Okruženje se promenilo, ali metode su ostale iste. Ključno je raditi metode koje nalikuju igri. Potrebne su radikalne promene i u vrtićima i u školama, savjetuje dr. Rajović
Liječnik Ranko Rajović ističe da djeca trebaju učiti za znanje koje je trajno i primjenjivo, a ne za ocjenu
Kraj je školske godine, pa je red da se ponovi ono što smo govorili i na početku, a ko će to bolje nego omiljeni profesor Ranko Rajović, autor Programa cjelovitog razvoja djeteta “Nikola Tesla Centar” (NTC).
On uporno ponavlja da djeca ne trebaju učiti za ocjene, već za znanje koje je trajno i primjenjivo, te da za svaku ozbiljnu cilj države je funkcionalno znanje, o kojem ovisi budućnost.
– Učenje napamet je potpuno besmisleno, ono ubija kreativnost. Decu moramo naučiti razmišljati – rekao je prof. Rajović na predavanju “Škola budućnosti”, piše Yumama.
Naglasio je kako je potrebno mijenjati metode u obrazovanju, jer se sredina promijenila i stare metode više ne daju rezultate, moraju se prilagoditi, a profesori i učitelji to trebaju prihvatiti.
– Okruženje se promenilo, ali metode su ostale iste. Ključno je raditi metode koje nalikuju igri. Potrebne su radikalne promene i u vrtićima i u školama. Ja bih zabranio učenje napamet. Trebaju nam produktivna deca koja će znati ozdraviti netko sutra – ističe on.
Nije dobro da dijete kreće u školu sa 6 godina
Napominje i kako je sposobnost učenja neograničena kada se uči kroz igru.
– Najbolja je škola u kojoj se deca igraju. Deca se smeju, misle da se igraju, a zapravo uče. To nije primarni odgovor, već razmišljanje bez stresa. Mi smo se igrali, prelazili smo 5 ili 6 kilometara samo zbog igre, da bismo se igrali i pobedili dosadu – kaže.
On zagovara i kako nije dobro da dijete kreće u školu sa šest godina te da to nije rezultiralo time da su djeca bolja, nego da je svaka nova generacija prvaka sve slabija i lošija, rezultati su sve lošiji.
– Taj trend pratimo već deset godina. Motorički su slabiji, pažnja i koncentracija su slabiji, vokabular i znanje su siromašniji, empatija je slabija. Nešto se mora promeniti – savjetuje.
Istaknuo je kako smjernice sa stajališta neuroznanosti daje škola budućnosti čiji bi glavni ciljevi trebali biti empatija, igra, smijeh, timski rad, trud, učenje kroz igru.
Pritisak roditelja na nastavnike je ogroman
Rajović je istakao da je škola izgubila ovlasti, da je pritisak roditelja na nastavnike ogroman, zbog čega postoji strah, zbog čega se mora zaštititi integritet nastavnika, da škola ima ulogu institucije koji ispravlja greške roditelja.
Upozorava neprestano i da su videoigre postale zamka, jer se u virtualnom svijetu sve brzo odvija i djeca se naviknu brzo dobiti sve – najbolju garderobu, igračku, sobu, a kada toga nema frustracija se povećava, a empatija opada.
– Naše generacije su sve sebičnije, prag tolerancije ne postoji. Roditelji moraju biti svesni da mnogo toga ovisi o njima – napominje Rajović.
S novim tehnologijama nemoguće je boriti se
Rekao je da se s novim tehnologijama nije moguće boriti, ali da ih je moguće koristiti u pozitivne svrhe, samo postavljanjem granica.
– Potrebno je definirati granice, da granice ne određuje dete. Granice postavljaju roditelj i učitelj. Puno ovisi o roditeljima. Ne možemo se boriti s novim tehnologijama, moramo posegnuti za decom, uključite se u ono što rade – naglasio je.
