Možda se još uvijek sjećate brige, i svoje i svojih roditelja, oko vaših ocjena iz osnovne ili srednje škole, a možda ste već i sami roditelj i danas promatrate ocjene vašeg djeteta ponovno sa zabrinutošću. No ta je zabrinutost često neutemeljena. Naime, nerijetko djeca koja u školi postižu tek prosječne rezultate kasnije u životu postaju uspješna. Nekoliko je razloga za takav neočekivani obrat…
Naučili su kompenzirati vlastite nedostatke
Ako u školi nije bajno ili neki predmeti zapinju, dijete je prisiljeno pronaći načine kako to nadoknaditi. Takva djeca često rano nauče osloboditi se loših osjećaja kroz razvijanje drugih vještina. To može krenuti u smjeru da pronalaze natprosječno kreativne argumente, izgovore i odgovore jer ne znaju točan odgovor ili ponovno moraju lošu ili prosječnu ocjenu objasniti roditeljima.
Oni idu svojim putem
Put prosječnih učenika prepun je prepreka. Kako ne bi postizali samo loše rezultate, oni traže vlastite načine kako biti uspješan. Tako gotovo svaki dan treniraju svoju kreativnost i traže u čemu su dobri. Tu rano razvijenu vještinu obično zadržavaju i u odrasloj dobi, a ona im omogućuje traženje alternativnih, a često i boljih rješenja u profesionalnom životu.
Znaju što prosječni žele
Budući da prosječni učenici pripadaju prosjeku, oni znaju što vole pripadnici zlatne sredine. Dakle, ako takav učenik jednog dana postane voditelj ili šef ljudima on će znati kako doprijeti do većine ljudi, a time i do većine potencijalnih kupaca. Uspjeh je vjerojatniji.
4. Imaju dobar osjećaj za prioritete
Prosječni učenici imaju dobar osjećaj za prioritete. Ne ulaze u detalje projekta i tako izbjegavaju rizik da ga neće završiti. Ne teže savršenstvu, ali se posvećuju sljedećem zadatku kada prvi bude obavljen.
5. Ne dopuštaju da ih neuspjesi zaustave
Ko u školi dobiva najviše trojki, uči kako se nositi s neuspjehom. Ovi učenici shvate s vremenom da nije kraj svijeta ako ne učine sve sto posto pravilno. Oni prihvaćaju te neuspjehe i koncentriraju se na sljedeći cilj, čija realizacija je izglednija.
6. Imaju emocionalnu inteligenciju
Mnogi prosječni učenici nemaju trojke zato što su manje inteligentni. Često je razlog trošenje vremena na druge stvari koje im u idealnom slučaju mogu dobro doći kasnije u profesionalnom životu. Na primjer, ako dijete radije provodi vrijeme s prijateljima, nego da uči njemu dosadne ili nepotrebne podatke, ima priliku razviti svoju emocionalnu inteligenciju, što je definitivno plus u poslu, posebno za menadžere. Također u društvu s prijateljima mladi često iskuse da je lakše postići više ako surađujete s drugima ili raspoređujete zadatke tako da svi rade ono što najbolje rade i na kraju sve to rezultira uspješno obavljenim zadatkom i zadovoljstvom ljudi.
