“Sindrom jedinog djeteta” je zapravo uvjerenje da su djeca koji su jedinci razmažena, vole zapovijedati i nedruštvena su – ali to uopće nije točno. Evo kako se zapravo formira osobnost jedinca, a tu su i savjeti kako odgajati dijete bez braće i sestara
Samo će se rijetki suzdržati da i bez ikakvog razmišljanja ili argumenata kažu “jedinci su razmaženi”, “jedinci su asocijalni”, “jedinci su egoistični”.
Doduše, ima i takvih, koji vole zapovijedati, stalno se bune, ne znaju družiti…
Niko nikad nije dokazao
No, kao i u svemu ostalom, predrasude su mit. Naime, niti jedno jedino pouzdano istraživanje ne pokazuje dokaze da je to univerzalna istina za svu djecu jedince.
I to je dobra vijest budući da su porodice s jednim djetetom zapravo dosta česte. Mnogi roditelji danas se odlučuju imati jedno dijete; brakovi se sklapaju kasnije u životu, pa i to utiče na odluku da porodicu čine mama, tata i jedno dijete. Mnogi koji se bore s plodnošću stanu nakon prvog djeteta… I još je puno drugih razloga.
Uglavnom, sindrom jedinog djeteta nije stvaran, a jedinci imaju puno pozitivnih osobina.
Istraživanja pokazuju da su samopouzdani, dobro organizirani i ambiciozni. Zapravo, osobine jedinca često su temeljene na tom da jedinci imaju koristi od nepodijeljene pažnje i emocionalne podrške svojih roditelja na više načina, smatraju stručnjaci.
Isto tako, stručnjaci ističu da jedinci obično imaju snažnu osobnost, da znaju tko su jer se njihove potrebe ne zanemaruju, a oni se ne natječu za pažnju. Osim tog, pokazalo se i da je prednost činjenica da jedinci dovoljno vremena provode sami. Zbog to su često kreativni i usredotočeni jer moraju naučiti zabaviti sami sebe.
Savjeti za odgoj jedinog djeteta
Ponekad postupci roditelja mogu pridonijeti negativnim osobinama povezanih sa sindromom jedinog djeteta. Evo najčešćih zamki i učinkovitih strategija kako ih zaobići.
Nemoj pretjerano štititi jedince
Roditelji jedinaca su usredotočeni na jedno dijete i sve polažu u njega ili nju, pa je na neki način prirodno da budu posebno oprezni. Kada jedinac počne hodati, njegovi roditelji lebde iznad njega i ne daju mu da padne. Kada se jedinac posvađa s prijateljem, roditelji se upliću i spašavaju. Na taj način ne može naučiti kako se snalaziti u svijetu ako se roditelji uvijek miješaju ili vode djetetove bitke.
Kada ti se pruži prilika, pokušaj pogledati druge i provjerite s prijateljima koji su roditelji više od jednog djeteta. Ako ih pitaš za savjet kako se ponašaju u određenim situacijama ili ih promatraš u tim situacijama, to ti može pomoći da pronađeš ravnotežu između zaštite i pretjerane zaštite.
Potakni društvenu interakciju
Budući da su jedinci središte svemira svojih roditelja, može se dogoditi da imaju poteškoća u uspostavljanju odnosa s vršnjacima. Rana socijalizacija pomaže im da nauče kako dijeliti, izmjenjivati se i rješavati sukobe.
Pobrini se da tvoje dijete provodi puno vremena s drugom djecom svoje dobi kroz igru i razne aktivnosti. Ako živite u blizini obitelji, vrijeme provedeno s rođacima iste dobne skupine također može biti prednost u socijalizaciji.
Ne postavljaj nerealna očekivanja
Neka jedinci postanu perfekcionisti kako bi zadovoljili svoje roditelje, koji im mogu nametnuti visoka (ili čak nerealna) očekivanja jer je to dijete njihova jedina šansa za uspjeh u roditeljstvu. Potrudi se da tvoja očekivanja budu u skladu s dobi i prirodnim sposobnostima tvog djeteta i uvjeri ga da ne mora biti najbolje u svemu. Na primjer, ako tvoje dijete voli crtati, to ne znači da mora (ili želi) postati umjetnik. Usredotoči se na njihov užitak u aktivnosti, a ne na cilj stvaranja novog Picassa.
Neka dijete donosi odluke
Kad su mama i tata jedini koji upravljaju djetetovim životom, jedinac se može osloniti na to da će oni napraviti nešto umjesto njega, prije nego što ono nešto učini. Ako uvijek radiš i misliš za svoje dijete, ono neće naučiti raditi i razmišljati za sebe.
Da pripremiš dijete za buduće donošenje odluka, daj mu jednostavne izbore. Na primjer, prije spavanja pitaj dijete koju priču želi čuti. Također, pokušaj ne davati previše prijedloga dok se dijete igra, poput onih koju boju koristiti ili gdje staviti koji dio slagalice.
Uz puno ljubavi i nešto pomoći prijatelja, tvoj će se jedinac pretvoriti u dobro prilagođenu malu osobu.
Sve u svemu…
Sindrom jedinog djeteta nije prava stvar. Međutim, neke crte ličnosti koje se često povezuju s ponašanjem djece u obiteljima s jednim djetetom su stvarne i mogu se razviti kod bilo kojeg djeteta sa ili bez braće i sestara.
Dobra je vijest da se ta negativna ponašanja mogu izbjeći ako znaš na što obratiti pažnju. Poduzimajući korake kao što su postavljanje granica, učenje djece da budu neovisna i odgovorna i poticanje društvene interakcije, možeš napraviti sve da tvoje jedino dijete ima zdrav emocionalni svijet.
