima koja, nerijetko, same sebi nameću?
Amila: Meni, recimo, nije bilo jasno zašto nikada, pa ni za svih osam mjeseci svoje trudnoće, nisam čula za izraz „baby blues“. Odjednom su, nakon što sam drugi dan od poroda podijelila sa svojim prijateljicama da naizgled bez razloga neutješno plačem satima, sve počele govoriti o tome kao o najnormalnijoj “nus pojavi” porođaja. Kasnije sam pročitala da se postporođajna tuga ili baby blues javlja dva do pet dana nakon poroda, traje do mjesec dana, te ga doživljava 80% – 90% žena. Ali iz nekog razloga o tome apsolutno niko ne govori, a krajnje je potrebno jer veliki broj žena nakon tog perioda, zbog neadekvatnog tretiranja, razvije i ozbiljnije probleme emocionalne nestabilnosti, poput postporođajne depresije. Kada su u pitanju očekivanja, tu sam bila vrlo relaksirana. Pred sebe ih nisam stavljala, svjesna da će nam sve biti novo i da ćemo učiti u hodu zajedno. Znala sam da mu ljubavi neće manjkati, a za sve ostalo ćemo se već usput snaći. Da sebi olakšam pripremila sam pred Isakov dolazak sve sa spiska koji su napravile mame/prijateljice, obezbijedila patronažnu sestru za koju smatram da je najvažnija u prvim danima i opušteno nastavila jedvačekanje susreta.
Kidsinfo: Kolika je i kakva bi trebala da bude, gledano iz Vašeg iskustva, uloga partnera tokom trudnoće, porođaja, a zatim i kao oca?
Amila: Ogromna. Jer u trudnoći, čak i kad niste vodeni balon kakav sam ja bila posljednjih mjeseci, dođete u fazu, pa recimo, ne možete dohvatiti sopstvene noge. Obući čarape, obaviti neke najjednostavnije radnje koje se tiču svakodnevnog života i lične higijene postaje naučna fantastika. Osim tih sitnica bitna je i emotivna podrška, poput one da vam kaže da niste k’o tenk i da ste baš slatke, a vi realno znate da je to niđe veze. Prilikom mog boravka u bolnici, a zbog situacije s Covid-om, budući sam zbog rizične otečenosti i nakupljanja tečnosti u organizmu hospitalizirana sedmicu prije poroda, a poslije smo ostali isto toliko duže zbog Isakovog boravka u inkubatoru i svih pretraga zbog prijevremenog rođenja, od neopisivog su mi značaja bili sati naših telefonskih razgovora, njegovo hrabrenje, utjeha i podrška. Po dolasku kući, nakon prvog šoka i straha od samog pogleda na tu krhku mrvu, njih su dvojica počeli razvijati svoje rituale. Tata sudjeluje u svemu, kupanju, uspavljivanju, presvlačenju i hranjenju… Predivno je gledati kako njihov odnos napreduje, a meni puno znači to što mogu odspavati ili izaći na sat, dva znajući da njih dvojica mogu ostati sami. Sve sam ovo ispisala, a ustvari sve bi stalo u rečenicu da je jako važno, od planiranja trudnoće pa do odgoja djeteta, da muškarac i žena kao partneri budu jednako uključeni i posvećeni, da zajedno kroz sve prolaze!
Jasno je da je to iz ljubavi i najljepših namjera, ali puna kuća, ili još gore ne toliko veliki stan, i dolasci od momenta kada majka i dijete stignu iz porodilišta, stres je koji ni jednoj ženi ne treba
Kidsinfo: Koliko je za svakog roditelja bitno da ima vrijeme samo za sebe i uspijevate li ga Vi naći? Kako volite to vrijeme provesti?
Amila: Jako je bitno jer ako uspijemo pružiti sebi neka mala zadovoljstva koja nas opuštaju i usrećuju… ako smo mi dobro, svima će oko nas bolje biti. Iskreno ne uspijevam koliko bih voljela ili vjerovatno trebala, ali tješim se da će se to promijeniti kada prođe zima i Isak bude još malo stariji. Nekako se tako potrefilo pa izdvojim par sati za sebe, obično jednom sedmično, njega pričuva tata ili tetka, a ja odem do frizera, prošetam, popijem kafu sama sa sobom…
Kidsinfo: Kakva majka želite biti?
Amila: Blaga i puna razumijevanja. Ona pred kojom nema potrebe imati tajne, koja je uvijek utočište, koja će čak i ako nešto ne odobrava ili ne dopušta i s nečim se ne slaže, imati takta, vremena i načina da razgovara o tome i proba objasniti svoje razloge. Želim uvijek biti oslonac, ispružena ruka i vjetar u leđa, ali ne sputavati već ga pustiti da pravi sopstvene izbore i da vjeruje u svoje prosuđivanje. Kad griješi, a griješiće, da zna da neće biti osuđivanja i prijekora, kad uspije, a uspijevaće, da bude sretan i ponosan na sebe. Mogla bih o tome pisati satima, ali recimo da bih voljela biti majka koja će s puno ljubavi, ali uz jasne granice, uspjeti podići jedno sretno i dobro stvorenje.
Kidsinfo: Sve su mame superheroji. Koje su Vaše super moći?
Amila: Kao nekome ko je bio ozbiljna spavalica, funkcionisanje sa par sati isprekidanog sna, stvarno izgleda kao super moć! To što svakodnevno prevazilazim sopstvene strahove i hrabro se s njima hvatam u koštac. Multitasking je, također, neizostavan. To što se istuširam za bukvalno tri minute, a budem komplet spremna za izlazak u, nekad ranije nezamislivih, 15 minuta.
Kidsinfo: Šta za Vas predstavlja porodica?
Amila: Tačka iz koje sve počinje i u kojoj se sve završava. Prva asocijacija na porodicu je ljubav, bezuslovna i beskonačna. Osnova svake individue, ono od čega smo satkani i što nosimo u sebi. Članovi porodice uvijek su najveći oslonac, motivacija, ali i iskreni, dobronamjerni kritičari. Sretna sam što smo porodično oduvijek izuzetno vezani i bliski, a sa Isakovim dolaskom još je to i više došlo do izražaja. Još je intenzivnije.
Kidsinfo: Koje uspomene već sada znate da ćete nastojite stvarati, a za koje znate da će ih Vaš sin s ponosom prepričavati? Tačnije, kojih uspomena biste voljeli da se sjeća, a u kontekstu djetinjstva?
Amila: Sanjam o porodičnim vikend obrocima prepunim razgovora i smijeha, toploj atmosferi doma koji zimi miriše na kolač s jabukama i cimetom dok je u ćošku jelka koju smo zajedno okitili. O ljetima koja će sa rodicama i rođacima provesti u porodičnoj kući na moru, nekim samo našim malim ritualima poput odlaska u šetnju, na sladoled ili kolač. O gledanju filmova u nedjeljno popodne s tatom koji je ozbiljan filmofil i koji jedva čeka da Isak naraste dovoljno za upoznavanje sa Indijanom Džons i Ratovima zvijezda.
(Milica Brčkalo Gajić, Kidsinfo.ba)
