XY Roditeljski savjetnik na svojoj Facebook stranici svake sedmice objavljuje savjete Renate Krstanović, geštalt psihoterapeutkinje i dipl. psihologinje koja piše o aktuelnim temama. U današnjem tekstu Renata govori o poremećaju pažnje i hiperaktivnosti (ADHD) kod tinejdžera.
Hiperaktivnost i poremećaj pažnje najčešće vežemo za dječju dob i školarce. Međutim, manje pažnje posvećujemo činjenici da se ovi simptomi mogu nastaviti i u tinejdžerskom dobu. Dešava se da sam poremećaj bude dijagnosticiran tek u pubertetu, nekada i u odraslom dobu (mnogi odrasli ljudi pate od poremećaja pažnje koji nikad nije dijagnosticiran niti liječen dok simptomi mogu biti gotovo neprimjetni).
Simptome dijelimo u tri glavne skupine: hiperaktivnost, impulsivnost i deficit pažnje. Oni se kod različitih osoba ne javljaju u istom intenzitetu, odnosno ne moraju se nužno ispoljavati sva tri.
Najčešći simptom je nedostatak pažnje. Osim teškoće usmjeravanja pažnje, javlja se i problem zadržavanja pažnje, te teškoće pamćenja i organizacije obaveza.
Tinejdžeri sa ADHD često ispoljavaju impulsivnost; reaguju i djeluju bez razmišljanja o postupcima i posljedicama, imaju poteškoće s pravilnim rasuđivanjem i rješavanjem problema. Česti su problemi sa uspostavljanjem ili održavanjem međuljudskih odnosa.
Hiperaktivnost kod tinejdžera se ne ispoljava kao kod djece, već je prisutan osjećaj nemira i nervoze. Iako su razine hiperaktivnosti, impulsivnosti i nepažnje manje u odnosu na dječju dob, one ometaju tinejdžera u ostvarivanju maksimalnih potencijala.
Tinejdžeri s ADHD-om imaju akademske i interpersonalne probleme. Oni često prođu bez adekvatne intervencije i podrške iz okoline, radi mišljenja da su „prerasli“ ADHD (simptomi su manje izraženi, pojačana motorička aktivnost je nestala). Može se javiti depresija, emocionalna nestabilnost, slabo samopouzdanje, loša slika o sebi i briga o završetku školovanja.
Tinejdžeri često bivaju okarakterisani kao lijeni i nemotivisani.
Ponašanja koja tinejdžeri mogu razviti pod uticajem poremećaja pažnje i hiperaktivnosti su:
• Zloupotreba psihoaktivnih supstanci što je povezano sa osjećajem manje vrijednosti
• Rano stupanje u spolne odnose
• Rana trudnoća
• Delikventna ponašanja
• Rizično upravljanje vozilima što često rezultira saobraćajnim nesrećama
Ovaj poremećaj zahtjeva dosta razumijevanja i strpljenja od nas kao roditelja. Bitno je uključiti i podršku stručnjaka; psihologa i neuropsihijatra. Također, saradnja s nastavnicima i otvoren razgovor o problemu pruža više mogućnosti ali i podrške.
Za sva dodatna pitanja obratite se psihološkom savjetovalištu XY Roditeljskog savjetnika. Usluge savjetovališta su besplatne, a možete ih kontaktirati putem e-mail adrese, privatnom porukom na stranici ili pozivom na broj telefona.
(XY roditeljski savjetnik, Kidsinfo.ba)
