Koliko ste puta ignorirali svoje dijete? Nemate vremena, nemate strpljenja, nemate snage? Pa pribjegli najgorem, uključili TV, dali mu tablet. Jer vam treba trenutak mira i tišine
I vama dani prolaze kao na ringišpilu? Jutro, posao, ručak, porodične obaveze, zadaće, malo odmora i priprema za novi dan.
Svakodnevni život zahtjeva puno vremena. I tako u masi dnevnih obaveza počnemo zanemarivati svoju djecu.
Priznajte koliko ste puta bili u situaciji da vaše dijete nešto uporno traži od vas, a vi ga “otpilite”- kažete mu nešto samo da ga se riješite?
Koliko ste puta ignorirali svoje dijete? Nemate vremena, nemate strpljenja, nemate snage? Pa pribjegli najgorem, uključili TV, dali mu tablet. Jer vam treba trenutak mira i tišine.
Istina je da to radimo. Da je svaki roditelj barem jednom bio u sličnoj situaciji.
No, to ne smije biti pravilo. Pravilo mora biti da budemo uistinu prisutni u životu naše djece.
Mi smo njihova sigurna luka
Svako dijete mora znati da može nesmetano istraživati divan veliki svijet. Ali, također mora znati da se uvijek ima gdje vratiti, da ima sigurnu luku i podršku u nama roditeljima. Mora znati da je kod nas uvijek siguran.
To ne znači da moramo biti stalno uz njih. Moramo ih pustiti da padnu, moramo im pružiti priliku. I biti tu za njih kada nas trebaju.
Ako vaše dijete ima ideju, iako vi smatrali da je glupa – podržite ga u tome!
Djeca trebaju ovo iskustvo, pa makar mi unaprijed znali da neće uspjeti u svom naumu. Za njih je iskustvo često važnije od rezultata.
Ono što dijete također dobiva iz ovakve interakcije je vaše vrijeme i prisutnost – ono zna da ste kraj njega i da ga podržavate, čak i kada mu ne ide.
U tinejdžerskim godinama ovo će vam biti od velike koristi kako bi izgradili bolji, otvoreniji odnos.
Djeca nas trebaju da poštujemo njihovu autonomiju
Unatoč tome što djeca trebaju znati da im mi kao roditelj pružamo sigurnu luku, oni također moraju znati da im omogućavamo razvijanje njihove samostalnosti.
Istraživanja pokazuju da su majke koje potiču samostalnost kod djece često doživljavane kao pozitivan roditelj, već od ranih tinejdžerskih godina.
No, za nas roditelje, rad na dječjoj autonomiji počinje mnogo ranije od tinejdžerskih godina. Moramo biti svjesni da to kreće već od druge godine života našeg djeteta.
U toj dobi to može značiti da ćemo djetetu povjeriti vrlo jednostavan zadatak u kući za koji će on biti odgovoran, kao na primjer spremanje i uparivanje vlastitih čarapa ili spremanje određenih namirnica na policu.
Čak i kada smo im samo podrška, kao na primjer kada val odnese njihov dvorac od pijeska na plaži, naša im prisutnost mnogo znači jer tako podržavamo njihovu samostalnost.
Iako nam je lako napraviti taj dvorac ponovno umjesto njih i tako ih utješiti, da li je to i najbolja opcija za razvoj samostalnosti naše djece?
U ovakvim situacijama naša djeca uče vrlo važnu lekciju – kako kontrolirati svoje misli, emocije i djela, a sve pod budnim nadzorom i uz podršku nas, njihovih roditelja.
Zašto je ovo važno? Jer pomaže djeci da razviju vještine za cijeli život, kada mi nećemo biti tu da im pomognemo. Pomaže im da testiraju svoje vještine u stvarnom svijetu, te da se oslone sami na sebe i svoje instinkte.
