Čak i kada su roditelji uvjereni u zrelost svog djeteta, mudro je ostaviti ga nekoliko puta samo kod kuće na kraće vrijeme kako bi se dijete što bolje pripremilo, ali i kako bi roditelji bili što sigurniji da će s njihovim mališanom biti sve u redu
Je li vrijeme da razmislite da konačno ostavite dijete samo kod kuće?
Jer svi, bez obzira je li riječ o neodgodivoj obavezi, neočekivanom poslovnom sastanku ili dogovoru o čuvanju djece koji je propao, doživimo trenutak kad moramo odlučiti da dijete, makar na kratko ostavimo samo.
I znamo da to stvara nedoumice i pomalo strepnje. Roditelji su sasvim razumlljivo zabrinuti kad se odluče prvi put ostaviti dijete bez nadzora.
No, uz dobro planiranje, ostanak kod kuće može biti pozitivno iskustvo za dijete, dajući mu osjećaj samopouzdanja i neovisnosti.
Svako zna svoje dijete najbolje
Ali, kad je pravo vrijeme za to?
Stručnjaci kažu da petogodišnjak ne može biti sam, ali većina starije djece može.
Psiholozi objašnjavaju da je sigurno da o tome morate odlučiti sami, jer svako svoje dijete zna najbolje.
U većini slučajeva stvar je procjene roditelja.
Općenito, psiholozi savjetuju kako nije dobra ideja ostavljati djecu mlađu od 10 godina samu kod kuće. Svako je dijete drugačije, ali u toj dobi većina djece nema potrebnu zrelost, kao ni vještine za reagiranje u hitnim slučajevima.
Šta je važno procijeniti?
Važno je razmotriti kako se dijete nosi s različitim situacijama. Na primjer, je li dijete odgovorno kada je riječ o pisanju domaćih zadaća i obavljanju kućanskih poslova, kako se nosi s neočekivanim situacijama, je li mirno kada stvari ne idu po planu te razumije li, odnosno poštuje li pravila. Isto tako, jasno je da roditelji ne bi trebali ostaviti dijete samo kod kuće ako je plašljivo.
S druge strane, ako je dijete odgovorno, ne boji se ostati samo i dovoljno je veliko kako bi procijenilo je li nešto za njega sigurno ili nije, vrlo vjerojatno je moguće da ostane samo kod kuće.
Čak i kada su roditelji uvjereni u zrelost svog djeteta, mudro je ostaviti ga nekoliko puta samo kod kuće na kraće vrijeme kako bi se dijete što bolje pripremilo, ali i kako bi roditelji bili što sigurniji da će s njihovim mališanom biti sve u redu.
Pomoć u odluci
Uostalom, mnogi su roditelji preživjeli taj prvi put. U eri telefona, kamera, stalnih komunikacija, taj korak je puno lakši.
No, prije svega evo nekoliko test pitanja koja će vam pomoći u odluci.
• Kako se djetetu čini pomisao o ostajanju samom kod kuće?
• Može li se dijete samo brinuti o sebi?
• Pridržava li se dijete inače pravila i dogovora?
• Kako se dijete nosi sa situacijama koje su mu stresne?
• Kako se dijete ponaša u nepoznatim situacijama?
• Zna li dijete na koji način može kontaktirati roditelje ili druge bliske osobe u slučaju nužde?
• Hoće li samostalno biti u kući jedno dijete ili više njih?
Nakon što je odluka da dijete može biti samo kod kuće donesena, slijedi planiranje najoptimalnijeg načina na koji se to može izvesti. Pri tome je važno u obzir uzeti neke od sljedećih čimbenika.
Uspostava pravila
Sva ponašanja koja djeca inače mogu raditi nisu jednako poželjna u situaciji kada roditelja nema kod kuće. Zadatak je roditelja da razgovara s djetetom o mogućim situacijama koje se mogu javiti prilikom samostalnog boravljenja u kući. Na primjer, šta učiniti kada netko zove na telefon, kada na vrata poštar, kada se roditelj odmah ne javi na mobitel, kada dijete ogladni i odluči samo pripremati obrok i slično.
Upute za slučaj opasnosti
Ponekad se može dogoditi da u kući nestane struje ili da nastane požar. Roditelji bi trebali djetetu objasniti koje korake je potrebno poduzeti u takvoj ili nekoj sličnoj situaciji. Sve važnije brojeve na koje može dobiti pomoć dobro je ispisati na papir i staviti na neko lako dostupno i vidljivo mjesto, primjerice pored ulaznih vrata ili na hladnjak.
Napuštanje kuće
Kada roditelji nisu kod kuće, važno je uspostaviti pravila u slučaju da dijete poželi napustiti kuću samostalno, odnosno, odrediti u kojim situacijama može, a u kojima ne može otići iz kuće. Dobro je razgovarati s djetetom je li u redu da ode na igralište ili kod prijatelja kada nikog drugog nema u kući. Pri tome je djetetu potrebno naglasiti da se kod napuštanja kuće obavezno zaključavaju ulazna vrata, zatvaraju prozori na balkonu i slično. Također, od posebnog je značaja dogovoriti s djetetom da obavijesti roditelje ukoliko je donijelo odluku o odlasku iz kuće, kako bi roditelji u svakom trenutku mogli znati gdje im se dijete nalazi.
Prva pomoć
Do tjelesnih povreda djece može doći u bilo koje vrijeme, pa tako i kad roditelji nisu kod kuće. Kako bi dijete znalo reagirati u slučaju da se ozlijedi, zadaća je roditelja da objasne djetetu osnove prve pomoći, te da mu pokažu gdje se nalazi osnovni medicinski pribor, kao što su, primjerice, flasteri.
Lista aktivnosti koje dijete može raditi kada je samo kod kuće
Djeci često može biti dosadno kada su sama. Zadatak je roditelja osigurati da dijete ima što raditi kada je roditelj odsutan. To mogu biti neke aktivnosti vezane uz školu, kao što su pisanje zadaće, učenje, čitanje knjiga, ali i igranje igrica, gledanje tv-a ili obavljanje nekih jednostavnijih kućanskih poslova.
Obavljanje kućanskih poslova
Prilikom zadavanja kućanskih poslova koje dijete može obaviti, bitno je paziti da oni ne uključuju rukovanje s opasnim hemikalijama ili kućanskim aparatima koji nisu prikladni za djecu. Štoviše, poželjno je da sve opasne hemikalije udaljiti od vidokruga djece. Prije obavljanja određenog zadatka, djetetu se može vlastitim primjerom pokazati na koji se način neki od kućanskih poslova obavlja.
Komunikacija s nepoznatim ljudima
Važno je objasniti djetetu da nije poželjno da otvara vrata osobama koje ne poznaje. Isto tako, potrebno je dati do znanja djetetu da ne dijeli informacije da je samo kod kuće osobama koje nazovu na telefon, te isto tako da tu informaciju ne dijeli na društvenim mrežama.
Korištenje mobitela i interneta
Važno je objasniti djetetu na koji način može stupiti u kontakt s nekime preko mobitela ili telefona ukoliko se za to pokaže potreba. Isto tako, bitno je naglasiti pravila sigurnog korištenja interneta, a posebice društvenih mreža.
Obroci
Za svaki slučaj potrebno je ostaviti već pripremljen obrok. Ako to nije moguće, razgovarajte s djetetom o načinima pripreme obroka. Pri tome valja pripaziti da priprema obroka bude primjerena dobi djeteta te da se prema tome odluči o korištenju kuhinjskih uređaja, kao što su, recimo, pećnica, ploča za kuhanje, mikrovalna pećnica i slično. Priprema obroka trebala bi biti maksimalno pojednostavljena. Za početak, priprema pahuljica je najjednostavniji obrok ili slaganje omiljenog sendviča.
Druženje s prijateljima
Jedna od tema o kojoj je bitno porazgovarati s djetetom je i druženje s prijateljima kada su sami kod kuće. Naime, važno je uspostaviti dogovor je li u redu družiti se s prijateljima kod kuće, je li u redu ići kod prijatelja ili prijateljice na igru, je li poželjno družiti se s prijateljima na igralištu i slično.
Starija braća ili sestre
Prilikom ostavljanja djeteta s nekime od starije braće, bilo bi dobro raspraviti s djecom o podjeli odgovornosti među njima. Na primjer, na koji način će organizirati obroke, hoće li obrok spremati starije dijete ili će to raditi zajedno.
Također, poželjno je razmisliti je li starije dijete sposobno brinuti o mlađem djetetu ukoliko se mlađem djetetu dogodi nešto neočekivano, na primjer, ako se dijete razboli.
Vrijeme povratka roditelja kući
Također, potrebno je definirati vrijeme povratka roditelja kući. Ukoliko dođe do promjene planova, dijete bi trebalo informirati o tome kako bi znalo što može očekivati jer se na taj način smanjuje vjerojatnost da će dijete biti uznemireno.
Bitno je da roditelj bude siguran da dijete nakon razgovora s njim razumije sva dogovorena i postavljena pravila. Pri tome je važno da se stavi naglasak na pravila koja se tiču sigurnosti djeteta, čime se može umanjiti vjerojatnost da dijete upadne u neku nepovoljnu situaciju.
Ponekad se kod roditelja mogu javiti strah i nesigurnost vezani uz boravak njihovog djeteta samog kod kuće. Prirodno je da svaki roditelj želi da je njegovo dijete sigurno i da mu to nastoji omogućiti. No isto tako, roditelji su ti koji najbolje poznaju svoje dijete i koji mogu procijeniti, a zatim i donijeti odluku je li njihovo dijete spremno na taj korak, ali jesu li spremni i oni sami.
