Osim što je majka četverogodišnjeg dječaka, Azemina Tutnić je i stručnjakinja za odgoj. Naime, ona radi kao odgajateljica u jednoj sarajevskoj predškolskj ustanovi, a za Kidsinfo piše o kretanju i kontroli dječijeg pokreta.
U nastavku pročitajte njen tekst.
Igra je izrazito važan dio odrastanja svakog djeteta. Glavne aktivnosti djeteta, posebno u najranijoj dobi, odvijaju se upravo kroz igru. Tako dijete kroz igru potvrđuje i odražava svoj identitet, istražuje i upoznaje svijet koji ga okružuje, te aktivno sudjeluje u svom rastu i razvoju.
Svako dijete je individua za sebe i upravo zbog toga je veoma bitno kontrolisati potrebu za upoređivanjem djece. Postoje parametri koji nas “vode” kroz spoznaju o tome šta bi to jedno dijete u određenom vremenskom razdoblju trebalo usvojiti i na koji način napredovati. U najranijem periodu dijete stiče povjerenje, odnosno nepovjerenje u okolinu koja ga okružuje. U periodu kada dijete počne s okretanjem, puzanjem i napravi svoje samostalne prve korake prati ga mogućnost povrede i neuspjeha.
Svako dijete ce pokušati prvo steći sigurnost u okolinu prije nego se odluči na pokret. Koliko samo pokušaja prođe do prvog uspješnog koraka, koliko je samo potrebno upornosti, i samopouzdanja. Zbog toga je djeci potrebna podrška i podsticanje njihovog samopouzdanja, a ne neko ko će svakog momenta imati strah od toga šta će se desiti.
Strah treba preusmjeriti na pružanje podrške i slanje poruke djetetu da ste tu ukoliko ste mu potrebni jer se desi, u mnogim slučajevima, da roditelji zbog tog straha sputavaju djecu u njihovim aktivnostima. Kao roditelj i kao odgajatelj znam da nam je uvijek sigurnost djeteta na prvom mjestu. Prvenstveno sigurnost od pada. Roditelji su osjetljivi na “slobodu pokreta” što je i prirodno, jer su djeca, uistinu, naša najveća bogatstva.
Bitno je prije svega osigurati prostor, te ukazati djetetu na moguće povrede. Dijete kao dijete, svako ce pokušati i ono što nije sigurno po njega, ali tu su roditelji da ih usmjeravaju i kontrolišu.
Kako kontrolišu pokret djeteta tako je dobro da kontrolišu i svoje potrebe za konstantnim nadzorom. Djeca kretanjem razvijaju grubu i finu motoriku, a u skladu s tim jačaju i svoje mišiće. Svaku priliku treba iskoristiti kako bi djeca bila uključena u svakodnevne aktivnosti koje će, jednog dana, a taj dan vrlo brzo dođe, samostalno obavljati.
Ne trebamo dozvoliti da obavljamo aktivnosti koje djeca sama mogu, a kasnije žaliti ukoliko dijete nešto ne može obaviti, a po parametrima bi trebalo da može. Pustimo djecu neka pokušaju hodati uz i niz stepenice, da se penju na predmete određene visine, da se provlače ispod predmeta, da se samostalno oblače i da vježbaju, jer samo tako, pored što će zadovoljiti dnevne potrebe za kretanjem, steći ce iskustvo i sposobnosti.
Djeca su uistinu veliki istraživači, podržimo ih. Iiako mnogi tvrde da se trebamo spustiti na njihov nivo, ja biram pokušati dosegnuti njihov nivo, jer njihov nivo je, doista, visoko, visoko…
(Kisinfo.ba)
