U okviru ublažavanja mjera, koje su uvedene kako bi se spriječilo širenje korona virusa u našoj zemlji, najavljeno je da će uskoro biti otvoreni vrtići koji će, barem ako je suditi po onome što je propisao Institut za javno zdravstvo Republike Srpske (RS), morati poštovati stroga pravila. Naime, to, između ostalog, znači da će biti ograničen broj djece koja mogu boraviti u jednoj grupi, da je obavezna redovna dezinfekcija prostora, kao i nošenje zaštitne opreme.
No, novonastaloj situaciji se neće morati prilagoditi samo predškolske ustanove, nego i mališani koji skoro dva mjeseca po cijeli dan provode sa svojim roditeljima. O tome šta polazak u vrtić predstavlja za njih, te o tome kako ih roditelji mogu pripremiti na ovaj korak za Kidsinfo.ba govori psihologinja Teona Pejić. Ona nam na početku razgovora otkriva na koji način roditelji treba da pristupe djeci kada je povratak u vrtić u pitanju.
Teona: Djecu je svakako potrebno pripremiti za povratak u vrtić, ali ovaj put, uz standardnu pripremu, važno im je približiti i objasniti nove načine ponašanja kojih je bitno da se pridržavamo. Djeca nisu neko vrijeme vidjela vaspitače i svoje drugare iz vrtića i vjerovatno će poželjeti da ih zagrle kada dođu u vrtić, stoga bi bilo poželjno prije samog polaska, zajedno s vaspitačima, dogovoriti nove načine ponašanja.
Kidsinfo.ba: Polazak u vrtić i u „normalnim“ uslovima podrazumijeva određeni period adaptacije. Hoće li adaptacija biti još teža u ovim uslovima obzirom na činjenicu da su djeca 24 sata dnevno provodila s roditeljima?
Teona: Svakako da će povratak u vrtić biti još jedan izazov za roditelje i vaspitače. Djeca manjeg uzrasta nerijetko imaju poteškoće s povratkom u vrtić i nakon kraćih pauza, recimo tokom novogodišnjih praznika. Predškolci mogu imati poteškoće s ponovnim uspostavljanjem rutine i poštovanjem dogovorenih pravila vrtića, jer su tokom ovog perioda na neki način na raspustu. Ipak, roditelji su ranije prošli ovu fazu polaska u vrtić sa svojom djecom, te već imaju znanja o tome kako da postupe. Ono što mogu da urade jeste da se prisjete šta je olakšalo proces adaptacije, koje strategije su se pokazale kao korisne, a koje ne i na taj način olakšaju povratak u vrtić. Odbijanje da idu u vrtić će u većem procentu imati ona djeca koja su i ranije imala poteškoće sa separacijom, ali i adaptacijom na vrtićku okolinu, te je stoga potrebno da roditelji postupaju kao i ranije, jer oni najbolje znaju kakav pristup odgovara njihovoj djeci i daje rezultate.
Kidsinfo.ba: Ponovno otvaranje vrtića bit će moguće samo ukoliko se poštuju propisane mjere, a to, između ostalog, znači da se nosi zaštitna oprema i drži distanca. Koliko je realno od djece očekivati da razumiju zaštitne mjere i da ih poštuju?
Teona: Ako djeci samo riječima pokušamo objasniti da zbog virusa moraju prihvatiti i poštovati zaštitne mjere, rezultati će izostati. Jezik kojim djeca najbolje komuniciraju je igra. Kroz osmišljavanje igara djeca mogu jako dobro da usvoje i razumiju nove navike. Jedan od načina da pranje ruku postane zanimljivo jeste da se pjeva pjesmica u trajanju od 20 sekundi, koliko je preporučeno da traje ova radnja. Takođe, vaspitači mogu osmisliti sistem nagrađivanja, što veoma pozitivno utiče na to da djeca počnu obraćati pažnju na radnje koje obavljaju nesvjesno, kao što je, recimo, dodirivanje lica, ali i na to kako se drugi ponašaju.
Kidsinfo.ba: Na koji način se preporučuje da roditelji razgovaraju s djecom sa ciljem da se izbjegne potencijalno stvaranje traume i panike od toga da se nešto, naprimjer, ne smije dodirivati?
Teona: U zavisnosti od uzrasta djeteta, roditelji mogu da približe i objasne trenutnu situaciju i svakako je poželjno da im kažu onoliko koliko oni žele da znaju. Jako je bitno da roditelji ne katastrofiziraju, a to znači da djeci objasne da virus postoji, da je opasan, ali ukoliko se pridžavamo mjera zaštite, male su šanse da ćemo se zaraziti.
Kidsinfo.ba: Dječija svakodnevica se u posljednja dva mjeseca drastično promijenila, a s otvaranjem vrtića dolazi još jedna promjena. Na koji način ove promjene mogu uticati na mališane?
Teona: Nagle promjene u svakodnevnom životu koje zahtjevaju brzo prilagođavanje utiču na svakog čovjeku, a samim tim i na porodicu. Dobra stvar je što to ne mora nužno da bude nešto loše. Pozitivna strana ovih promjena jeste to što djeca provode više vremena s roditeljima (igraju se, šetaju, borave u prirodi, spremaju obroke zajedno, obavljaju kućne poslove,…). Ipak, djeci fale drugari, pogotovo ako nemaju braće ili sestara, te druženje s vršnjacima. Takođe, zbog toga što im vrijeme nije organizovano kao ranije, moguće je da djeca znatno više vremena provode ispred ekrana.
Kidsinfo.ba: Vi ste tokom perioda izolacije radili s djecom. Koji su to najčešće traume i problemi koje je ona stvorila u njihovim životima?
Teona: Prvih dana nakon pojavljivanja virusa kod nas i uvođenja velikih promjena u naše svakodnevno funkionisanje dobijali smo puno informacija koje je trebalo brzo obraditi i razumijeti, što je moglo izazvati strah, zbunjenost i preplavljenost kod odraslih ljudi, a djeca su mogla osjetiti promjene na njima, te i se i sama slično osjećati. Sve su ovo normalne reakcije, čak i poželjne kako bismo mobilisali svoje kapacitete i reagovali na najbolji mogući način. S obzirom da taj period nije predugo trajao, smatram da nije ostavio značajne negativne posljedice na djecu. Ono što može predstavljati problem tokom izolacije jeste smanjeno kretanje, pogotovo za porodice koje žive u stanovima, jer za djecu je jako bitno da budu aktivna, na taj način oni uče o sebi i o svijetu koji ih okružuje.
(Kidsifo.ba, Milica Brčkalo)
